Goran Ježić: IVAN MAŽURANIĆ
( 11.kolovoza 1814. – 4.kolovoza 1890. )
Nazivali su ga kojekako: austrofilom, slavoserbom, zlotvorom, vrhuncem zla za Hrvatsku, širiteljem komunističkih i demagoških tendencija. Bio je najnapadaniji hrvatski političar i državnik 19. stoljeća.
Zvao se Ivan Mažuranić. Pjesnik, političar i državnik rođen je 11.kolovoza 1814.godine u Novom Vinodolskom malom sjevernojadranskom primorskom mjestu, poznatom po sastavljnju i potpisivanju glasovitog Vinodolskog zakona iz 1288. godine, bisera hrvatske i europske kulturne i pravne povijesti.
O Vinodolskom zakonu Vinodolski zakon sastavilo jepovjerenstvo od predstavnika devet vinodolskih općina (Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Grižane, Bribir, Novi, Ledenice);. Ti su ljudi popisali stare pravne običaje koji su se primjenjivali u Vinodolu i to na starome hrvatskom jeziku, koji se prilično razlikuje od našega modernog hrvatskog jezika. Pisan je glagoljicom, pismom koje je u mnogim dijelovima Hrvatske stoljećima bilo u uporabi Crkve, javne vlasti i privatnika.Prošlost Novog Vinodolskog, odnosno predhrvatski kulturni spomenici na novljanskom području jedva se mogu precizirati, odnosno oni se više mogu rekonstruirati u predodžbi nego ih vidjeti u realitetu njihova trajanja. Novi Vinodolski u sklopu Vinodola odavno je po rezultantama svojih geoprometnih prednosti bio zamjetljiv i zanimljiv prostor. Vinogradarska tradicija Vinodola (Vallis vinearia, stanovnici Vincarii), iz razdoblja antike, svjedoči o razini kulture ovog određenja. Stoljećima se na ovom području sudarao Mediteran sa nasrtajima barbara, pa je i Rim bio i te kako zainteresiran da se od njih brani sustavom utvrđenih limesa. U Novom Vinodolskom su nađeni grobovi uz obalni put iz 2. stoljeća poslije Krista, a natpis na otočiću “San Marino” u Novom spominje rimsku caricu Helenu.
GRADSKA GALERIJA “TURNAC”
IZLOŽBENI PROGRAM ZA LJETO 2004.Grad u okviru svog samoupravnog djelokruga pruža mogućnost građanima da neposredno ili preko izabranih tijela odlučuju o svojim potrebama i interesima od lokalnog značaja. UVinodolu i Novom Vinodolskom postoji priča zabilježena prema usmenoj predaji
Priča je to o običaju koji seže u davninu, u minula stoljeća vladavine hrvatske plemićke obitelji Frankopan. Prema toj priči, po završetku berbe, u vinogradu, među beračicama birala se RUŽICA, djevojka koja je bila najljepša i najmarljivija, Ovjenčali bi je vinovom lozom i uz zvuke starinskih narodnih glazbala, na čelu povorke odveli bi je u grad. Posljednji se put, kažu zapisivači, taj događaj zbio u XIX. stoljeću, 1880. godine.
Gradsko vijeće na temelju prava i ovlasti utvrđenih zakonom i Statutom, donosi Statut, Poslovnik, odluke i proračun Grada, godišnji obračun proračuna, preporuke, rješenja, zaključke, deklaracije i rezolucije, te daje vjerodostojna tumačenja Statuta ili drugih općih akata Gradskog vijeća.
Gradsko poglavarstvo donosi Poslovnik, odluke, pravilnike, rješenja, zaključke, deklaracije, opće akte kad je za to ovlašteno zakonom ili općim aktom Gradskog vijeća.
Radna tijela Gradskog vijeća i Gradskog poglavarstva donose zaključke.
Ponovo vinogradi u Vinodolu Vinarstvo, koje je početkom i sredinom XIX. stoljeća bilo u ovom kraju najveći izvor prihoda, uslijed bolesti vinove loze, gospodarske krize i ratova do kraja XX. stoljeća gotovo je sasvim zamrlo, a time i prije spomenuti običaj.Po završetku Domovinskog rata, Vukovarci, prognani stanovnici vinorodnog sjeveroistoka Hrvatske, našli su svoje utočište u ovom kraju. Svojom sposobnošću i izuzetnom marljivošću zasadili su u Novom Vinodolskom, u Pavlomiru, nove vinograde i pokrenuli proizvodnju vina. Slijedili su ih i drugi.
Njihov je trud urodio plodom.
