Novosti


1. rujna 2005.

Uporabna dozvola

Izgrađena građevina smije se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se za nju može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti po posebnom propisu […]

Izgrađena građevina smije se početi koristiti, odnosno staviti u pogon, te se za nju može izdati rješenje za obavljanje djelatnosti po posebnom propisu pošto tijelo graditeljstva izda uporabnu dozvolu za tu građevinu, a nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom,  naročito u pogledu ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu. Iznimno se nova građevina, te rekonstruirana i adaptirana građevina za koju nije potrebna građevinska dozvola smije početi koristiti nakon dostave pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i o uvjetima održavanja građevine, odnosno završnog izvješća nadzornog in­že­­njera tijelu graditeljstva. To se ne odnosi na građevine i radove za koje je propisana obveza kontrole glavnog projekta.

U krmpotskom kraju postoji više sela i zaselaka. Sami Krmpoćani ih dijele na gornja, srednja i primorska sela. U gornja sela spadaju: Luka, Pavličevići, Grujići, Jurići, Radići Zabukovac i Bukovac, u srednja: Bačići, Podmelnik, Ruševo, Omar i Podomar, a u primorska: Bile, Staro Selo, Vukeljska Draga, Polje, Dubrava, Drinak, Poljica, Gornja i Donja Smokvica i Sibinj. Zapadno od Luke smjestilo se selo Omar, čiji se stanovnici smatraju Ledeničanima, ali je zbog blizine više vezano na Krmpoćane. Selo Alan spada gruntovno u krmpotski kraj, ali je u upravnom pogledu uvijek pripadalo kotaru Senj.

1. rujna 2005.

Koncesijsko odobrenje

Koncesijsko odobrenje je akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obav­ljanje djelatnosti koje ne isključuju […]

Koncesijsko odobrenje je akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obav­ljanje djelatnosti koje ne isključuju niti ograničuju opću upotrebu pomorskog dobra. Za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija, dok se za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje koncesijsko odobrenje.

Prva osnovna škola za cijeli krmpotski kraj bila je osnovana u Polju 1873. godine, gdje je bilo i sjedište Općinskog poglavarstva općine Krmpote – Ledenice. Školska zgrada sagrađena je za vrijeme Vojne krajine, ali ne za školu, već za stan časnika i kasarnu. Godine 1900. škola je temeljito obnovljena, a u dvorištu je bila i gospodarska zgrada u kojoj je učitelj držao stoku za svoje potrebe. Preko puta škole bio je i uzoran školski vrt u kojem je bio uređen mali rasadnik gdje su djeca učila cijepiti voćke i presađivati ih u svoje vrtove. Škola je posjedovala i livade koju se nazivane Gornje i Donje linije. U Gornjim linijama napravljeno je novo groblje.

Poslijeratne godine donijele su raseljavanje krmpotskog kraja u potrazi za zaposlenjem, pa stanovništvo postaje pretežno staračko.

Iz knjige “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.

1. rujna 2005.

Dobrovoljno vatrogasno društvo Novi Vinodolski

DVD NOVI VINODOLSKIVatrogasna 2, 51250 Novi VinodolskiTel: 051/244 321,    93Zapovjednik: Želimir ButoracTajnik: Velibor Topolovec

DVD NOVI VINODOLSKI
Vatrogasna 2, 51250 Novi Vinodolski
Tel: 051/244 321,    93
Zapovjednik: Želimir Butorac
Tajnik: Velibor Topolovec

Narodna predaja kaže da se prije 200 godina ovamo doselio iz Krmpota imućan seljak zvan “knez”, po kome se taj zaselak zvao Kneževići, a kasnije je dobio ime Sibinj. Zbog velike udaljenosti od škole (sat i pol hoda planinskim stazama); djeca iz ovog zaselka uglavnom nisu pohađala školu, pa je nepismenost bila velika. Ipak, po završetku drugog svjetskog rata počela je sa radom osnovna škola sa prvo tri, a kasnije četiri razreda. Međutim uslijed nemogućnosti zapošljavanja, obitelji se raseljavaju. pa škola 1952.godine prestaje sa radom.

Iz knjige “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.

31. kolovoza 2005.

Lokacijska dozvola

Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se za svaki zahvat u prostoru. Sadržaj lokacijske dozvole i način njenog izdavanja propisan je Zakonom […]

Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se za svaki zahvat u prostoru. Sadržaj lokacijske dozvole i način njenog izdavanja propisan je Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04). Iznimno, lokacijska dozvola se ne izdaje za zahvate određene Pravilnikom o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN 86/04 i 138/04).

Niz istaknutih Novljana potvrdio se najdjelotvornije u kontekstu hrvatske književnosti, umjetnosti, kulture, znanosti i politike

Niz istaknutih Novljana potvrdio se najdjelotvornije u kontekstu hrvatske književnosti, umjetnosti, kulture, znanosti i politike, ostavivši za sobom u svijesti mnogih Hrvata najznačajnije tragove svojih kreativnih i dalekovidnih nadahnuća i poruka, što su dobrim dijelom aktualne i u našim danima. Među svima njima naročito mjesto zauzimaju slavni hrvatski novljanski književnici, kao što su to: filolog i književnik Antun Mažuranić (1805-1888);, autor genijalne epske pjesme “Smrt Smail-age Čengića” i ban pučanin i utemeljitelj moderne hrvatske države Ivan Mažuranić (1814-1890);, autor putopisa “Pogled u Bosnu” Matija Mažuranić (1817-1895);, pjesnik, kritičar, novelista i putopisac Vladimir Fran Mažuranić (1859-1928);, pravni pisac i predsjednik JAZU Vladimir Mažurane (1845-1928);, književnica Ivana Brlić Mažuranić (1874-1938); utemeljitelj novljanske Narodne čitaonice kanonik Josip Mažuranić (1811-1879);, kulturni djelatnik Ivan Vončina (1827-1885);, biskup Ivan Kabalin (1716-1782);, biskup Ivan Ježić (1788-1833);, političar i publicista Franko Potočnjak (1862-1932);, kulturni djelatnik Maks Potočnjak (1862-1914);, javni djelatnik Bogoslav Mažuranić (1865-1918);, javni djelatnik Milutin Mažuranić (1878-1957);, arhitekt Vladimir Potočnjak Valođa (1904-1952);, akademska slikarica Zdenka Pexidr-Srića (1886-1972);, utemeljitelj Narodnog muzeja i galerije u Novom Vinodolskom Juraj Potočnjak (1894-1964);, akademska slikarica Vera Nikolić (1886-1972); i kardiovaskularni kirurg Josip Sokolić-Šarac (1930);, što je u Kliničkom bolničkom centru “Rebro” u Zagrebu na čelu svoga tima prvi put uspješno transplantirao ljudsko srce na području Hrvatske, odnosno na području nekadašnje Jugoslavije. Novi Vinodolski je dao još niz istaknutih ljudi najrazličitijih određenja, kao i onih što i danas djeluju, a koji su postigli i nadalje postižu zavidne rezultate u svojim strukama, no nisu vezani za novljanske teme. Danas su najneposrednije angažirani na identificiranju i proučavanju novljanske kulturne tematike u prvom redu, a o kojima će vrijednosni sud dakako dati konačnije vrijeme: književnik David Kabalin Vinodolski (1918);, slikar Vlado Potočnjak (1924);, kulturni djelatnik Davorin Ježić (1919);, turizmolog i kulturni djelatnik Srećko Kabalin (1923);, književni povjesničar i književni kritičar Dragomir Babić (1931);, akademski slikar Ivan Balažević (1949); i novinar i publicist Franjo Deranja

(1947);. Novljani Tomislav Karlović-Krš (1935-1987);. Amalija Zoričić (1954); i Miljenko Žanić (1948); uspjeli su, od tolikih Novljana što se identificiraju pjesničkom, književnom riječju, objelodaniti svoje knjige, u kojima dodiruju i tipične novljanske teme.

O Novom Vinodolskom, o njegovom kulturnom realitetu ili o književnom radu hrvatskih književnika Mažuranića, što su rodom iz Novog pisali su o ovom ili onom obliku između ostalih: Dragutin Hire, Đuro Sabo, Dragutin Franić, Julije Kempf, Viktor Cerić, Broza Brozović, August Šenoa, Aleksandar Belić, Antun Barac, Lujo Marketić, Milan Moguš, Vanda Ekl, Petar Strčić, Vinko Antić, Ivo Frangeš, Milorad Živančević, Dragutin Pavličević, Fran Mikuličić, Vatroslav Jagić, Radoslav Lopašić, Maks Potočnjak, Rudolf Malić, Vladimir Dobrić, Ive Jeličić, Fran Violić, Davorin Ježić, Srećko Kabalin, Dragomir Babić, Franjo Deranja, Ivanka Pavlić i još mnogo njih. Nedvojbeno je da je najkompetentniji poznavalelj novljanske povijesti i prošlosti još uvijek Emilij Laszovvski, na čije se sudove i dokumentarij o Novom Vinodolskom pozivaju manje-više svi današnji interpreti novljanskog povijesnog i kulturnog identiteta Radmila Matejčić je pak u novije vrijeme obradila niz značajnih i zanimljivih tema iz kulturne povijesti, odnosno iz bogate kulturne baštine grada Novog Vinodolskog, kao i okolnih naselja Vinodola. Nedostatak potpunije bibliografije i kronologije o Novom Vinodolskom još uvijek otežava preciznije, sustavnije, analitičnije, kompetentnije i znanstvenije identificiranje polivalentnog impresivnog fenomena Novog Vinodolskog u svim njegovim aspektima. Naročitu pak povezanost sa Novim iskazao je poznati hrvatski slikar, grafičar i marinist Menci Klement Crnčić (1865-1930);, koji je u Novom imao i svoju vilu i atelje u njoj, slikajući niz godina pejzažne sadržaje i senzacije grada i okolice Novog Vinodolskog. Slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović, koji je bio veoma impresioniran pjesnikom Ivanom Mažuranićem svojedobno se bio ponudio da sačini njegovo poprsje, no u toj nakani bio je onemogućen od strane političkih aparatčika dnevno-političke konotacije u bivšoj Jugoslaviji. Književnik Miroslav Krleža rado je posjećivao Novi Vinodolski, odsjedajući u novljanskoj vili “Gomez”. Slavna operna pjevačica Zinka Kunc-Milanov okvalificirala je grad Novi Vinodolski svojim “drugim, alternativnim zavičajem”.

21. kolovoza 2005.

Manifestacija “Ružica Vinodola” 2005.

Ovogodišnje natjecanje za naslov «Ružice Vinodola» započelo je u subotu, 13. kolovoza 2005. u Bribiru, predstavljanjem 12 djevojaka među kojima se bira najljepša, najspretnija […]

Ovogodišnje natjecanje za naslov «Ružice Vinodola» započelo je u subotu, 13. kolovoza 2005. u Bribiru, predstavljanjem 12 djevojaka među kojima se bira najljepša, najspretnija i najmarljivija. Za tu titulu natjecale su se Sandra Vlastelić (Bribir), Vlatka Dražić (Bribir), Vesna Bako (Novi Vinodolski), Milica Cvijetković (Novi Vinodolski), Iva Mavar (Kastav), Sandra Srdoč (Kastav), Andrea Grgurina (Kastav), Nina Petričić (Dobreć), Martina Korić (Dobreć), Hani Mohorovičić (Jurdani), Barbara Vukelić (Crikvenica) i Matea Leka (Senj).

Ledenička sela

Naselja bivše Ledeničke općine su novijeg datuma. Nastala su doseljavanjem brojnih obitelji u ove krajeve u toku XVII st., kada su iz Like bježali pred Turcima. To je bilo područje Vojne krajine gdje su porodice dobivale zemlju, da bi istovremeno njihovi članovi postali vojnici u borbi protiv Turaka. Bile su to porodice: Mataije, Frkovići, Bunete, Komadine, Butkovići, Uremovići, Stilini, Smolčići, Pemperi, Draginići i dr. Najveće se naselje nalazi u ledeničkom polju gdje je i Župna crkva BDM od Karmela, sagrađena 1827. godine.

Škola je u Ledenicama, u selu Polje otvorena 1869. godine u zgradi vojne komande za vrijeme Vojne krajine. Kada je 1874.godine sagrađena nova cesta zapadno od Derašnice ti su krajevi izgubili svoj raniji gospodarski značaj koji su im dali njihovi raniji gospodari Frankopani. Ledeničani se od davnine bave kirijašenjem i drugim šumskim poslovima. Pored toga su obrađivali zemlju, te timarili ponešto krupne i sitne stoke. Vremenom dolazi do opadanja stanovništva i postepenog iseljavanja radi nemogućnosti zaposlenja u mjestu.

Iz knjige “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.

4. kolovoza 2005.

Kulturni identitet hrvatskog grada Novog Vinodolskog

Novi Vinodolski je ponosni baštinik hrvatske kulturne  tradicije na ovom području, što i danas ozračava i prožima tolike sadržaje kulturnog života u njemu, […]

Novi Vinodolski je ponosni baštinik hrvatske kulturne  tradicije na ovom području, što i danas ozračava i prožima tolike sadržaje kulturnog života u njemu, ali i nadahnjuje ljude što nastanjuju ovaj čisti hrvatski kraj, kao i sve one što na bilo koji način dođe u doticaj sa njim, da se upoznaju s realitetima kulturne dimenzije Novog Vinodolskog i uživaju u bogatstvu različitosti sadržaja života i ljepota, što im se ovdje nudi u najosebujnijim manifestacijama i oblicima, po čemu je Novi Vinodolski jedinstveni i fascinantni fenomen Hrvatske, prema kojem nitko ne ostaje ravnodušan.

Vatromet boja

Jelo se, pilo i plesalo na gradskim trgovima. Djeca, mladi ali i oni malo stariji mogli su se zabavljati i u luna-parku, gdje se našlo ponešto kako za spretne, tako i za one najhrabrije. Tko je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu mogao je prisustvovati i vatrometu. Bilo je živo i veselo ne samo u centru grada, nego i do mora. Opuštenu atmosferu kvario je jedino nedostatak javnih WC-a, zbog čega su ujutro muku mučili svi oni čije su ulice i prilazi bili zaklonjeni od pogleda prolaznika.

4. kolovoza 2005.

Uobličavanje kulturnog identiteta i njegovi nosioci

Novije vrijeme, tj. kraj 19. i početkom 20. stoljeća, na novljanskom području dalo je izazovan impuls arhitekturi na građevinama u Novom Vinodolskom, posebice […]

Novije vrijeme, tj. kraj 19. i početkom 20. stoljeća, na novljanskom području dalo je izazovan impuls arhitekturi na građevinama u Novom Vinodolskom, posebice tijekom svojevrsne turističke ekspanzije između dva svjetska rata.

2. srpnja – 10.rujna 2004. u Gradskoj galeriji T U R N A C

2. srpnja – 12. srpnja 2004. Ranko Dokmanović – fotografije

Ranko Dokmanović (Rijeka, 1951.); živi i radi u Kostreni kao profesionalni fotograf slobodne profesije. Višestruko je nagrađivan autor koji potpisuje značajan broj autorskih monografija. Iza njega je trideset godina dugo i iznimno plodno umjetničko stvaralaštvo.

14. srpnja – 24. srpnja 2004. 10 + 10 slikara – međunarodna izložba na kojoj sudjeluju: A. Cadamuro i A. De Locatelli iz Italije, A. Mazoy i L. Rapela iz Engleske, B. Zaplatil i E. Tutta iz Slovenije, F. Berger i R. Primig iz Austrije, te B. Paladin i Z. Milić iz Hrvatske.

Ovaj projekt združuje deset likovnih stvaratelja, slikara i kipara iz pet država sa svrhom da suradnjom prodube duhovno zajedništvo, ojačaju ga kroz kreativnost. Time njihova djela postaju trajni spomenici uzvišene umjetničke misije odaslane širokoj zajednici u želji da ojača moralne vrijednosti.

25. srpnja – 6. kolovoza Ivan Balažević – slike

Ivan Balažević ( 1949. Tavankut); akademski je slikar, slobodni likovni umjetnik izrazitog senzibiliteta koji se uz slikarstvo bavi scenografijom, ilustracijom i grafičkim oblikovanjem. Ima stotinjak samostalnih izložbi i preko stotinu skupnih u Hrvatskoj i inozemstvu. Višestruko je nagrađivan za svoj rad. Član je HDLUR-a, ULUPUH-a i HZSU-a.

7. kolovoza – 17. kolovoza Diana Sokolić – crteži

Diana Sokolić (Rijeka, 1959.); diplomirala je na slikarskom odjelu Akadamije Likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je HDLU-a i HZSU-a, a samostalno izlaže od 1981. godine. Živi i radi u Zagrebu.

19.kolovoza – 28. kolovoza “Bakhov pir” Vesna Barbieri – keramike, Dunja Demartini – crteži

Vesna Barbieri (Metković, 1967.); keramičarka je koja je učila kod jednog od najvećih europskih majstora za porculan, prof. Gustava Weißa. Izlaže od 1997. godine, a živi i djeluje u Opatiji.

Dunja Demartini ( Rijeka, 1957.); diplomirala je grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci,a do sada je priredila zapažen broj izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Rijeci.

29. kolovoza – 10. rujna Andrea Pavetić – Be creative

Andrea Pavetić (Zagreb, 1966.); diplomirala je na ekonomskom fakultetu u Zagrebu, te na Akademiji likovnih umjetnosti na Nadstavničkom odsjeku u klasi prof. M. Vuce. Članica je HDLU-a i HZSU-a, a radi kao viši asistent u zavodu za dizajn i projektiranje tekstila na Tekstilno – tehnološkom fakultetu. Živi u Zagrebu.

4. kolovoza 2005.

Kulturni, gospodarski i športski život, narodni običaji

Kulturni život u Novom Vinodolskom krajem 19. i početkom 20. stoljeća pa sve tamo do početka Drugog svjetskog rata bio je veoma intenzivan […]

Kulturni život u Novom Vinodolskom krajem 19. i početkom 20. stoljeća pa sve tamo do početka Drugog svjetskog rata bio je veoma intenzivan i raznolik. Novi je inače poznat po svojoj brojnoj i znatiželjnoj publici, što se zanima za kulturne priredbe, čime se baš ne mogu podičiti i tzv. razvikaniji jadranski i drugi kulturni centri, pa čak i oni tzv. metropolitni. To je uočljivo i tijekom tzv. mrtve sezone u jeseni i zimi, a najviše dakako tijekom ljeta, kada se u Novom održavaju najrazličitije kulturne priredbe, počam od onih zabavno-karnevalsko-folklornih pa sve do onih najserioznijih, što mogu privući i najrafiniranije kulturne konzumente. Program sajma:

Povodom održavanja II svjetskog sajma pčelarstva priređen je slijedeći PROGRAM:

19. kolovoza (četvrtak);Prijam izlagača i postavljanje štandova

20. kolovoza (petak); Svečano otvorenje Sajma u Domu kulture u 20 sati

21. kolovoza (subota);Pčelarsko predavanje i pčelarska burza

22. kolovoza (nedjelja); Pčelarsko predavanje i zatvaranje Sajma u 12 sati

29. srpnja 2005.

Proslava Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti

U Novom Vinodolskom ove će se godine posebno svečano obilježiti Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, kao i 10. obljetnica “Oluje”. Uoči Dana pobjede […]

U Novom Vinodolskom ove će se godine posebno svečano obilježiti Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, kao i 10. obljetnica “Oluje”. Uoči Dana pobjede i  Domovinske zahvalnosti organizirat će se tribina na temu Domovinski rat – stjecište hrvatskog identiteta i suvereniteta, te će se položiti vijenci na spomen obilježje u Založnici. Na sam Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti održat će se u Župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova sveta misa, položit će se cvijeće na grobove poginulih branitelja na području Grada Novi Vinodolski, a u večernjim satima se održava velika proslava na Gradskim trgovima, uz nastup tamburaškog sastava “Gazde”, Jose Butorca i grupe “Vivak”. Gradina Ledenice

Iznad sadašnjeg sela Ledenice, koje zovu i Polje, na oštru i kamenitu brijegu, 376 m nadmorske visine, stoje razvaline starih Ledenica. Iz imena Stari grad Ledenice izveden je naziv Gradina, inače vrlo važna strateška točka u prošlim okršajima koji su se vodili u istočnom dijelu Vinodola. Povijesni podaci govore da je to bio frankopanski grad. Turske provale sizale su do Ledenica 1522. i 1539. godine, kada Frankopani gube vlast nad Ledenicama. Godine 1563. vlasnici postaju senjski kapetani, a time Ledenice ulaze u sastav Vojne krajine. Mlečani pustoše Ledenice 1600. godine, a borbe se nastavljaju i kasnije. Danas se vide samo razvaline tog nekadašnjeg grada, sa ostacima četvrtaste kule i crkve svetog Stjepana. Ledenička Gradina i njezini ljudi na granici Vojne krajine i banske Hrvatske sve do oslobođenja Like 1699.godine od Turaka bile su bedem koji je Zapad čuvao od turske najezde.

U Ledenicama se odigrao poslije madridskog mira 1606. godine i dio uskočke epopeje i tragedije, koju je hrvatski književnik August Šenoa opisao u romanu “Čuvaj se senjske ruke”. Predaja govori da je prikupljajući građu za svoj roman o uskocima, te upoznavajući staru Gradinu u pjesniku nikla misao o pjesmi “Kugina kuća”.

27. srpnja 2005.

Plivački maraton – NOVI OPEN 2005.

Plivački maraton – Novi open 2005. održao se u subotu 23.07.2005. godine. Start i cilj: rivica u Parku Ivana Mažuranića.Maratonci su plivali rutu od […]

Plivački maraton – Novi open 2005. održao se u subotu 23.07.2005. godine. Start i cilj: rivica u Parku Ivana Mažuranića.Maratonci su plivali rutu od 4.200 metara, od starta oko otočića Sv. Marin do kampa u Povilama, pa natrag u Novi do Glavice i zatim na cilj – rivicu u parku.

Osnovan je vrtić Rad je započeo u zgradi bivše Domaćinske škole u Novom. Prva odgajateljica bila je Fanika Piškulić, Bracinka. Osnovani vrtić djelovao je pod okriljem organizcije žena i Općinske skupštine, sa kapacitetom do 30 djece sve do 1960. godine, kada je zbog nedostatka prostora morao prestati sa radom.

Kada se 1965. godine u prizemlju stare zgrade dječjeg vrtića ispraznio jednosobni stan, ponovljen je zahtjev za rad predškolskog odjeljenja. Početkom veljače 1966. godine počeo je njegov rad, a učiteljica je bila Zlata Brozičević. 1971. počelo je raditi još jedno odjeljenje, a kada je 1977. godine oslobođen stambeni prostor na prvom katu, prišlo se adaptaciji cijele zgrade. Od 1983. organiziran je cjelodnevni boravak djece u vrtiću.

Od početka osnivanja predškolskih odjeljenja, brigu o financijskim i materijalnim pitanjima vodila je Osnovna škola “Ivan Mažuranić”, te je i odgojno osoblje bilo sastavni dio radnog kolektiva škole. Od 1. siječnja 1984. Dječji vrtić izdvojen je iz takvog sistema financiranja i pripojen u sastav RO Dječji vrtić “Radost” Crikvenica, koja je preuzela daljnju brigu oko proširenja, odnosno izgradnje nove zgrade vrtića u Novom Vinodolskom.

“Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”,Novi Vinodolski, 1986.

Skip to content