Povijest grada i počeci turizma

Povijest grada

U svojoj dugoj povijesti Novi je nekoliko puta mijenjao svoje ime: Novi Grad, Novigrad, Novi, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol, sada Novi Vinodolski.

Područje Novog naseljeno je u prethistoriji, o čemu svjedoče nalazi iz spilje Vlaška peć, kod Kozice, s artefaktima iz eneolitika, neolitika, iz ranobrončanog i s početka srednjeg brončanog doba. Materijalne tragove bivanja na ovom tlu ostavili su Liburni, poslije i Japodi, u gradini koju su sagradili na tjemenu brda Veli Osap, na lokalitetu uz današnju vodospremu. Za vlasti Rimljana sagrađena je utvrda Lopar uz izvorišta u uvali Lišanj nasuprot Školjiću.

Napušteni Lopar naselili su Slaveni, potonji Hrvati. Početkom 13. st. preko mora na kopno prelaze, iz svog kaštela Gradec, zapadno od vrbničkog polja, knezovi Krčki, stekavši kraljevskom darovnicom Ugarsko-hrvatskog kralja Andrije I Modruš i Vinodol. Na brijegu nad utokom Ričine (Suha Ričina) u more grade svoj kaštel i utvrđeni Novi Grad, iz kojeg se šire na novu stečevinu.

U Novom je 6. siječnja 1288. napisan Vinodolski zakon, kojim se uređuju odnosi Krčkih, kao novih feudalnih gospodara Vinodola, s devet vinodolskih općina. To je najstariji zakonski tekst na hrvatskom jeziku i najstariji zakonski spomenik slavenskoga juga, a napisan je glagoljicom.

U Novi je od 1493. g. preseljeno sjedište biskupije Modruške ili Krbavske, kad ovdje nalazi utočište biskup modruški ili krbavski Kristofor Dubrovčanin (Petančić), kojem je u osmanlijskom napadu na Modrušu (prije bitke na Krbavi) opljačkana i zapaljena palača u donjem gradu. U Novi je smjestio i nekoliko kanonika, a sjedište biskupije ovdje je ostalo sve do 1969. g., kad je ova biskupija ukinuta, a njeno je područje uklopljeno u novoosnovanu Riječko‑senjsku biskupiju, sa sjedištem u Rijeci.

Novi je napadan i od Mletaka, za uskočkih ratovanja, 1598. i 1613. g., a naročito teško stradava 1615. g., za odsustva Nikole Frankapana i vojničke posade grada u Lici, u borbi s Turcima. Napadnut je s 3000 mletačkih vojnika, srušena je gradska kula, grad je porušen, oplijenjen i zapaljen, a odnešena su tri gradska topa. Porušeni su Pavlinski samostan i lazaret u luci, a uništene su i frankapanske solane.

U Novom se 1650. godine počinju voditi matične knjige. Po ukidanju pavlinskog reda i raspuštanju samostana 1786. g. u Novom je otvorena (dvogodišnja) osnovna škola, biskup Ježić 1806. g. u Senju otvara sjemenište, a 1808. g. obnavlja rad gimnazije. U školovanje za svećenička zvanja uputio je mnoštvo novljanskih i primorskih mladića.

Novi se u 19. st. gospodarski, kulturno i politički diže: intenzivira se iskorištavanje šuma u zaleđu, 1845. g. osnovana je Narodna čitaonica, a od 1851. g. Općina Novi, u sklopu Bakarskog kotara, dobiva općinsko zastupstvo, tj. općinski odbor s vlastitom samoupravom.

Razvoju i boljitku uvelike pridonose braća Mažuranići: Anton, Ivan i Matija: Antona Mažuranića nalazimo u Novom od 1848. do 1850. g. kao Jelačićevog (banskog) povjerenika za Vinodol. Za Matijine uprave gradi se (1861.) cesta iz Lukavica uz more (pod Barana) k mostu na Ričini, kao poduzetnik sam započinje 1863. g. gradnju Vele rive (lukobrana), a sagradio je i most na Ričini, srušen u ratu, 1943. g., od tada van uporabe. Radi na rekonstrukcijama Karoline i mnogih primorskih cesta, a 1868. g. sam gradi cestu od Sv. Jurja do Krasnog. Od 1870. do 1874. gradi cestu od visoravni Pleteno nad Novim do Ogulina nazvanu Rudolfinskom cestom (Rudolfinom). Na prijevoju iznad Breza daje u stijenu uklesati BANSKA VRATA – IZVEO MAŽURANIĆ ‒ 1872.

Godina 1875. Novom donosi renesansu: Ivan Mažuranić (ban od 1873. do 1880.) potpisuje Naredbu kojom se sjedište kr. kotarskog suda iz Crikvenice premješta u Novi. Te je godine utemeljeno tamburaško društvo „Zvonimir”, poticajem upravitelja kotarskog suda suca Ivana Obajdina, utemeljeni su pjevačko društvo „Stenjak” i limena glazba, sagrađena je Bribirska riva (projektirana 1856. g.), Novi dobiva ljekarnu i lučki ured, a porušen je gradski bedem uz kulu Rundel, s ulazom u grad zvanim Vela vrata. Novi dobiva 1884. g. prvi vodovod, s izvora Ivanj u novljanskom polju, a 1886. g. postaje sjedište kotarske oblasti, pod koju potpadaju općine Novi, Bribir, Selce, Crikvenica, Grižane, Belgrad, Drivenik, Drežnica i Krmpote.

Uređena je šetnica uz more i park. Otvaraju se pansioni i gostione, hoteli i vile pa Novi na najbolji način koristi svoj prirodne ljepote i povoljan smještaj. Uz ugostiteljstvo prisutno je i iskorištavanje bogate šume u zaleđu grada. Luka se koristi za izvoz, a razvija se i drvoprerađivačka djelatnost.

U Novom se sijeku četiri cestovna pravca (prema Rijeci, Vinodolom za Bribir- Križišće, prema Ogulinu, te prema Senju). Gradnjom Jadranske magistrale povezanost je još i bolja. Otvaraju se škole: Škola učenika u privredi – drvoprerađivački smjer, Pčelarska škola, Lugarska škola.

Godine 1962. Općina Novi je ukinuta i pripojena Općini Crikvenica i tek 1992. Odlukom Hrvatskog sabora općina je vraćena, a dobiven je status Grada.

Počeci turizma

Novi rano postaje značajno turističko sjedište upravo zahvaljujući prekrasnoj prirodi – kamenoj obali, modrom čistom moru, šetnji uz more, bujnom zelenilu, šumom bogatom zaleđu, smještaju, dobroj prometnoj povezanosti, te mediteranskoj klimi.

Turizam se u Novom pojavljuje 1878. godine, kada je novljanska obitelj Mrzljak podignula prvo drveno kupalište na pilotima u luci, uz takozvanu Bribirsku rivu. Član obitelji Mrzljak bio je viši činovnik u Hrvatskom dikasteriju u Beču i kao takav imao je prilike zainteresirati svoje prijatelje i poznanike u Beču za posjet Hrvatskom primorju i Novom. Nedaleko od njega svoje kupalište podiže i umirovljeni pop Šegulja, a nešto kasnije u luci i obitelj trgovca drvom Nikole Sriće.

Poslije prvih (privatnih) kupališta, izgrađenih na pilotima pobijenim u muljevito morsko dno, općina na prostoru luke gradi 1886. godine javno kupalište, koje već 1889. godine seli u uvalu Lišanj. Novi dobiva šumariju, grade se i prvi hoteli: Hotel Lišanj 1894. g. (proširen 1906. g.), Hotel Slavuj 1896. g. i Hotel San Marino 1900. g.

Gradi se obalna šetnica, tijesna se kupališta u više navrata dograđuju, smještaj turistima nude pansioni i vile, opskrbu gostionice. Članovi Društva za uređenje i poljepšanje Novog i okolice kupuju zemljište nad kupalištem, koje namjenjuju za park i šetalište uz more. Pošumljavanjem i kasnijim kupovinama privatnih parcela park od hotela Lišanj doseže do Lopara.

Grade se vile i ljetnikovci, a grad se pruža u Lukavice, i preko uvale Muroskva k Grabrovoj. Poslije prve, Potočnjak‑Rusanove vile u Lukavicama (na prostoru današnjeg hotela Tamaris), grade se nove ceste i nove vile u nizu. Ljeti buja društveni i zabavni život; glumci, pjevači i muzičari iz Odmarališta kazališnih umjetnika Hrvatske (tzv. Glumačke vile) svoj odmor u Novom provode zabavljajući publiku novljanskih gostionica kupletima i jednočinkama.

Novi 1932.g. dobiva vodu iz izvora Žrnovnica te struju iz gradske mreže (od 1941. g. dalekovodom iz elektrane Skrad). Polje je oduvijek nosilo mršav prinos, pa se stanovništvo okreće iznajmljivanju soba u turističkoj sezoni. Od 1953. godine gradi se Jadranska magistrala, a od 1989. kapitalnim se obuhvatom, po rušenju dotrajalog objekta samoposluge gradi stambeno‑poslovni kompleks i novi trg u Dolcu, uz Korzo, natkrivena tržnica, igrališta i parking ispred škole, dva nogometna igrališta na Bahalinu. Drvna industrija i hotelijerstvo se razvijaju, sagrađene su tvornice, izgrađeni su smještajni kapaciteti u Novom i u turističkim naseljima i kampovima u Zagorima i Povilama.

Na prostoru nekadašnjeg turističkog naselja Zagori je od 1997. do 2006. izgrađen NOVI RESORT, kapaciteta 1806 ležaja. Hotel Lišanj je 2018. godine adaptiran, čime se kvaliteta smještaja podignula s dvije na četiri zvjezdice. Danas se na području Novog Vinodolskog u obiteljskom smještaju iznajmljuje oko 6000 kreveta, a sve je popularnije iznajmljivanje kuća za odmor.

Novi se s godinama mijenja i ubrzano razvija – gradi se komunalna infrastruktura, javna turistička infrastruktura, prometnice, a izgrađene su i dvije marine što je Novi Vinodolski uvrstilo na nautičku kartu Jadrana.

Gospodarsko osnaživanje većih turističkih subjekata poput hotela Lišanj i Novi Spa Hotels&Resort, te izgradnja dviju marina – Marine Novi i Mitan marine, istodobno je praćeno rastom malog i srednjeg poduzetništva, pri čemu su u kontekstu turističkog razvoja Rivijere posebno važne tvrtke u sferama nautike i vinogradarstva. U posljednjih nekoliko godina prisutan je dinamičan razvoj u području turizma, pa se tako širi i podiže kvaliteta ugostiteljskih usluga, osobito u kategoriji restorana.

Literatura za one koji žele znati više
  • Bojan Zoričić, Moj stari Novi (Novi Vinodolski, u kronološkim natuknicama), Naklada Kvarner, 2018 (CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Sveučilišne knjižnice Rijeka pod brojem 140315059)
  • Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.
  • Skip to content