Svoj 55. rođendan Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Novog Vinodolskog obilježilo je nizom prigodnih aktivnosti. Povodom obilježavanja Dana mjesta Novog Vinodolskog i Dana vatrogastva od 30. travnja do 30. svibnja bila je otvorena izložba »55 godina uz vas«, a centralno obilježavanje organizirano je u prosincu svečanom sjednicom i vatrogasnim balom povodom pedesete obljetnice prve vatrogasne zabave u Novom Vinodolskom.

Novi Vinodolski, iako grad na moru, bio je gospo­darski vezan na Vinodol, jer su mu stanovnici naj­većim dijelom bili poljoprivrednici, zidari, kamenoresci, a tek u malom broju ribari i pomorci. Vrijednost mora, kao i njegovu gospodarsku ek­sploataciju u turističke svrhe rijetko je tko mogao predvidjeti, a ako je i predvidio, rijetki su to mogli zapisati. Zato je vrijedno ponovno citirat i dio pisma Matije Mažuranića (Glavara);, koje je 12. lipnja 1844. uputio bratu Antonu u Zagreb, u svezi s prodajom kuće Domazetović (danas “Stara pošta”, a ranije vla­sništvo obitelji Ferković (citat);: …:”za tu kuću nije­dan ne mari, zato ča je poli mora. Kuća ova, more se reći, da je pravo zlato va zemlji zakopano, ko kad se jedanput skopa, to je kada se načini porat, ali cesta uz more, bit će kuća va najboljen mestu kod Novo­ga”. I iz ovih nekoliko rečenica iz pisma Matije Mažuranića, skupa s ranije navedenim citatom, ned­vojbeno pokazuje da je on bio pravi turistički vizio­nar, da je već tada znao valorizirati položaj uz more, o čemu i danas, s obzirom na izgrađenost, mnogi samo mogu sanjati. Nedugo zatim, tj. godine 1886. izgradila je novljanska Općina u predjelu luke prvo drveno javno kupalište na plivajućim balvanima, pa se tadašnji kupališni život odvijao u predjelu luke. Ubrzo je praksa pokazala da trgovački promet u luci remeti kupališni mir, pa se već 1889. godine prenosi kupalište u mirnu uvalu “Lišanj”, gdje se uz ovo plivajuće kupalište gradi na obali novo, drugo kupalište sa 14 kabina, na koje se kroz kratko vrijeme, zbog povećanja broja kupača, dograđuje još 14 kabina. To je početak formiranja kupališta i turističke zone No­vog Vinodolskog, turističke oaze nazvane “Lukavi­ce”. Dotadašnji, stari srednjovjekovni Novigrad živio je na brijegu iznad mora, okrenut prema Vinodolu, a formiranjem kupališne zone počinje nova epoha raz­vitka Novog Vinodolskog – epoha turizma. Dolazak sve veće broja turista ili “gostova”, kako je zapisano u turističkim analima, traži bržu izgrad­nju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta. Bračni jar, Novljanin Ladislav Potočnjak i supruga Marija rođena Mažuranić, počinje 1892. godine, ulaganjem vlastitog kapitala, gradnju prvog novljanskog hotela “Lišanj”, koji se počinje koristiti 1894. godine s kapacitetom od osam soba i jednom većom društvenom dvoranom. Nažalost nisu sačuvani podaci o prometu niti o ostvarenim turističkim noćenjima u prvim godinama novljanskog turizma, no već 1893. godine je zabilježeno da je u Novom boravilo više od 300 gostiju, koji su stanovali i hranili se u privatnim kućama.