Građenju se može pristupiti samo na temelju konačne građevinske dozvole, osim u slučajevima gradnje građevina, odnosno izvođenja radova za koje nije potrebna građevinska dozvola sukladno čl. 116 Zakona o gradnji ( NN, broj 175/03 i 100/04). Zakonom o gradnji određeno je projektiranje, građenje, uporaba i uklanjanje građevine, tehnička svojstva, uporabljivost i promet građevinskih proizvoda.

Školstvo

Osnovna škola Novi Vinodolski, danas Osnovna škola “Ivan Mažuranić” Novi Vinodolski odigrala je značajnu ulogu u prosvjetno-kulturnoj identifikaciji grada i okolice Novog, posebno poradi toga što je ona vrlo učinkovito anticipirala najhitnije pretpostavke za toliko višeznačno hrvatsko nacionalno i kulturno identificiranje Novog Vinodolskog. Ona je bila jedna od prvih osnovnih škola u ondašnjoj građanskoj Hrvatskoj, utemeljena još davne godine 1786. Osnovne škole u okolici Novog utemeljene su: u Ledenicama godine 1869. u Krmpotama godine 1873, u Donjim Zagonima godine 1920, u Povilama godine 1921, u Klenovici godine 1928, u Krmpotskoj Luki godine 1929, u Mataija Dragi godine 1933. i u Trbotinju godine 1936. Poradi nedostatka potrebnog broja djece za postojanje određene škole, danas djeluje samo Osnovna škola “Ivan Mažuranić” u Novom Vinodolskom, pošto su sve preostale škole prestale s radom, odnosno posljednja od njih prestala je s radom godine 1973.

Godine 1921. utemeljena je u Novom Viša pučka škola, koja godine 1927. dobiva naziv Građanska škola. Današnja Osnovna škola “Ivan Mažuranić” baštinik je plodonosnih školničko-pedagoško-kulturnih tradicija osnovne škole u Novom i Građanske škole u Novom, što je godine 1945. bila dobila naziv Niža gimnazija u Novom Vinodolskom. Zanimljivo je da je ova nekadašnja Građanska škola, dakako i uz Osnovnu školu u Novom, što je tada imala četiri razreda, veoma mnogo značila u oblikovanju zavidne kulturne i civilizacijske razine mnogih Novljana i u svestranom unapređivanju kulturnog života grada Novoga, što postojano predstavlja njegovu bitnu identifikacijsku komponentu. Izvrsni nastavni kadar, kao i djelotvorna nastavna tehnologija i krajnje znalačko podastiranje znanja učenicima učinilo je ovu novljansku Građansku školu između dva svjetska rata takvom, da se ona tada mogla mjeriti s najboljim školama njezina ranga, pa i s ondašnja prva četiri razreda inače izvrsnih osmorazrednih realnih gimnazija. Dosta Novljana, tj. njenih učenika nastavljalo je svoje školovanje sustavom diferencijalnih ispita, što su ih morali polagati, kako bi mogli nastaviti školovanje u gimnaziji, pošto se u pravilu samo poslije završene gimnazije moglo upisati na više škole i sveučilište. Svi su oni bili prepuni zahvalnosti ovim novljanskim školama, što su im dale tako solidno temeljno znanje za kasnije studiranje. Ove novljanske škole, naročito novljanska Građanska škola posredno je u mnogome utjecala na gajenje kulta škole, znanosti, kulture i intelektualaca u Novom, što se najreljefnije manifestiralo u činjenici, da je Novi u odnosu na broj svojih stanovnika imao tada, tj. između dva svjetska rata najveći broj intelektualaca u Vinodolu, a objektivno i u cijelom Hrvatskom primorju, posebice učitelja i nastavnika, i to više od dvadesetak njih, što su se evidentno istakli u pedagoško-kulturološkom radu bilo u samom Novom Vinodolskom bilo u mjestima gdje su još službovali, poput Regine Sokolić, Ladislava Dorčića, Anđelka Radetića, Ivana Sokolića-Kozarća, Jose Sokolića-Ko-zarića, Jurja Potočnjaka, Ivana Potočnjaka-Kukuća, Safke Sokolić, Izabele Ježić, Karmenke Butorac, Miče Kargačin i drugih, kao što su opet sa druge strane mnogo pridonijeli afirmaciji ovih novljanskih škola oni nastavnici što su došli u Novi službovati na njima poput Stanislava Harapina, Vilme Potočnjak, Danice Dasović-Dominez, Pavla Benjaka i drugih. Iz Novoga je poteklo još dosta stručnjaka raznih profila iz redova humanističke i fundamentalne, naročito tehničke inteligencije, što su poslije završetka svoga školovanja obavljali visoke i odgovorne dužnosti u ondašnjoj državnoj upravi i industriji. Nije nezanimljivo zamijetiti, kako je većina tih novljanskih đaka i studenata potjecala iz siromašnijih novljanskih obitelji, no koji su po rezultatima što su ih postigli tijekom svog školovanja i u svojim strukama bili gotovo zadivljujući, osvjedočeno uspješni. Godine 1927. utemeljena je u Novom i Domaćinska škola, što su je polazile djevojke iz cijelog Hrvatskog primorja, a u kojoj se učilo i domaćinstvo s krojenjem. Nova zgrada za Domaćinsku školu počela se graditi godine 1935. a završena je godine 1941., kada je ista prestala s radom. U Novom je od godine 1947. do godine 1949. djelovala i Srednja poljoprivredna škola.