Znamenitosti i spomenici

Stari grad

Stari kameni grad smješten je na brijegu, iznad morske uvale i ušća rječice Ričine (Suhe Ričine), te na izlazu Vinodolske doline na more. Sagradili su ga knezovi Krčki, kad su kraljevskom darovnicom 1225. godine stekli Modruš i Vinodol.

Čvrste kamene kućice zbite su jedna uz drugu, a uske uličice vode do župne crkve Sv. Filipa i Jakova, bivše stolne crkve Modruške ili Krbavske biskupije (1493.-1969.), bogate unutrašnjosti, te visokog bijelog prepoznatljivog zvonika.

Na trgu nasuprot crkve nalazi se zgrada biskupije. Nedaleko je i crkvica Sv. Trojstva (čakavski Sv.Trojice) s vrijednom sakralnom zbirkom i župni dvor (Prepožitura) – nekadašnja biskupska rezidencija.

Frankopanski kaštel

Frankopanski kaštel smješten je u staroj gradskoj jezgri, a izgrađen je u 13. stoljeću u vrijeme vladavine knezova Krčkih – poslije nazvanih Frankapanima. Glavni ulaz u Frankopanski kaštel, danas se nalazi na trgu Vinodolskog zakona. Prije je to bio vanjski bedem utvrđenog grada Novog, koji je rušen i popaljen 1527. i 1530. od Osmanlija, a 29. kolovoza 1615. godine od Mlečana, koji su sa 6 galija i 36 brodica i 3.000 vojnika napali Novi. Srušili su glavnu kulu, oplijenili i zapalili grad, odnijeli tri gradska topa, i razorili solane na Solinama (na predjelu uz Ričinu ispod Krase).

Po zatočenju Frana Krste Frankapana, 1670. godine, u Bečkom Novom Mjestu (gdje je pogubljen s Petrom Zrinskim 1671. godine), kaštel je opljačkan, a 1761. godine su 2/3 kaštela porušene radi štednje na troškovima održavanja. Ostavljeno je južno krilo, s ulazom u kaštel i istočno krilo s dvije gradske kule: kulom Turnac (Kvadrac) i bastionskom kulom Rundel (Tondac), koja je štitila gradski bedem i Vela vrata – ulaz u grad Novi.

Vela vrata i bedem uz kulu Rundel porušeni su 1875., kula Rundel porušena je 1892., a kaštel je doživio brojne preinake i pregradnje; zadnju 1922-1923., koja je kaštel dovela u sadašnji izgled. Tek po jednoj bifori – gotičkom prozoru iz XV. stoljeća na dvorišnom pročelju, i pripadajućoj kuli Turnac može se zaključiti da je to staro zdanje.

U Frankopanskom kaštelu je 6. siječnja 1288. godine napisan Vinodolski zakon – najstariji pravni spomenik na hrvatskom jeziku i glagoljici.

Danas su u Frankopanskom kaštelu smješteni Narodni muzej i galerija Novi Vinodolski, Narodna čitaonica i knjižnica Novi Vinodolski i Gradska uprava s uredom gradonačelnika.

Crkva sv. Filipa i Jakova i zvonik

Crkva Sv. Filipa i Jakova Izgrađena je u 14. stoljeću kao trobrodna bazilika. U 18. stoljeću dolazi do barokizacije crkve, a početkom 20. stoljeća preuređuje se pročelje u stilu historicizma. Na vanjskom zidu svetišta na dva je kamena uklesana godina 1520., kombinacijom arapskih i rimskih brojeva, a zatim glagoljicom – najvjerojatnije kao spomen na obnovu ili prezidavanje crkve, jer je ona sama puno starija.

U njoj se pred velikim oltarom nalazi grobnica modruškog biskupa Kristofora Dubrovčanina (Petančića), koji je sa svojim kaptolom pobjegao s Modruša, pred Osmanlijama, te u Novom našao utočište. Tu je i umro 1499. godine. Grobna ploča je od mramora i na njoj je biskupov lik s latinskim natpisom. Desno od oltara je grobnica biskupa Ivana Krstitelja Caballinija, a lijevo biskupa Ivana Krstitelja Ježića. Iznad vrata sakristije stoji reljefni grobni spomenik kanonika opata Nikole Mrzljaka, generalnog vikara Modruške biskupije za biskupa Ježića.

Oltari su građeni u 19. stoljeću u neoklasicističkom stilu. Crkvu je u uređivao majstor Peroš iz Kastva.

Na pročelju crkve nalazio se zvonik koji je srušen 1909., a na mjestu porušene crkvice sv. Fabijana i Sebastijana je izgrađen novi, 36 metara visok zvonik. Prošlost crkvice je zanimljiva. Sačuvana je kamena ploča, koja se nalazila iznad vrata srušene crkve (danas u Zagrebu u Povijesnom muzeju Hrvatske. Narodna predaja veli, da je sagrađena za 24 sata, u vrijeme pojave kuge, a Sv. Fabijan i Sebastijan su zaštitnici od kužnih bolesti. Oltar iz 1656.godine., ukrašen rezbarijama, nalazi se u Narodnom muzeju u galeriji Novi Vinodolski.

Novi Vinodolski prepoznatljiv je upravo po vizuri kojom dominira visoki, bijeli zvonik.

Biskupija (Biškupija)

Biskupska rezidencija nalazi se u starom gradu, na trgu nasuprot crkve sv. Filipa i Jakova. Izgrađena je sredinom 15. stoljeća. Razvučenim je zabatom okrenuta na trg „Precrikva“, a barokno je pročelje raščlanjeno vodoravnim i okomitim poljima s ornamentima plitkih palmeta. Bila je rezidencija svih modruških ili krbavskih biskupa. Obnovio ju je biskup Ivan Krstitelj Ježić (1779-1833).

Uz Biskupiju se nalazi kapelica Sv.Križa, u koju je svećenik 3. svibnja stavljao željezni križ (raspelo), blagoslivljajući pritom more i polje. Ljeti bi požup (crkvenjak), na Petrovu, okretanjem raspela moru označavao početak ljetnih kupanja, a o Miholji je križ vraćao u crkvu.

Crkva sv. Trojstva (Svete Trojice)

Jednobrodna gotička crkva s bačvastim prelomljenim svodom nad svetištem izgrađena je početkom 15. stoljeća. Nalazi se u Starom gradu, na putu od Starog grada k luci, nedaleko od Župnog dvora. Oltar crkve rad je domaćeg majstora, a dao ga je napraviti modruški kanonik Antun Mažuranić, rođeni Novljanin (1687.-1757.). Od sredine osamdesetih godina, a nakon sanacionih radova, u njoj je postavljena zbirka sakralne umjetnosti.

Zbirka je otvorena za razgled u ljetnim mjesecima od 10 do 12 i 20 do 23 sata, a za ostale mjesece informacije su dostupne u Župnom uredu svetog Filipa i Jakova / Telefon: +385 (51) 244 205 / Adresa: Braće Radića 39, 51250 Novi Vinodolski.

Kuća braće Mažuranić

Sjeverno od trga Vinodolskog zakona, u ulici Antuna Mažuranića smještena je kuća braće Mažuranić, dobro održana kuća iz 19. stoljeća. U početku je bila stambene, a od polovice 20. stoljeća javne namjene. Zdanje ima ambijentalnu vrijednost i posebno značenje obzirom na obitelj kojoj je pripadala.

Obitelj Mažuranić je stara novljanska obitelj čiji su članovi dali izuzetan doprinos razvoju hrvatske politike, znanosti, kulture i umjetnosti.

Trojica braće Ivan, Antun i Matija rođeni su Novom. Svojim radom i postignućima obilježili su 19. stoljeće i ostavili vrijedne tragove u hrvatskoj povijesti.

Posebno je značajan Ivan, književnik, ban i tvorac moderne hrvatske države (nadopunio je Gundulićevog „Osmana“, pisac je epa „Smrt Smail age Čengića“). Dugogodišnji je predsjednik Matice Ilirske i Hrvatske, saborski perovođa, glavni redaktor saborskih zaključaka i zakona, dvorski kancelar, saborski zastupnik, predsjednik Hrvatskog sabora i prvi ban pučanin (neplemić). Uvodi brojne reforme u školstvu, sudstvu i zdravstvu. Govorio je i pisao na desetak jezika. U mirovini se bavio matematikom i astronomijom.

Antun je filolog i književnik, izdavač Vinodolskog zakona, jedan od prvaka Ilirskog pokreta, jezični stručnjak.

Matija je poduzetnik i pisac prvog hrvatskog putopisa „Pogled u Bosnu“; na mjestu stare obiteljske kuće podigao je braći i sebi veću zgradu, a gradnju je završio 1864. godine – s natpisom na pročelju kuće BRATJA MAŽURANIĆI.

Od 1921. godine u kući djeluje Viša pučka škola, koja se od 1925. naziva Državna građanska škola. Tu je od 1945. godine Đački dom, koji je udomio djecu ustaničkih područja onemogućenu u školovanju za vrijeme rata, a poslije su tu boravila djeca iz okolnih mjesta, koja su u Novom pohađala nastavu. Ustanova je poslije nosila naziv Dječji dom braće Mažuranića, sve do deinstitucionalizacije doma 2016. godine.

Župni dvor – Prepožitura

Biskupska rezidencija, manja kurija koju je 1775. godine izgradio biskup Ivan Krstitelj Caballini. Nalazi se u gradskoj jezgri, iznad luke. Nad ulazom u dvorište nalazi se grb obitelji Caballini von Ehrenburg (od Slavograda). Zabatom je orijentirana na ulicu braće Radić, a pročeljem, s arkaturom i verandom iznad nje po cijeloj dužini, na vrt. Plitke palmete, rad pučkog klesara uokviruju lučni nadstrešnik prozora i vrata.

U njoj je 1775. prenoćio kralj (poslije car) Josip II Habsburg, na povratku iz Senja u kojem je bio na otvaranju radova na cesti Karlovac-Senj (Josephina).

Ostaci Pavlinskog samostana

Na poluotoku, u blizini luke, knez Martin Frankapan Pobožni darovao je 1462. godine redovnicima Reda Sv. Pavla Pustinjaka crkvu Blažene Devi Marije na Ospi, koju je nanovo izgradio. (Osap je prvotni naziv poluotoka između uvale Lišanj i Porta, kasnijeg naziva Fratarska Glavica ili Glavica. Brdo nad Novim, današnjeg naziva Osap, nazivalo se je Veli Osap, Osep ili Ospeč/Ospač). Pavlinima je poklonio i zemljište za gradnju samostana uz tu crkvu, na današnjem novljanskom groblju.

U dokumentima o povijesti crkve i samostana pavlina izgrađenog uz nju nalazi se i oporuka župljana (građanina) Mihovića iz 1446. kojom on ostavlja svoj posjed crkvi, a koja je dokaz da je crkva postojala i prije te godine.

Crkva je oštećena u potresu 1916., a urušila se 1917. godine. Ostaci te crkve – kapiteli potpornih stupova ukrašeni zanimljivim klesanim prikazima, nalaze se u lapidariju Narodnog muzeja i galerije (u prizemlju Frankopanskog kaštela).

Na poluotoku Glavica danas se vide tek ostaci samostana reda sv. Pavla pustinjaka (jedno zidno platno), u narodu prozvanog “Bijelim fratrima” zbog bijelih halja koje su nosili. Pridonijeli su obrazovanju djece iz ovog kraja sve dok Josip II.; sin i suvladar Marije Terezije, nije 1786. godine ukinuo red zbog navoda da je “samostanska disciplina popustila”.

Na prostoru nekadašnjeg samostana i crkve kasnije se formiralo novljansko groblje, koje je i danas u upotrebi.

Lopar, antička utvrda

Na kraju šetnice u parku Ivana Mažuranića formiranom početkom 1904. godine, nalaze se ostaci antičke utvrde Lopar. Građena je u 3. ili 4. stoljeću poslije Krista, a služila je zaštiti prometa Rimskom cestom od Tarsatice do Senie.

Na terenu između tvrđave i vanjskih ogradnih zidova pronađeni su fragmenti rimskih vaza iz gline i stakla, kao i rimski novac. U morskom predjelu između obale i otočića San Marino otkrivene su amfore iz 1. do 5. stoljeća prije Krista, a na prostoru današnjeg hotela „Lišanj“ grobovi iz rimskog vremena. Kasnije su široke kamene zidine utvrde poslužile kao utočište slavenskim plemenima koja su nastanila ovo područje.

Uništena je 1598. godine za mletačkog napada na Novi od providura (vrhovnog zapovjednika venecijanske mornarice) Ivana (Zuane) Bemba.

Otočić Sveti Marin

Otočić Sveti Marin od obale je udaljen tek dvjestotinjak metara. Na njemu se nalazi istoimena crkvica izgrađena u 17.-18. st. na temeljima starijeg objekta, a 1818. godine je obnovljena. U temeljima je pronađena mramorna ploča (stela) iz 4. stoljeća s natpisom u čast rimske carice Helene, koju je podigao namjesnik Dalmacije Flavius Julius Rufinus Sarmentius. Ploča se danas nalazi u Arheološkom muzeju u Zagrebu, uz rimski novac iz grobnih nalaza kod hotela „Lišanj“. Na otočiću su od vremena Frana Krsta Frankapana (1663.) do II. svjetskog rata bile u funkciji tunere (tunolovke), pa je jedna ribarska osmatračnica i danas postavljena na otočiću.

Neobično je i to da na otoku nikada nisu obnovljeni crkveni običaji. Legenda govori da se među svećenicima krila jedna žena, te da se otok zapravo ne zove Sveti Marin, već Sveta Marina.

Gradina Ledenice

Iznad sadašnjeg naselja Ledenice, koje zovu i Ledenice Polje, na oštru i kamenitu brijegu, na 376 m nadmorske visine, stoje razvaline starog grada Ledenice – Gradine, važne strateške točke u okršajima koji su se vodili u istočnom dijelu Vinodola.

Osmanlijske provale sezale su do Ledenica 1522. i 1539. godine, a Frankopani gube vlast nad Ledenicama 1572., kada Ledenice potpadaju pod Senjski kapetanat.

Mlečani su opustošili grad Ledenice 1600. godine, a uskočki vojvode Marko i Juriša Margitić i ledenički porkulab (kaštelan) Martin Posedarski su obranili ledenički kaštel.

Godine 1630. Ledenice ulaze u sastav Vojne krajine. Sve do oslobođenja Like od Osmanlija 1699. godine, Ledenice su bile bedem koji je Zapad čuvao od osmanske najezde.

U Ledenicama se poslije madridskog mira 1617. godine odigrao i dio uskočke epopeje i tragedije, koju je hrvatski književnik August Šenoa opisao u romanu “Čuvaj se senjske ruke”. Predaja govori da je prikupljajući građu za svoj roman o uskocima, te upoznavajući staru Gradinu u pjesniku nikla misao o pjesmi “Kugina kuća”.

Danas se vide razvaline tog nekadašnjeg grada, sa ostacima četvrtaste kule i crkve svetog Stjepana, a u podnožju je u vrtači smješteno jedinstveno okruglo groblje.