Komunalno trgovačko društvo Vodovod Žrnovnica d.o.o.
Novi Vinodolski, S. Mažuranića 1

tel: 051/ 403-520

www.vodovod-zrnovnica.hr

[email protected]

God. 1479. slijedi i neposredni, oružani udarac – zakratko Novi osvaja Martinov (veoma ambiciozni); brat Ivan VII. s obližnjega o. Krka, a ubrzo ga preotimaju vojnici kralja Matije Korvina. Novljani su odmah sagledali i dobili od samoga vladara potvrdu svojih sloboština. Međutim, te iste godine slijedio je snažniji udarac na gospodarskom planu – o. Krk su zaposjeli Mlečići, s čime su u znatnoj mjeri potrgane stoljetne veze između Novoga i Bodulije. Usto, nekoliko godina kasnije započinje i snažnije unutarnje kidanje nekadašnje Vinodolske knežije – Trsat je za Hrvatsko-Ugarsko kraljevstvo izgubljen jer je pripao Habsburgovcima. U međuvremenu neposredno novljansko zaleđe temeljito pustoše novi neprijatelji – Osmanlije, pa se u utvrdi Novi 1493. spašava i sam modruški biskup Krištofor s kaptolom; ovdje je i preminuo. lako Frankopani još više učvršćuju Novi, Turci su 1527. god. ipak prodrli i u nj, spalili ga te dio puka odveli u ropstvo.

Ipak, kneževski Novi obnavlja se; nastoji zadržati svoj stari sjaj, iako privredno više nema one stare snage. No, Krištoforov dolazak pretvara Novi u biskupsko sjedište, pa je i crkva uzdignuta u katedralno središte. 0 značenju tadašnjega Novoga govori I niz spomenika – zlatni relikviraji iz 14., drvena Bogorodica, pokaznice i glagoljski natpis iz 15. st. itd. Osobito su značajni glagoljicom pisani spomenici – I. novljanski brevijar iz 1494., s prijepisom apokrifa o Tekli iz 12. ili 13. st., koji je najstariji na južnoslavenskim prostorima. Taj golemi brevijar uglavnom je napisao pop Martinac na Grobniku, a za pavlinski samostan na novljanskom Ospu; u tome kodeksu svećenik je ostavio najsvježiji podatak o propasti hrvatskog plemstva prethodne godine na Krbavskome polju i konačnom rasapu Hrvatske.

Dioba Vinodola i dalje pokazuje svoje štetne posljedice za Novi. U drugoj polovici 16. st., zahvaljujući složenim obiteljskim i drugim vezama, Novi je kratko u posjedu Zrinskih, no vraća se u svojinu tržačkih Frankopana. Od Novoga do Trsata Vinodol drže Zrinski, a glavno središte postaje Bakar, te Novome ne pomažu ni stroge frankopanske naredbe, poput one da njihovi podanici iz Modruša i Gorskoga kotara svu robu moraju dovesti “u grad naš i porat novski pri moru, ali ako bi koj sol, ulje i kakav godar robu pri moru u kojem drugom mestu, nego u rečenom portu kupoval da vsa takva roba (treba); va contrabant vzeti”. Znatno umješniji Zrinski u kratko vrijeme svoj dio Vinodola tako gospodarski uspješno razvijaju kako Frankopanima nije uspjelo stoljećima prije. Znatnije veće prihode ne donose ni urbarijalni propisi kojima u dva navrata Frankopani u 17. st. nastoje srediti gospodarske odnose u Novome; čvršćih kmetskih odnosa nije moglo biti ni tada.

Silovita turska osvajanja te prodori Turaka i u novljansko područje, čak i u sam Novi, kako rekosmo, pored udaraca na gospodarskom polju donose i znatne demografske promjene. Jer, i ovamo stižu brojne izbjeglice i prognanici iz Bosne, Hercegovine i drugih istočnobalkanskih zemalja, ali i iz ostale Hrvatske, koja je od katastrofalnoga poraza na Krbavskom polju 1493. gotovo sasvim otvorena Osmanlijama; ne pomaže mnogo ni ulazak hrvatskoga dijela Hrvatsko-Ugarskoga kraljevstva 1527., pa tako i Novoga, u sastav Habsburške Monarhije. Jer, na sve nedaće nadovezuje se i politika venecijanske sile na Jadranu prema izbjeglicama/ prognanicima iz turskih područja, sve poznatiji pod imenom uskoka, od kojih se najznačajniji dio postupno koncentrira u Senju, pa i u Novome.

Frankopani i Zrinski koriste prigodu da novim stanovnicima popune svoje posjede na obali, a oni odavde nanose i teže udarce Turcima, a potom i Mlečićima, harajući susjednim o. Krkom i Istrom; to, međutim, pridonosi daljem opadanju starih, plodnih veza i s novljanskim područjima. Traje razdoblje tzv. uskočkih ratova, u kojima se prelamaju interesi više europskih velesila, a pojedini hrvatski sjevernojadranski predjeli uništeni su na duže razdoblje.

Zrinski i Frankopani

S obzirom na to da pojedini Zrinski i Frankopani ne žele ili ne mogu riješiti uskočki problem svojih vlastelinštava, u početku 17. st. javlja se prijedlog da se Vinodol Zrinskih i Novi Frankopana predaju vladaru. No, kako je Novi sve snažnije uskočko uporište, Mlečići kreću u radikalno uklanjanje toga opasnog nukleusa te ga napadaju 1598., 1613. i 1615. godine; posljednje godine napravili su takav pokolj da je izazvao pažnju i širih europskih razmjera. Pored ostaloga, Mlečići razaraju i Lopar te pavlinski samostan na Ospu. Dvije godine kasnije, ugovorom u Madridu, uskočka je opasnost uklonjena, oni su uglavnom raseljeni, ali nemiri u novljanskom kraju traju i dalje, pa, npr. polovicom 17. st. Frankopan mora intervenirati u sukobu Novljana i novih stanovnika u susjedstvu. Suprotnosti i sukobi, međutim, vremenom nestaju, došljaci se integriraju u ovdašnji život, a staro stanovništvo prima razne elemente njihova života i zadržava ih sve do danas.

Od naglijega gospodarskoga prosperiteta većega dijela Vinodola pod vlašću Zrinskih donekle ima koristi i Novi, kojemu je pripadao i značajan mlin u Žrnovnici, obnavlja se i feudalčev/dvorac/kaštel. No, sve nesretno propada u tragičnome krahu 1671., kada je habsburški dvor slomio otpor Zrinskoga i Frankopana kao najviđenijih hrvatskih velikaša. Uz Petra Zrinskoga, iako je u Bečkome Novome Mjestu izgubio glavu i znameniti hrvatski književnik Fran Krsto Frankopan, posljednji iz toga roda u hrvatskim zemljama i posljednji gospodar Novoga iz te obitelji. U danima sloma zrinsko-frankopanske pobune, knezeva supruga Julija (rođena Narro); i rođak Orfeo Frankopan upravo su iz Novoga uspjeli brodom prebjeći na mletačko područje. Oni su jedino odavde uspjeli spasiti dio bogatstva, jer je započela temeljita pljačka svih frankopanskih i zrinskih dobara. Novi je zajedno s drugim posjedima pripao dvorskim institucijama, koje su ga međusobno preprodavale ili odstupale.

Novi se postupno i fizički urušava, čak i dvije trećine grada, ali potkraj 17. st. ipak počinje oporavak, što se ogleda i u življem porastu naselja izvan zidina, a u 18. st:. i u barokizaciji župne crkve te obnovi kaštela. Oporavku je pridonijelo i obnavljanje starih ili građenje novih cesta prema Senju i (dolinom); do Rijeke. Takvom gospodarskom usponu znatno pridonosi i osjećaj slobode – otkupljuje se rabota i druga podavanja; tada je (1763.); na novljanskom vlastelinstvu bilo 6 plemićkih, 11 slobodnjačkih, 63 knapskih i 130 kmetskih kuća.
Prof.dr.Petar Strčić, Fotomonografija Novi Vinodolski
Tipograf, Rijeka 1995.