Osnovna škola u Novom Vinodolskom osnovana je 1786. godine ugovorom između Komiteta novljanskoga i Gospoštije Vinodol s jedne strane i narodnog školskog nadzornika u Kopru s druge strane. U više od dvjesto godina rada četverogodišnje i osmogodišnje škole u Novom, uključujući i građansku školu, u školi je radilo više od 240 učitelja, nastavnika, profesora i vjeroučitelja. U prvim godinama svoga rada osnovna škola u Novom obuhvaćala je samo dječake. Potkraj XVIII. stoljeća školu je polazilo svega 47 učenika, a školovanje je trajalo 2 godine. U to vrijeme škola je spadala u red trivijalnih škola, kasnije će se zvati i narodna škola, a 1807. i realna škola.

Poliglot koji je govorio i pisao na desetak jezika, liberal i legalist, čovjek europskih nazora, renesansnog obrazovanja, nikad nije odgovarao na napade i nikad se nije osvećivao.

Nitko u Hrvatskoj nije prije, a u mnogočemu i poslije, obavljao toliko državničkih službi, nitko nije napisao toliko pravničko programatskih spisa, nitko bolje od njega nije umio sročiti ono što su drugi tek mislili i govorili, nitko nije toliko odbijao, a ipak dobivao najviše časti u zemlji, nitko nije primio više pogrda i kritika.

Bio je – i u tome se danas, konačno, slažu svi povjesničari – arhitekt i utemeljitelj moderne Hrvatske.

Tolerantan i duhovno nadmoćan, skrbeći cijelog života za obitelj, nikad se nije obogatio.

Umro je u Zagrebu 4.kolovoza 1890. godine u sedamdesetišestoj godini života. Razočaran i usamljen.

Od srca.

Za Hrvatsku.

I od Hrvatske.

Goran Ježić