Novosti


31. siječnja 2005.

Popis ulica: Mjesni odbor Povile

I. i II. svjetski rat

I. i II. svjetski rat

Nakon teških udaraca zadobivenih u I. svjetskom ratu i raspada Austro-Ugarske 1918., Novi Vinodolski se opet naglije turistički razvija, pa u Ljetnim mjesecima nekih godina znade dnevno ovdje boraviti i oko 1500 gostiju. Tome pridonosi, pored ostaloga, i uspostavljanje autobusne veze do željezničke stanice Plase te dnevna parobrodska veza s Vrbnikom i Sušakom. Presudan je korak uslijedio 1932. godine; tada je iz Žrnovnice dovedena voda u količinama dovoljnim za druga vinodolska mjesta. Iste je godine riješen i problem stabilnije opskrbe električnom strujom.

Treba reći da je ovo razdoblje karakterizirano veoma živim političkim opredjeljivanjem Novljana (kao nikad prije); u složenim prilikama Karađorđeve Kraljevine SHS odnosno Kr. Jugoslavije, u čiji je sastav Novi ušao 1918. godine, nakon pripadanja kratkotrajnoj Državi SHS (sa sjedištem u Zagrebu);. Godine

1938. na izborima HSS je pobijedio tolikom većinom glasova, da je iza toga jugounitarizam u Novom manje-više mrtav. Godine 1937. utemeljena je u Novom čitaonica Seljačke sloge, a Narodna čitaonica, u kojoj su glavnu riječ imali jugounitaristi godine 1939. prešla je, da tako kažemo u HSS-ovske, hrvatske ruke.

I Drugi svjetski rat u znatnijoj je mjeri Novome nanio udarce, pa i smrtonosne, pored ostaloga, Novi je stradao i od bombardiranja od strane talijanske (1941.); i njemačke avijacije (1943.);. No, pod talijanskom i njemačkom okupacijom od 1941. do 1945.god. osobito su snažni rodoljubni i socijalni osjećaji stanovnika Novoga, pa Novljani živo sudjeluju u oslobodilačkoj i antifašističkoj borbi za slobodu i ljudsko dostojanstvo. Iz toga razdoblja u širim je razmjerima, a osobito u Bosni i Hercegovini, Novljanin Slaviša Vajner, antifašistički borac. Već 1942. god. osnovano je šire tijelo nove vlasti u nastajanju -Kotarski NOO Novi. Vlast ustaške NDH ne osjeća se; stvarno je Novi već za rata dio Federalne Države Hrvatske u nastajanju (kao dio Demokratske Jugoslavije);, što ostaje i poslije sloma Velikonjemačkoga Reicha i njegovih saveznika 1945., odnosno pobjede antifašističke savezničke koalicije i narodnooslobodilačkog pokreta u okviru te koalicije. Tijekom Drugog svjetskog rata u Novome je od strane partizana i u domobranstvu strijeljano, odnosno stradalo više od dvadesetak Novljana.

Prof.dr.Petar Strčić, Fotomonografija Novi Vinodolski

Tipograf, Rijeka,1995.

31. siječnja 2005.

Popis ulica: Mjesni odbor Krmpote – Klenovica

U povodu Mjeseca hrvatske knjige Dječji dom »Braće Mažuranić« ovih je dana posjetila prof. Barbara Kalanj, ravnateljica Narodne čitaonice i knjižnice Grada Novi Vinodolski darovavši djeci knjige raznih autora i vrijednu Medicinsku enciklopediju, dok je prof. Dušanka Piškulić iz Novog Vinodolskog darovala Opću enciklopediju. U čast 130. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić djeci je darovan i prigodan plakat, a posebno ih je razveselila informacija prof. Kalanj da su u povodu Mjeseca hrvatske knjige dobili besplatne iskaznice za učlanjenje u novljansku knjižnicu i čitaonicu. Inače, kako saznajemo, djeca doma su u novljanskoj knjižnici uvijek dobro došla. Budući da su na dar dobili dosta knjiga, formirat će svoju malu knjižnicu za koju su dobili i nov prostor u Domu.

31. siječnja 2005.

Popis ulica: Mjesni odbor Ledenice

  

Kulturni identitet hrvatskog grada Novog Vinodolskog (odnosno njegove uže okolice, tj. preciziranih naselja u njegovu zaleđu, poput Povila, Klenovice, Smokvice, Sibinja, Zagona, Ledenica i Krmpota); nedvojben je i upadljivo zamjetan, mada je istodobno u mnogočem reduciran, torzičan, pošto su nemilosrdne oluje povijesnog hoda, što su se ustremljavale na ovo hrvatsko područje, ostavljale za sobom više ostatke nekadašnjeg postojećeg, nego sačuvana svjedočanstva materijalne i duhovne kulture, što nadalje nastavljaju svoj mogući život. Novi Vinodolski po bogatstvu svojih kulturnih spomenika najrazličitijih i sadržajnih i oblikovnih određenja, može se u određenom smislu najrazložnije svrstati među najmarkantnija hrvatska kulturna središta u Hrvatskom primorju, pa i na hrvatskom Jadranu. Kulturni identitet Novog Vinodolskog manifestira se i između ostalog bogatstvom svoje kulturne baštine, ili i visokom razinom kulture življenja Novljana, sustavom njihovih kulturnih i civilizacijskih navika, što je rezultat njihove otvorenosti prema Europi i svijetu, posebice u novije vrijeme zahvaljujući turizmu, što Novi Vinodolski čini neprijepornim hrvatskim gradom europejske i kozmopolitske konotacije. Novi Vinodolski je ponosni baštinik hrvatske kulturne tradicije na ovom području, što i danas ozračava i prožima tolike sadržaje kulturnog života u njemu, ali i nadahnjuje ljude što nastanjuju ovaj čisti hrvatski kraj, kao i sve one što na bilo koji način dođe u doticaj sa njim, da se upoznaju s realitetima kulturne dimenzije Novog Vinodolskog i uživaju u bogatstvu različitosti sadržaja života i ljepota, što im se ovdje nudi u najosebujnijim manifestacijama i oblicima, po čemu je Novi Vinodolski jedinstveni i fascinantni fenomen Hrvatske, prema kojem nitko ne ostaje ravnodušan.

Prof.dr. Dragomir Babić, Fotomonografija Novi Vinodolski,

Tipograf, Rijeka, 1995.

27. siječnja 2005.

Održano predavanje o pčelarstvu

Udruga pčelara organizirala u srijedu, 26.01.2005. godine predavanje sa temom: Aktualna problematika u pčelarstvu  (identifikacija i karakterizacija meda na hrvatskome tržištu) Knežija Vinodol

Udruga pčelara organizirala u srijedu, 26.01.2005. godine predavanje sa temom: Aktualna problematika u pčelarstvu  (identifikacija i karakterizacija meda na hrvatskome tržištu) Knežija Vinodol

Knežija Vinodol (s tim statusom od polovine 13. st.); dijelila se na devet upravnih cjelina – ˝gradova˝, točnije rečeno općina (od sjevera prema jugu);: Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Belgrad, Bribir, Novi i Ledenice. Planinski dio u pozadini nije Knezovima bio prepreka za povezivanje sa svojim ostalim hrvatskim posjedima koji su, osim Bakra i Novoga te donekle Trsata, udaljeniji od mora. No, Knezovi – s uporištem i na otoku Krku – utjecali su na to da se poljoprivredno bogata dolina i golemo šumsko prostranstvo postupno okrene i prema svome obalnom dijelu, i to onako kako su rasle ambicije i potrebe feudalaca; tako vinodolski ˝gradovi˝ razvijaju svoje lučice, a u novljanskome području osobito u samome Novom te u Žrnovnici i Povilama. Cijelo se područje, a osobito Novi, oslanja i na bogati šumsko-stočarski revir koji mu je pripadao i izvan Kvarnerskoga primorja, u zaleđu, u Gorskom kotaru.

Knezovi i dodatno utvrđuju Novi, jer postaje njihovo sve uglednije sjedište (od prve polovine 15. st. Krčki knezovi se nazivaju i Frankopanima);, pa se tako u Novome odigrao i kapitalni povijesni događaj, koji je obilježio hrvatski prostor općenito, a značenjem je dobio i europske razmjere. Naime, učvršćavajući svoj feudalni položaj u knežiji, krčki su knezovi nailazili i na suprotstavljanje stanovnika, navikli na slobodniji život neposrednih podanika (udaljenoga); vladara. I inače vješti u političkim i drugim igrama, knezovi su u Novome 6. siječnja 1288. god., zajedno sa predstavnicima spomenutih devet općinskih zajednica donijeli pravne propise za Vinodol.

Toga su dana u pisanome obliku popisani i ˝stari˝ i stari pravni običaji, dodane su nove norme, pa je utvrđeno odvijanje vinodolskoga života te međusobni odnosi stanovnika i njihov odnos prema feudalnim gospodarima. Skup tih normi, danas poznat kao ˝Vinodolski zakon˝, napisan je hrvatskim jezikom, glagoljskim pismom, u primorskoj čakavici. Od 19. st., zahvaljujući upravo Novljaninu Antunu Mažuraniću, taj je pravni spis postao predmetom intenzivne pažnje brojnih hrvatskih i stranih znanstvenika, ali i publicista uopće, koja ne posustaje ni danas.˝Zakon˝ je vrhunski izraz i majstorsko djelo hrvatskog srednjovjekovnog prava, prvo takvo na južnoslavenskom prostoru, a u toj oblasti stavlja Hrvate u sam vrh hrvatskog pravnog života. No, to je i spomenik prebogat elementima veoma zanimljivim i za istraživače iz kulturne, jezikoslovne, gospodarske, socijalne, političke i onomastičke i drugih oblasti. Ukratko – taj izvor ulazi u najuži izbor od svega nekoliko najznačajnijih nacionalnih spomenika Hrvata uopće.

Sama činjenica da su krčki knezovi odabrali Novi za mjesto sastanka više desetaka najuglednijih predstavnika svoje knežije iz devet općinskih zajednica, s time da je bio i prisutan i knez Leonard, dovoljno govori da je mjesto imalo i prostore i druge, prateće mogućnosti za održavanje tako velikoga, uglednog sadržajnog i presudnog skupa i za Vinodolce i za feudalca. U dokumentu su na prvom mjestu ubilježeni upravo predstavnici Novoga: vinodolski i knežev dvornik Črna, plovan (župnik); Petar, satnik Vukonja Pribonja, Banac Saražin i Bogdan Vučinić.

Donošenje “Vinodolskog zakona” govori o središnjoj ulozi Novoga u Vinodolskoj knežiji u 13. st., iako je zemljopisno na njezinoj periferiji. Ali, Novi je očito bio i jedno od najvažnijih osobnih kneževih sjedišta; s knezovima je boravila i pratnja, a pratio ga je i sjaj koji je u to doba općenito vezan uz takve ličnosti. Osim toga, u Novome (i u susjednim Selcima); nalaze se i vrijedne solane, čiji se proizvod u srednjemu vijeku svuda mjeri izuzetno visokim novčanim vrijednostima. Sve je razvijenija poljoprivredna struktura, s osloncem na Velo polje u području Suhe Ričine; tu je i ribolovni dio privrede (iako Novljane pomorstvo nije življe privlačilo);. Postupno se grade kuće i izvan zidina, grupirane u Varošu, između Place, Sv. Trojice i Brdašca, te Šćedine, Krasa, Mela i Lukavice, do 15. st. međutim, te se manje cjeline stapaju u Novi kao jedinstveno naselje. U 14. st. gradi se župna crkva, i to – zanimljivo – u stilu starokršćanske bazilike; tu je, npr., gotička crkvica Sv. Trojice te Sv. Fabijan i Sebastijan, itd. Smrt Nikole 1432., jednoga od najmoćnijih krčkih knezova uopće i prvoga s imenom Frankopan, označila je početak kraja te najmoćnije i najuglednije hrvatske velikaške obitelji – uz knezove Bribirske, odnosno Šubiće i, potonje, Zrinske, izuzimajući, naravno, vladarsku obitelj Trpimirovića. Velika državina, koja se prostirala diljem hrvatskih prostora (a povremeno i izvan njih);, već se 1449. god. raspala na posjede osam frankopanskih loza. Novi je pripao Martinu, zajedno s Bribirom, Kotorom, Bakrom i Trsatom. Time počinje gubiti svoj središnji položaj, iako je baš taj knez na Osap doveo ugledne pavlinske redovnike.

26. siječnja 2005.

Povijest KUD-a “Ilija Dorčić”

Iako je KUD “Ilija Dorčić” osnovan 1951. godine, on u stvari samo nastavlja tradiciju očuvanja i gajenja bogate riznice narodne umjetnosti u Novom […]

Iako je KUD “Ilija Dorčić” osnovan 1951. godine, on u stvari samo nastavlja tradiciju očuvanja i gajenja bogate riznice narodne umjetnosti u Novom Vinodolskom. Tako je još 1875. godine osnovan u Novom prvi pjevački zbor “Stenjak” i tamburaški zbor pod imenom “Zvonimir”. Oba zbora osnovana su na inicijativu Narodne čitaonice, baš kao i KUD, pa iz toga proizlazi da je upravo čitaonica najzaslužnija za očuvanje narodne umjetnosti. Cvjetni aranžmani i upaljene svijeće Groblje je kao i svake godine bilo prepuno cvjetnih aranžmana, lončanica, vaza i svijeća. Od ranih jutarnjih sati do kasno navečer ljudi su pohodili grobove svojih bližnjih srećući se usput s poznanicima, rodbinom, te provodeći pokoji trenutak u razgovoru, sjetno se sjećajući onih koji više nisu sa nama.

26. siječnja 2005.

Dodijeljene nagrade Grada Novi Vinodolski

U povodu dana Grada Novog Vinodolskog na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dodijeljene su nagrade Grada. Nagrade za životno djelo dobili su Vera Smojver, […]

U povodu dana Grada Novog Vinodolskog na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dodijeljene su nagrade Grada. Nagrade za životno djelo dobili su Vera Smojver, Josip Šamanić, Milorad Zoričić i Ivan Sokolić. Godišnje nagrade Grada dodijeljene su Turističkoj zajednici Grada, Gradskom društvu Crvenog križa, Komunalnom trgovačkom društvu Vodovod Žrnovnica, Sandri Holetić, Nenadu Bugarinu, Vencelu Deranji te Školskom športskom klubu Delfin OŠ Ivan Mažuranić.

Novi Vinodolski (u starijim vrelima upisan i kao Novi, Novi pri moru, Novigrad itd.); već je i po svome zemljopisnom položaju determiniran za određene funkcije koje su omogućile usmjeravanje šire pažnje na njega. Cijelo područje Vinodola – najznačajniji dio kopnenoga dijela Kvarnerskog primorja – razdijeljeno u tri relativno uočljive cjeline; planinsko-šumska pozadina, poljoprivredni resursi u sredini i obala davali su široke mogućnosti za razvoj ljudskog života. Taj se život odvijao uglavnom na uzvišenjima, najprije u gradinama; ta prethistorijska naselja s karakterističnim kružnim obodnim sustavom nisu, međutim, relativno čvršće ukorijenjena poput onih na susjednome otoku Krku, npr. Jadran od primjena lijepe koncentrične a opet elastične aglomeracije upravo je Novi iz kasnijih vremena, također na brežuljku, smješten u podnožju višeg brijega Osap, naseljenog u prethistoriji. Usto, Novi se nalazi na općenito pogodnome mjestu , na raskrsnici cesta od kojih jedna na jugu izlazi u plodnu vinodolsku dolinu a druga teče uz obalu, a ponad utoka Suhe Ričine u Jadransko more; tu je i (jedini); otočić Sv. Marin (Školjić);.

26. siječnja 2005.

O Narodnom muzeju u Novom Vinodolskim

Narodni muzej u Novom Vinodolskim utemeljen je poticajem novljanskih entuzijasta i ljubitelja starina na čelu s Jurajem Potočnjakom (prosvjetnim i kulturnim radnikom) godine […]

Narodni muzej u Novom Vinodolskim utemeljen je poticajem novljanskih entuzijasta i ljubitelja starina na čelu s Jurajem Potočnjakom (prosvjetnim i kulturnim radnikom) godine 1951. On već 50 godina predstavlja izuzetnu kulturnu ustanovu u našem gradu, koja svjedoči o bogatoj kulturno-umjetničkoj baštini Novog Vinodolskog, prepunoj zanimljivih zbivanja i jedinstvenih ličnosti, čiji značaj prelazi okvire našeg grada, a ujedno doprinosi njenoj zaštiti i istraživanju, pokušavajući je sačuvati za budućnost.

U Novome Vinodolskome relativno je lako napisati veliku povijesnu sintezu i mali sažetak, ali je teško sročiti relativno mali nacrt pregleda prošlosti. To je grad s osebujnim bogatstvom života kakvoga drugdje nema, iako je čvrsto inkorporiran u matično tkivo hrvatskoga narodnog bića.

Kvarnerskoprimorski grad Novi Vinodolski na istočnoj obali Jadranskoga mora u Zapadnoj Hrvatskoj ljudsko je naselje od veoma dalekih prethistorijskih vremena, dakle otprije niza tisuća godina;

ostaci gradine na brdu Osap govore o tom životu, a u Novome i oko njega sačuvani su i tragovi živoga prisustva Rimljana, posebno i stoga što je ovuda tekla značajna cestovna magistrala, od Tršćanskoga zaljeva do Senja te dalje. Štoviše, na samoj obali podignuta je utvrda/naselje Lopar, a na otočiću Sv. Marin, gdje ima i potvrda o postojanju ranokršćanskoga hrama, nađen je i natpis s imenom Jelene, majka cara Konstantina.

Stanovnici su oduvijek bili orijentirani na plodno zaleđe, na vinodolsku dolinu, osobito su značajna proizvodnja vina te izvoz drva iz golemoga šumskoga zaleđa, zatim prevozničke usluge (osobito – sol); te visoko građevinsko umijeće stanovništva.

Snažna prekretnica u životu ovoga kraja nastupa s dolaskom Slavena (vjerojatno krajem 6. ili 7. st.);, koji se i ovdje rano profiliraju kao Hrvati, tako da je Vinodol sa susjednim o. Krkom jedna od tri kolijevke Hrvata u njihovoj (konačnoj); domovini na istočnoj obali Jadrana. Novljansko je područje dio hrvatskoga kneštva i kraljevstva, pa Hrvatsko-Ugarskoga kraljevstva. U kontinuitetu ovdje traje staroslavenska služba božja (glagoljanje, uz upotrebu glagoljskoga pisma, pa na njemu nastaje i niz veoma značajnih spomenika -brevijara, misala itd.);. U 13. st. Vinodol dolazi u posjed krčkih knezova (potonjih Frankopana);, koji podižu Novi Grad na brežuljku ponad prirodne lučice koju formira Suha Ričina svojim utokom u Jadran. Za vladavine krčkih knezova (od 13. do 17. st.);, god. 1288. u Novome nastaje “Vinodolski zakon”, zbirka pravnih propisa za devet vinodolskih općina; naravno, pisan je na glagoljici, a vrhunski je proizvod hrvatskoga srednjovjekovnog prava, prvi u južnoslavenskim zemljama, te jedan od najvrednijih i u svjetskim razmjerima, veoma zanimljiv i istraživačima u nizu oblasti znanosti i kulture. I donošenje “Vinodolskog zakona” upravo u Novome potvrđuje činjenicu da je taj grad postao središnji dio Vinodolske knežije. Širi se i van zidina. No, dioba obitelji Frankopan u osam loza i sustavni prodori Osmanlija od 15. st., s negativnom politikom Venecije protiv uskoka – izbjeglica/prognanika iz ostalih krajeva Hrvatske te istočnih južnoslavenskih te balkanskih područja, razaranje Novoga od strane Turaka pa Mlečića znatno su doprinijeli opadanju gospodarske i druge snage Novoga. Znatne su i demografske promjene izbjeglice/prognanici postupno se integriraju u ovaj glagoljaško-čakavski kraj, a pučanstvo prihvaća dio njihova života I običaja. U međuvremenu, od kraja 15. st. župna crkva postaje katedralnom jer ovdje živi (i umire); izbjegli modruški biskup Krištofor.

Novi je od 16. st. dio Habsburške Monarhije, ali oporavak započinje od vremena propadanja i Venecije i Turske, pa se Novljani već u 18. st. otkupljuju od dijela kmetskih odnosa. Pozitivnom razvoju znatno pridonose i dva senjska biskupa iz Novoga – dva Ivana Krstitelja: Kabalin i Ježić, tako da Novi u 19. st. počinje prednjačiti u Kvarnerskom primorju – osnovana je prva hrvatska čitaonica i započeto prvo organizirano uključivanje u turizam; dodatnom cestom prema Ogulinu, u unutrašnjost Hrvatske, Novi opet postaje značajna raskrsnica.

Novljani u 19. st. imaju veoma velik broj intelektualaca, koji živo sudjeluju u ilirskom pokretu i hrvatskom narodnom preporodu. Među njima se osobito ističe obitelj Mažuranić, koja daje i najznamenitijega Novljana svih vremena – Ivana Mažuranića, prvoga hrvatskoga potkralja/bana pučanina, predsjednika Hrvatskoga sabora i – nadasve – pjesnika, tvorca jedinstvene poeme “Smrt Smail-age Čengića”; u 20. st. Vladimir Mažuranić predsjednik je Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas: Hrvatska…);.

Prvi i Drugi svjetski rat nanijeli su znatne udarce i Novome, ali, u međuraću, opet je zaživio kao značajno turističko mjesto. Grad je ušao u sastav Države SHS (sjedište u Zagrebu);, Kraljevine SHS, odnosno Kr. Jugoslavije, a potom okupiran od fašističke Kr. Italije i nacističkoga Velikonjemačkog Reicha, kada pučani živo sudjeluju u antifašističkoj borbi za slobodu i ljudsko dostojanstvo.

Novi Vinodolski čvrsto je utkan u hrvatski korpus – svojom višemilenijskom povjesnicom, svojim osebujnim kolom, svirkom sopila, pjesmom, ženskom narodnom nošnjom i drugim dijelovima narodnoga života i običaja, osobito glagoljaškom prošlošću, obilježenom osobito po “Vinodolskom zakonu” i djelovanjem bana i pjesnika Ivana Mažuranića. Očito je da su Novljani na više razina pridonijeli široj afirmaciji svoga zavičaja, privlačeći na sebe pažnju i u svjetskim razmjerima. Nije stoga čudno da je njihova prošlost bila zanimljiva, a to ostaje i danas brojnim hrvatskim i stranim kulturnim i znanstvenim djelatnicima.

Novljani kao evidentni i osvjedočeni Hrvati doživjeli su logično u današnjoj slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj ostvarenje svih onih snova, što su toliki naraštaji Novljana, pučana, i njihovih najeminentnijih ljudi iz oblasti hrvatske politike, znanosti, umjetnosti i kulture sanjali stoljećima: U hrvatskom Domovinskom ratu 1990.-1995. sudjelovalo je stotinjak Novljana, od kojih je nekolicina njih dalo svoje živote, a više njih je ranjeno.


Prof.dr.Petar Strčić, Fotomonografija Novi Vinodolski
Tipograf, Rijeka 1995.

26. siječnja 2005.

Plan i program rada za 2005. godinu

Narodni muzej i galerija u 2005. godini obavljati će svoju redovnu djelatnost. U raspoloživom izložbenom prostoru biti će izložen stalni postav, koji će […]

Narodni muzej i galerija u 2005. godini obavljati će svoju redovnu djelatnost. U raspoloživom izložbenom prostoru biti će izložen stalni postav, koji će biti otvoren za posjetioce tijekom cijele godine. Jedan od primarnih zadataka muzeja je otkup i obogaćivanje fundusa, pa se planira akcija skupljanja – donacija i otkupa  etnografskih predmeta: dijelova narodne nošnje, odjeće koja se nekada nosila, predmeta i oruđa. Također se planira pozvati stručnjake koji se bave restauracijom slika, tkanine i drva kako bi izradili listu predmeta kojima je nužna restauracija ili manji zahvati i na taj način bi se zaustavilo njihovo propadanje.  U slijedećoj godini će se još intenzivnije surađivati s Turističkom zajednicom Grada Novog Vinodolskog i turističkim agencijama uvrštavajući u njihove programe posjet Narodnom muzeju i galeriji u Novom Vinodolskom i to školske i odrasle populacije

Ovo područje, međutim, izuzetni položaj dobiva za vlasti Rimljana, u prvom stoljećima nove ere. Vinodol (vjerojatno); kao Vallis vinearia (pod tim imenom spominje se, doduše, tek u 12. st.); postao je živo, osobito tranzitno područje, na novoizgrađenom putu čiji je početak u Akvileji (potonji Oglej);, a koji se u Bakarskom zaljevu račva prema dolini te uz more; ti se krakovi opet spajaju u Novome, u jednu ceste, dalje prema Senju. Nalazi u Novome i oko njega govore o naglijem cvatu rimske civilizacije; vino i masline/ulje bili su značajni izvozni proizvodi, što potvrđuju podvodni nalazi u Povilama.

Mišljenje je nekih istraživača da je snaženje vlasti cara Konstantina Velikoga pridonijelo i pojavljivanju Lopara u uvali Lišanj kao velike utvrde/naselja. Na susjednom otočiću Sv. Marinu nalaze se dokazi o veoma ranoj pojavi kršćanstva – sačuvani su temelji crkve, a i natpis s imenom Konstantinove majke Jelene. Lopar je zapravo dio cijeloga jednog obrambenog sustava, zbog kojega je morski kanal između Novoga i otoka Krka postao sigurna plovidbena ruta.

Antički svijet što ga je činila civilizacija sa središtem u Rimu, išao je, međutim, kraju; nije ga spasilo niti stvaranje centra u Konstantinopolu (Carigradu);, iako je Istočno Rimsko Carstvo, poznato kao Bizant, živjelo još stoljećima, a neko je vrijeme u njegovu sastavu i Novi. No, velika seoba azijskih i europskih naroda dovela je i ovo područje pod Gote, ali najtemeljitiju prekretnicu učinio je dolazak Slavena.

26. siječnja 2005.

Programi koje financira Grad Novi Vinodolski

Iz svog proračuna Grad Novi Vinodolski izdvaja sredstva za financiranje programa provođenja izborne nastave i programa produženog boravka za učenike mlađih razreda i […]

Iz svog proračuna Grad Novi Vinodolski izdvaja sredstva za financiranje programa provođenja izborne nastave i programa produženog boravka za učenike mlađih razreda i programe izvannastavnih aktivnosti. Izdvaja sredstva za nagrade najboljim učenicima i nagradu učeniku generacije, nabavu knjiga za knjižnicu i čitaonicu osnovne škole, za djelatnost osnovne glazbene škole i školskog športskog kluba Delfin.

Prvo hrvatsko doba

Slaveni se prvi put na obali Jadrana spominju 599. i 600. god. U susjednoj Istri. Oni su se i na novljanskome području profilirali kao hrvati. Ostaci Roma i poromanjenih Liburna te drugih pripadnika golemoga afroazijskoeuropskoga Rimskog Carstva u Kvarnerskom primorju uspjeli su se održati samo u doista čvrstim utvrdama, na ovome području samo u gradovima Osoru, Krku i Rabu, a možda i u Tarsa-tiki na obali Rječine.

Čini se da je Vinodol područje među prvima u nas sasvim poslavljeno, odnosno pohrvaćeno; taj je kraj sa susjednim otokom Krkom jedna od tri kolijevke Hrvata u njihovoj (konačnoj); domovini na istočnoj obali Jadranskoga mora (uz Dalmaciju i Istru);. U Vinodolu su otkrivene hrvatske nekropole veoma ranoga postanka. Brojni su nalazi koji govore o živim međuutjecajima starohrvatskoga življa nastanjenoga na prostoru od Južne (dalmatinske); do dijela Zapadne (istarske);. Tako prema jednome mišljenju i Novi u počecima 9. st. pripada jadranskoj državi hrvatskoga kneza Borne. I kasnije je, povremeno, dio hrvatskog kneštva i kraljevine, pa – prema M. Baradi – i neposredni ˝territorium regale˝. Nema sumnje da je i područje Novoga bilo dio hrvatske kraljevine Dmitra Zvonimira čije je ime zabilježeno prvi put hrvatskim jezikom i hrvatskim, glagoljskim pismom na Baščanskoj ploči na susjednome otoku Krku (oko 1100. godine);, kao i prvi put hrvatsko ime općenito.

Novi, dalje, dijeli sudbinu ranosrednjovjekovne države koja je na prijelazu iz 11. u 12. st. postala dio Hrvatsko-Ugarsko Kraljevine. U to vrijeme pripada Krčkoj, pa Krbavskoj odnosno Senjskoj biskupiji, u kojima je, pa tako i u Novome, u upotrebi bila staroslavenska služba božja/glagoljanje, hrvatski jezik i glagoljsko pismo.

Samome mjestu, međutim, bitnije se mijenja povijesna sudbina u doba snaženja gospodara susjednoga otoka Krka – Krčkih knezova, jedinih koji su s jadranskih otoka prerasli u dinaste europskih razmjera, postavši, pored ostaloga i hrvatskim banovima/potkraljevima. Pojavivši se u vrelima u 12. st., a veoma vješto igrajući između dvije silnice – Mletačke Republike, čiji su velmože postali, krivotvorenom su darovnicom, datiranom 1223. god. Na ime kneza Vida II., a tobože od kralja Andrije II., dobili ˝totam terram Wynodol˝ . Falsifikat se odnosio vjerojatno na stvarne zasluge, a legaliziran je 1251. godine, te potvrđen i kasnije.

Drži se da su i kasnije zidine Lopara pregrmjele sva kasnoantička i ranosrednjovjekovna nevremena, naravno, s izmijenjenim stanovništvom; čini se da je ovdje bilo i župno mjesto u prvo hrvatsko doba. No, Krčkim je knezovima stari Lopar bio premalen, neudoban i nesiguran. Podigli su zato Novi Grad na prikladnijem mjestu, na brežuljku, podno brda Osap, a nad prirodnom lučicom koju čini utok Suhe Ričine u Jadran.

25. siječnja 2005.

Pomozimo i mi žrtvama tsunamija

Dragi sugrađani! Pozivamo vas da se izravno uključite u akciju doniranja sredstava za žrtve u Bengalskom zaljevu pozivom na donacijski telefon Hrvatskog crvenog […]

Dragi sugrađani!

Pozivamo vas da se izravno uključite u akciju doniranja sredstava za žrtve u Bengalskom zaljevu pozivom na donacijski telefon Hrvatskog crvenog križa:
060 888 201, čime ćete donirati 3,66 kuna.

Ponukani primjerom supružnika Potočnjak, građevinski poduzetnik, također Novljanin Ivan Mažuranić – Janko, uz cestu, koja vodi prema Senju, gradi hotel “Slavuj” sa 14 soba. Nedugo zatim, treći Novljanin, također građevinski poduzetnik Stjepan Piškulić – Vujica, u neposrednoj blizini postojećeg hote­la “Lišanj” gradi i reći hotel pod imenom “San Marino”. Paralelno s izgradnjom okosnice hotelsko-turističke djelatnosti, javlja se potreba gradnje komunalnih objekata opće namjene. Godine 1884. Novi Vinodolski snabdijeva se pitkom vodom gravitacijskim vodovodom s izvorišta “Ivanj”, godine 1892. radi se od luke do kupališta obalni put kao šetalište “lungo mare”, a 1896. podiže se novo, drveno kupalište na obali sa 60 kabina. U Statističkom godišnjaku Kraljevine Hrvatske i Slavonije, godine 1897. zabilježeno je da je “u Novom boravilo 374 gostova!” Broj posjetitelja povećava se iz godine u godinu, a spoznaja da je mjesto u ljetnim mjesecima postalo privlačno za ljetovanje, nametnula je potrebu osnivanja Društva za poljepšanje Novoga i okolice, što je i učinjeno 1902. godine. Društvo nastavlja 1905. go­dine gradnju obalnog puta do ruševina rimske utvrde “Lopar”, a hotel “Lišanj” dogradnjom povećava smještajni kapacitet na 24 sobe.

Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.

Skip to content