Mesopusna sreda (Čista sreda/Pepelnica) dan je sprogoda Mesopusta. U pratnji mesopustara i maškara, Mesopusta se ispruženog na ljestvama ukrašenim bršljanom pronosi tri puta oko grada (sporim korakom, u ritmu žalobne mesopustarske zoge), pa niz Korzo do Porta i uz more preko mosta – gdje ga se na Artu spali, uz skandiranje prisutnih:
Bil je, ni ga, opet će prit / zel ga j vrag za celo leto dan.
Maškare tradicionalno nalazimo u svećeničkim odorama, kao biskupe, popove, fratre i opatice ili u žalobnoj odjeći na kojoj se umjesto crnog tila kao znak žalosti ističe traka iz jutene vreće vezana oko rukava ili oko šešira (Mesopusta se kolokvijalno naziva vrićun slame). U povorci se pjevaju i skandiraju lascivne i skaredne molitvice (mimo svakog svakidašnjeg srama i zazora), a po silasku pogrebne povorke na magistralu izvikuje se prvotna, iskonska: Nit je moj, nit je tvoj / nosi ga vraže va svoj dvor. / Nit je naš, nit je vaš / nosi ga vraže kamo znaš / Bil je, ni ga, opet će prit / zel ga j vrag za celo leto dan.
Autor teksta: Bojan Zoričić