Jedan od najstarijih Novljana, Milan Deranja, proslavio je 9. listopada devedeseti rođendan. U ime Grada Novog Vinodolskog rođendan su mu čestitali gradonačelnik Oleg Butković i pročelnica Ureda Grada Maja Pilepić. Vitalni devedesetogodišnjak, nakon što je prerezao rođendansku tortu,  pričao je svoju dugu povijest, koju je uglavnom obilježio dugogodišnji rad u vlastitoj brijačkoj radnji, slikanje i skladan život u obitelji. Iako je u visokim godinama, kaže, nitko mu ne bi dao više od sedamdeset godina.

Gospodin Nikola Deranja jedan je od posljednjih Novljana koji pamte burna vremena, razvoj Novog Vinodolskog, njegove tajne i politike. I danas, kada prošeta svojom uličicom i do place sretne mnoge prijatelje, koji su godinama dolazili u njegovu radnju, ne samo na brijanje i šišanje, već i na razgovore o politici, vremenu, Novome… I danas, kad je u mirovini više od dva desetljeća, na televiziji i u novinama prati sva zbivanja, ponajprije politička u zemlji i svijetu.  Jedan je od rijetkih Novljana koji ima čak 73  priznanja, pohvala, diploma i odlikovanja koja je dobio za svestrane aktivnosti. osim toga 1999. godine dobiva nagradu za životno djelo  Obrtničke komore Rijeka, a 2006. i nagradu za životno djelo Grada Novog Vinodolskog. 

Milan Deranja rođen je 9. listopada 1922. godine u obrtničkoj obitelji, od oca, u ono vrijeme hrvatskog, novljanskog, časnog obrtnika i velikog hrvatskog rodoljuba. Davne 1936. godine išao je u brijački zanat kod poznatog novljanskog obrtnika Konstantina Mudrovčića. U svojoj struci radio je u Bribiru, Crikvenici, Rijeci, Brodu na Kupi i Zagrebu.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, 1946. godine, sklopio je brak sa svojom pokojnom Božicom iz Bribira, s kojom je imao četvero djece: Milicu, Srđu, Višnju i Antona, zvanog Tončić. Budući da u ondašnjem sistemu nije bilo moguće otvarati privatne radnje, gospodin Deranja je radio kao poštanski službenik osamnaest godina, a tek 1967. godine otvara svoju privatnu radnju, tako da je, od 1936. godine u svojem obrtničkom stažu na svojim obrtničkim nogama brijačke struke stajao sedamdeset godina.

Sudionik je NOR-a. U društvenom i kulturnom  životu Novoga prisutan je  kao jedan od inicijatora osnivača Dobrovoljnog vatrogasnog društva Novi Vinodolski davne 1948. godine. Jedan je od osnivača HDZ-a, jako voli svoj Novi Vinodolski i veliki je domoljub svoje hrvatske zemlje. Jedan je od suoosnivaača likovne kolonije Vinodolski skup i likovne galerije u sklopu novljanskog muzeja. Član je slikarske grupe 69 Zagreb i likovnog društva Hrvatske. U Novom je poznat po svojim slikarskim izložbama. Sa slikarstvom se bavi od najranije mladosti, a kao slikar amater imao je petnaest samostalnih i 80 skupnih izložbi. Sudjelovao je na raznim likovnim kolonijama, a njegovih slika nalazi se po Novome i u novljanskom muzeju. Mnoge slike poklanjao je prijateljima i rođacima te se danas nalaze u Americi, Belgiji, Njemačkoj, Austriji…Samo u muzeju Pjetro Kasteli u parizu devet je Milanovih slika.

Milan se sa suzama u očima sjeća svoje pokojne supruge Božice, koja je teško oboljela u cvijetu mladosti od 35 godina, bolovala je 38 godina. Godinama je svaki dan posjećivao njezin grob, no sada , kada ga noge više ne služe onako kao u mladosti, na groblje ne odlazi prečesto, no pokojna supruga mu je stalno u mislima. No, životnu radost i snagu crpi iz svoje djece i unuka,  koji ga stalno posjećuju, brinu se o njemu. Gospodin Milan je iz dugovječne loze i na odlasku zaželjeli smo mu još dugo godina mirnog života bez bolesti i radosti sa svojom djecom i unucima.