Novosti


DPU Prisika – izmjene i dopune – javna rasprava

U Novom listu od 27.siječnja 2005. objavljena je Javna rasprava o Prijedlogu izmjena i dopuna detaljnog plana uređenja “Prisika”
Javna rasprava provest će se u trajanju od 15 dana, odnosno od 7. siječnja do zaključno 21. siječnja 2005. godine.
Javno izlaganje Prijedloga izmjena i dopuna detaljnog plana uređenja “Prisika” održano je u Gradskoj vijećnici Grada Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, Novi Vinodolski dana  16.2.2005. (srijeda) u 12,00 sati. 

Kulturna prošlost Novog Vinodolskog

Prva svjedočanstva o hrvatskoj identifikaciji ovog područja vidljiva su u činjenici naseljavanja ondašnjih žitelja na gradini Osap u Novom Vinodolskom. Suhozidi strategijskog značenja jedine su zamjetljive markacije na mnogobrojne starine, koje svjedoče da su na području Vinodola. Uopće u Vinodolu su nađene ovdje u rimsko doba postojala i veća naselja. Rimski tragovi, tamo od 128. godine poslije Krista na ovom području potvrđuju pretpostavke, kako je već tada bio otpočeo proces romaniziranja imućnijeg liburnijskog stanovništva. Ambicije Rima i potrebe rimske vojske najvjerojatnije su bile razlog, da se ustroji kasnoantička utvrda Lopar, od koje su danas prepoznatljivi samo ostaci. Hrvati se nastanjuju u Vinodolu, odnosno u Novom krajem 8. stoljeća. To je posebno zamjetljivo u 13. stoljeću, kada je Vinodol potpao pod krčke knezove Frankopane, što rezultira i jedan viši, organiziraniji i kulturniji život stanovnika ovog područja, pa i stanovnika samog grada Novog. Tada i nastaje Novi grad, današnji Novi Vinodolski, koji se izgrađuje kao utvrđeno mjesto, tj. kao frankopanski kaštel, za kojeg se točno znade kada je izgrađen. Iz Vinodolskog zakona je vidljivo da je frankopanski kaštel već godine 1288. bio u posjedu obitelji knezova Frankopana, budući da je u jednoj od njegovih prostorija spomenute godine bio donesen Vinodolski zakon, inače prvi hrvatski i slavenski zakonik o običajnom narodnom pravu, napisan na starom hrvatskom jeziku i na autentičnom hrvatskom pismu glagoljici. Frankopanski kaštel u Novom Vinodolskom ostao je kao građevina u cijelosti u svom neizmijenjenom obliku sve do godine 1716. da bi kasnije bio podešen za funkciju vlastelinske utvrde bez pretenzije za nekakav stilski dekor. Novi Vinodolski je tada bio doduše samo jedan od vinodolskih gradova, bez neke posebne arhitektonske precizacije, no ipak istodobno i sa svjedočanstvima kakvih takvih drugih ondašnjih oblika kulturnog identificiranja.

Pop Martinac je još godine 1493. za pavline u Novom napisao časoslov krasnom glagoljicom, kojim su se bijeli fratri služili prilikom crkvenih obreda. Godine 1511. sagrađena je u Novom Vinodolskom kapelica sv. Sebastijana i Fabijana, na mjestu gdje je danas zvonik uz stolnu crkvu u Novom, što je izgrađena još u 14. stoljeću. Novi se od 16. stoljeća izdvaja na svoj način od ostalih naselja Vinodola svojom arhitektonskom osebujnošću, što je osobito došlo do izražaja nakon Krbavske bitke godine 1493., kada se njegova arhitektura podešava prema zahtjevnostima ondašnje situacije, pa se to onda konkretizira zajedničkim zidom pojačanim “šalama”, šupljim kulama i rondelom. Pošto je Novi grad na moru u njemu se izgrađuje za potrebe pavlina i luka, tzv. fratarski porat, tik uz sami samostan, kako bi isti imao što funkcionalniju namjenu. Svjedočanstva arhitektonskog i drugih određenja nastajala su dakako u tijesnoj vezi s povijesnom situacijom, a ona je nerijetko bila kontroverzna. Knez Martin Frankopan gradi u Novom u 15. stoljeću veoma markantnu građevinu, odnosno pavlinski samostan uz crkvu sv. Marije na Ospu, koja je postojala već godine 1446. Ova crkva bila je prepoznatljiva po nizu gotičkih elemenata. Srušena je godine 1917. Crkvica pak Svete Trojice sagrađena je u Novom potkraj 15. stoljeća, a svrstava se u red gradskih kapelica, zamjetljivih po prevazi gotičkih elemenata. Osim nje na području Novog Vinodolskog nastalo je više tzv. ladanjskih ili prigradskih kapelica, poput kapelice sv. Ivana na Krasi, crkvice sv. Lucije u novljanskom predjelu Zagori (1498);, crkvice sv. Nikole na Obali Petra Krešimira IV i kapelice svetog Kuzme i Damjana i iznad novljanskog Velikog polja.

Renesansno razdoblje u Novom Vinodolskom predstavljeno je na svoj način u crkvi sv. Filipa i Jakova, a došlo je do izražaja i u pavlinskoj crkvi sv. Marije na Ospu, u kojoj su u pučkoj maniri izvedeni renesansni kapiteli sa girlandama, glavama kerubina i figurativnim prikazima, kao i na reljefu frankopanskog grba nad vratima crkve, što je sada uzidan na južnoj strani novljanskog frankopanskog kaštela. Sakralna arhitektura predromantike može se zamijetiti u elementima predromaničke crkvice na otočiću sv. Marina pred Novim Vinodolskim. Tijekom pak 18. stoljeća nastale su u Novom biskupske rezidencije, kao što su to “Prepožitura” (1776); i “Biskupija” (konac 18. stoljeća);, što nose pečat provincijalnog baroknog klasicizma i drugih osebujnosti baroka.

Prema projektu zagrebačkog arhitekta Vilima Rauchera crkva sv. Filipa i Jakova dobila je godine 1904. historicističko pročelje, što se produžilo godine 1907. godine, dok se godine 1909. izgradio zvonik, što je osobito upadljiv pri pogledu na stari Novi. Zagrebački slikar Marko Peroš godine 1932. oslikao je unutrašnjost ove crkve kompozicijama iz evanđelja i povijesti crkve.

Slikarski umjetnički realiteti na novljanskom području poprilično su zanimljivi, a i vrijedni. Iz pavlinskog samostana, tj. iz crkve sv. Marije na Ospu sa početka 16. stoljeća plijeni pažnju lik Djevice Marije, veoma kvalitetan tročetvrtinski reljef s oznakama kasne gotike, s duhovito optočenim niskama od sedefa i koralja, danas na bočnom oltaru u stolnoj crkvi u Novom. Najvrijednija frankopanska donacija iz godine 1656. je oltar iz kapele sv. Sebastijana i Fabijana, danas u Narodnom muzeju u Novom Vinodolskom. Od njega su sačuvani antependij i podložak za retabl, koji se stilski neposredno nastavlja na zakašnjele oblike manirizma, iz kojih se tek u drugoj polovici 17. stoljeća izdvojilo barokno poimanje. Svetohranište sa glavnog oltara sv. Marije na Ospu sada je u sakristiji stolne crkve u Novom Vinodolskom. U prezbiteriju župne crkve sv. Filipa i Jakova u Novom postoje visokokvalitetne korske klupe datirane oko godine 1600., na kojima se osjeća živa maniristička tradicija. Jedan oltar, zacijelo najstariji što se nalazi u kapelici sv. Trojstva u Novom, a što su ga u Vinodolu pravili majstori za pravljenje oltara sve tamo do polovice 19. stoljeća, posebno je zanimljiv. Na njemu su sa strane mjesto voluta postavljeni orlovi ,potpuno stran ukras, koji vjerojatno ima heraldičko značenje. Glavni oltar u crkvi sv. Filipa i Jakova u Novom iz godine 1807. djelo je švicarskih kipara-štukatera Clementa i Giacoma Somazzija.

Skip to content