VETERANSKI RUKOMETNI TURNIR   01. srpnja 2005.
KARNEVAL  –  8. & 9. srpnja 2005.
DANI SPORTA I GLAZBE 22. – 31.07.2005.
PLIVAČKI MARATON 23.07.2005.
RUŽICA VINODOLA   13.08., te od 18. – 20.08.2005.

SOBA BR.3

PORTRET IVANA MAŽURANIĆA

rad slikara Vladimira Potočnjaka.

IVAN MAŽURANIĆ ( 1814. – 1890.); rođen je u Novom . Postigao je najvišu dužnost u kraljevini Hrvatske , Slavonije i Dalmacije pod austrijskom dominacijom, godine 1861. bio je kancelar za poslove hrvatske pri carskom dvoru u Beču, a od 1873.g do 1880. bio je hrvatski ban. Prije toga bio je advokat u Karlovcu (1840.); zatim državni tužilac u zagrebu (1848.);. Godine 1865. uvodi hrvatski jezik u sve škole i ustanove u Hrvatskoj, a istovremeno osniva Stol sedmorice- kasacioni sud, kao vrhovnu sudsku vlast u Hrvatskoj.

Do tada je carski dvor u Beču postavljao na dužnost bana Hrvatske samo osobe iz redova plemenitaša, dok je on na tu dužnost došao iz redova običnog naroda, zbog čega su ga nazivali BAN-PUČANIN .

U poemi «Smrt Smail-age Čengića», napisanoj 1846.g. opisao je borbu Crnogoraca protiv Turaka, ali ona s odnosi na borbu cijelog našeg naroda protiv turskih najezda i provala. Stoga on s pravom zamjera narodima Zapadne Evrope što su nas držali za barbare, dok smo mi ginuli boreći se protiv zajedničkog neprijatelja, a ostali narodi zapada imali normalne uvjete mirnog ekonomskog i kulturnog razvoja.

SABLJA bana IVANA MAŽURANIĆA

U STAKLENOJ VITRINI NALAZI SE:

-originalna fotografija bana Ivana Mažuranića

-pokal, koji su 1864.g. predali na poklon Ivanu Mažuraniću njegovi poštovaoci i hrvatski patrioti

-perjanica sa banovog kalapka

-banove vizit-karte

-dvije hrvatske trobojnice, koje su se nalazile na posmrtnim vijencima, koje su povodom njegove smrti, položili na njegov odar Matica Hrvatske svom predsjedniku i Jugoslavenska akademije znanosti i umjetnosti iz Zagreba banu i pjesniku.

-kliše i kopija jedne stranice rukopisa poeme «Smrt Smail—age Čengića»

-obavijest o banovoj smrti

-slika s posmrtnim ostacima Ivana Mažuranića na katafalku

-maketa rodne kuće braće Mažuranić, prije rekonstrukcije

-zbirka književnih djela Ivana, Matije, Antuna i Vladimira Frana Mažuranića

-posmrtna maska Vladimira Mažuranića (1845.-1930.);, sin bana Ivana Mažuranića

Vladimir Mažuranić bio je pravnik i predsjednik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu od 1918. do 1921.g.

-fotografija kuće braće Mažuranić, koju je izgradio Matija Mažuranić. U njoj je poslije 1. svjetskog rata bila građanska škola, a poslije 2. svjetskog rata, nakon adaptacije dječji dom.

PORTRET ANTUNA MAŽURANIĆA

ANTUN MAŽURANIĆ (1805.- 1888.);

Bio je banov brat, profesor i direktor zagrebačke gimnazije, prvi koji je pripremio osnovicu za učenje sadašnjeg modernog hrvatskog jezika.

Kao rođeni Novljanin, studirao je i naučno obradio hrvatski dijalekt «čakavštinu» a naročito akcentiranje u čakavštini.

Među dokumentima novljanske općine pronašao je 1843.g. kopiju Vinodolskog zakona i pobrinuo se za njegovo publiciranje.

PORTRET MATIJE MAŽURANIĆA

MATIJA MAŽURANIĆ ( 1817.-1881.);

Brat je Ivana Mažuranića, po zanimanju je bio kovač i stolar, dok se kasnije bavi poduzetničkim poslovima. Mnogo je putovao po svijetu i poslije putovanja u Bosnu 1839.g. gdje je dobro upoznao političku i nacionalnu svijest tamošnjeg naroda, izdao je 1842.g. putopisnu knjigu «Pogled u Bosnu» koja po stilu i realističkom načinu prikazivanja i zbog živog pričanja, predstavlja najljepše stranice hrvatske proze iz vremena ilirizma.

PORTRET VLADIMIRA FRANA MAŽURANIĆA

VLADIMIR FRAN MAŽURANIĆ (1859.-1928.);

Sin Matije Mažuranića. Bio je pisac i žurnalist, aktivni oficir u austro-ugarskoj vojsci, koju je napustio zbog svojih političkih ideja i otputovao u svijet. U toku 30 godina lutanja prošao je sve kontinente osim Australije. Uzdržavao se literaturom i žurnalizmom pišući na stranim jezicima. Skoro sav njegov književni rad stvoren u inozemstvu pod raznim pseudonimima potpuno je izgubljen. Na hrvatskom je publicirao u prozi «Lišće» 1887.g. Poslije 40 godina, kada su već svi smatrali da je mrtav, pojavio se knjigom «Od zore do mraka», 1927.g. Posmrtni ostaci nalaze se u kamenoj urni na groblju u Novom.

PORTRET DR. BOGOSLAVA MAŽURANIĆA

DR. BOGOSLAV MAŽURANIĆ ( unuk Matije Mažuranića);

Rođen u Novom. Bio je liječnik . 1897.g. bio je stalno poslanik u hrvatskom Saboru. Više puta je bio hrvatski predstavnik u ugarskom parlamentu. Kao liječnik bio je veoma obljubljen u narodu, jer za liječenje siromašnih nije ništa naplaćivao.

RODOSLOVLJE PORODICE MAŽURANIĆ

Ovo geneološko stablo o porijeklu porodice Mažuranić učinjeno je 1880.g. Prezime Mažuranić spominje se po prvi put 1474.g. dok pravo rodoslovno stablo počinje od 1658. ili 1638.g.

Potrebno je reći, da je ban Ivan Mažuranić imao još dva brata: Petra, koji je umro u 17-toj godini života u Ogulinu, gdje je učio školu i Josipa (1802.-1891.); o kojima nemamo podataka. Izgleda da je Josip ostao u Novom i bavio se poljoprivredom i uzdržavao svoju braću.

PORTRET IVANA VONČINE

IVAN VONČINA ( 1827.-1885.);

Rođen u Novom, sin prvog kvalificiranog učitelja u novljanskoj školi. nakon što je diplomirao pravo, postao je gradonačelnik Karlovca. Od 1855.g. radi u ministarstvu unutrašnjih poslova u Beču. 1861.g.izabran je za poslanika u hrvatskom Saboru kao predstavnik kotara Rijeka. u periodu od 1874. do 1876.g. bio je gradonačelnik Zagreba, gdje je i umro.

PORTRET DR. FRANKA POTOČNJAKA

DR. FRANKO POTOČNJAK (1862.-1932.);

Bio je pravnik, političar i publicist, rođen u Novom Vinodolskom. Skoro čitavog života bio je gonjen od ugarskog protunarodnog režima. tek 1906.g.uspio je da otvori vlastitu advokaturu, prvo u Zagrebu , a zatim u Crikvenici. U više navrata bio je izabran u hrvatski Sabor. Za vrijeme 1. svjetskog rata odlazi u emigraciju radeći aktivno u Londonu u Jugoslavenskom komitetu, čiji je cilj bio razbijanje omržene austro-ugarske monarhije i ujedinjenje svih slavenskih zemalja u jedinstvenu državu.

PORTRET DR JOSIPA PANČIĆA

DR JOSIP PANČIĆ (1814.-1888.);

Rođen u Bribiru , osnovnu školu završio je u Gospiću, gimnaziju u Rijeci, dvije godine filozofije u Zagrebu, a u Budimpešti je završio medicinu. Tu je istovremeno napravio disertaciju iz botanike. 1853.g. postao je profesor na Beogradskom sveučilištu. Bio je član srpskog parlamenta , kao i državni savjetnik 1884.g. i njen prvi predsjednik. Izradio je prve školske knjige za botaniku i druge prirodne znanosti.

Najveću senzaciju pobudio je otkrićem čuvene omorike u okolici Užica u Srbiji, koja danas nosi njegovo ime «PICEA OMORICA PANCIC».

PORTRET JOSIPA MAŽURANIĆA , iz 19. st.

JOSIP MAŽURANIĆ (3.03.1811.-20.12.1879.);

Katolički kanonik u novljanskoj katedrali. Bio je u četvrtom stupnju srodstva s banom, a bio je i njegov suvremenik.

Osnivač je NARODNE ČITAONICE u Novom, koja je osnovana 27.03.1845.g. i njen prvi predsjednik. Ta je čitaonica, poslije onih osnovanih u Karlovcu i Varaždinu, treća čitaonica u Hrvatskoj.

KNJIGE ZAPISNIKA SJEDNICA NARODNE ČITAONICE U NOVOM od osnutka 1845.g. do 1955.g.