Novosti


4TH UEFA REGIOS CUP 2004/2005 – ČETVRTI UEFA KUP REGIJA 2004/2005

U sklopu četvrtog UEFA Kupa regija 2004/2005 u Hrvatskoj je održan  Kvalifikacijski mini turnir skupine 2. Turnir se održavao na području Kvarnera, od 13. – 19.03.2005. godine, a utakmice su se odigravale u Labinu, Čavlima, Kostreni, Krku i Novom Vinodolskom. Hrvatsku predstavlja ekipa Nogometnog sjedišta Rijeka, a Novi Vinodolski je ugostio 18.03.2005. sati na SRC Bahalin ekipe Liechtensteina i Nordwestschweiza.

Narodni običaji

Jedan evidentni, doista krajnje markantni vid kulturnog identiteta Novog Vinodolskog su njegovi narodni običaji, odnosno elementarni, snažni, gotovo žestoki kult novljanske narodne tradicije uopće, što je čvrsto ukotvljen i sačuvan u Novom Vinodolskom, unatoč mnogim destruktivnim elementima i tendencijama otuđene tehnicističke današnjice. Najkonkretniji novljanski folklorni naboji srašteni su u Novom srećom uz mesopust-karneval, što onda ad hoc stvara neobične simbiozne projekcije plebejske i moderne zabavne manigestacije, tako da turistički namjernik, stranac, što dođe u Novi, može u novije vrijeme i usred ljetnog mediteranskog štimunga doživjeti u određenom reduciranom, ali i u krajnje zanimljivom obliku pravu eksploziju spontane folklorne ekstaze, doduše djelomično i u pomalo banaliziranom turističko-ugostiteljskom retušu. Novljansko narodno stvaralaštvo u cjelini i u pojedinostima razložno impresionira i svojim sadržajima i svojim rezonantnim porukama.

Ono se isključivo, najviše temelji na novljanskoj narodnoj junačkoj, epskoj pjesmi, koja je spiritus movens svih njegovih posebnih precizacija. Novljanske pak narodne lirske pjesme posjeduju u svome biću tolike lirične naboje, što aktiviraju u novljanskom puku sve senzore novljanske elementarnosti i ponosnosti. Novljanske narodne junačke pjesme svojevrsni su izvorni umjetnički rekapitularij sudbine novljanskih predaka, najstarijih novljanskih naraštaja, što su na nekadašnjem prostoru svojeg egzistiranja najslikovitije predočili svoj život, etiku, moral i ideale, a što i dan-danas na svoj, nebukvalan način ravnaju njihovim cjelokupnim ljudskim bićem, unutar kojeg ih toliko nadahnjuje njihovo hrvatstvo, slobodarstvo, junaštvo, poštenje, istinoljubivost i druge komponente njihova svjesnog mentalnog moralnog sklopa. To je možda najbolje i najreljefnije vidljivo u ushitnom, cijelim bićem angažiranom i dostojanstvenom predavanju Novljana svojim bogatim i raznolikim narodnim običajima, u dostojanstvenom i uznositom narodnom kolu naročito, kada ponosni i odabrani pjevači novljanskog narodnog kola, zvani “pivači”, originalni porteparolei svega onoga što je Novljane pokretalo stoljećima, demonstriraju i strastveno oglašavaju u svojem pjevanju patrijarhalne moralne kategorije, što njihovim pjevanjem postaju u određenom smislu kategorične didaktičke poruke, što ih oni s toliko sugestivnosti upućuju svima onima koji ih slušaju. Neki lijepi novljanski običaji poput vinčaca i salastva nažalost potpuno su iščezli poradi nametljive dominacije modernih zabavnih instrumentarija. Cjelokupno emocijsko i društveno biće svakog Novljana prosto zatreperi, kada se on prožme smislom poruka, što ih reaktualizira ovaj folklorni ritual. Novljansko narodno stvaralaštvo, pogotovo onda kada se ono manifestira zajedno s mesopustom-karnevalom dobije neku svoju posebnu dimenziju, iznuđujući iz plebejskog bića Novljana njihove najspontanije osjećajne naboje. Uživanje Novljana u njihovim folklornim ritualijama je zbilja totalno, prežestoko, sveobuhvatno, toliko elementarno, da ono u njih imade još uvijek prednost pred svim drugim, pa čak i pred onim, u tim trenucima, njihovim najosobnijim i najozbiljnijim životnim preokupacijama i obvezama. Koliko je to novljansko folklorno zadovoljenje u svim autohtonim Novljanima dominantno, proizašlo iz najdubljih dubina njihova cjelokupnog ljudskog bića, možda na najzanimljiviji način ilustrira i činjenica, da je u jednoj ili možda čak u više prilika kolovođa ovog prekrasnog i uznosi-tog novljanskog narodnog kola bio i sam pjesnik i ban pučanin Ivan Mažuranić, nadahnut nedvojbeno snagom te hrvatske, rodoljubive, zavičajne i etične novljanske identifikacijske prožetosti.

Poznati hrvatski književnik August Šenoa bio je veoma impresioniran mentalitetom Novljana i identifikacijom njihova ljudskog bića, posebno njihova samosvjesnog i nenametljivog hrvatstva, što ga je bio na posredan način prepoznao u mažuranićevskoj pjesničkoj verziji, posebno u genijalnoj epskoj pjesmi “Smrt Smail-age Čengića” Ivana Mažuranića. Stoga uopće nije čudno, što je August Šenoa godine 1874, samo poslije jednog dana boravka u Novom Vinodolskom zaključio “da su svi Novljani nekakvi čudni ljudi, nose glavu visoko, ponosito, gotovo biš mislio kao da preziru cijeli svijet. I u karakteru Novljana ima prema tom držanju nešta ponosita, odmjerena, otresita…” Ni bolji ni gori od drugih, Novljani doista osebujno i djelotvorno reprezentiraju simpatičnu posebnost svog ljudskog i hrvatskog bića, zahvaljujući i zasadama i ozračenjima neprijepornog hrvatskog kulturnog identiteta Novog Vinodolskog i visokoj kulturno-civilizacijskoj razini življenja Novljana, kao i njihovim nemalim doprinosima hrvatskoj znanosti, kulturi, politici, umjetnosti i književnosti. To i jest osnovni razlog, što kultura u Novom Vinodolskom nije nikad bila niti je to i danas neka puka, knjiška kulturološka kategorija, nego spontana i svjesna oduhovljenost, zavidni kulturni image, što Novljane, one autohtone ali i one kasnije rođene u njemu pridošlice čini sadržajnijim i punijim, evidentno kulturnim i civiliziranim. Svatko tko u bilo kojoj prilici dođe u Novi Vinodolski prije ili kasnije, u ovom ili u onom obliku neizbježno osjeti to najneposrednije, najodređenije i najkonkretnije.

Skip to content