Odluku o stavljanju na javni uvid Studije utjecaja na okoliš ciljanog sadržaja: rekonstrukcija luke Novi Vinodolski, dogradnja primarnog i izgradnja sekundarnog lukobrana, gatova i obala koju je izradio Rijekaprojekt d.o.o. Rijeka za naručitelja Grad Novi Vinodolski donijela je u postupku ocjenjivanja studije Komisija u skladu sa odredbama Pravilnika o procjeni utjecaja na okoliš. Javni uvid će trajati od 2. lipnja do 15. lipnja 2005. godine, a uvid u Studiju može se obaviti u Gradskoj vijećnici Grada Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, gdje se mogu upisati primjedbe i prijedlozi u Knjigu primjedbi i prijedloga. Javna rasprava o Studiji će se održati u četvrtak, 9.lipnja 2005. u 18,00 sati.

Počeci školstva

U Novom Vinodolskom je 1453. godine osnovan Pavlinski samostan, koji je djelovao sve do 1786. godine. Svi redovnici – svećenici u samostanu bavili su se naukom, a imali su i bogatu knjižnicu. Poučavali su mladež, učili su i osnovnoj pismenosti male učenike. Iste godine kada je ukinut pavlinski samostan osnovana je Osnovna škola u Novom. U knjizi “Povijest školstva i pedagogije u Hrvatskoj” piše da je novljanska škola osnovana šest godina ranije. Ova razlika u godinama javlja se vjerojatno zato što je 1780. godine donesen akt o osnivanju škole, a prema Spomenici škole, koju je započeo pisati Maksimilijan Potočnjak (1887 – 1905);, škola je svoja vrata otvorila prvi put početkom školske godine 1786/87.

Osnivanje pada u vrijeme kada je u građanskoj Hrvatskoj vladalo mišljenje da seljačka djeca ne moraju steći veće obrazovanje. Međutim, to je i vrijeme Josipa II. poznatog u povijesti po svojim prosvjetiteljskim idejama, doba njegove majke Marije Terezije, koja je i dala poticaj za osnivanje osnovnih škola. Prvi stručni učitelj koji je završio učiteljsku školu, bio je Josip Vončina, koji je u Novom radio 43 godine. Materijalno stanje pučkih škola u to vrijeme bilo je više nego oskudno. Škole su uzdržavale općine, koje nisu imale dovoljno razumijevanja za potrebe škole. Od učitelja se tražilo da polaznike nauče čitati, pisati i računati. Plaću je dobivao u iznosu od 80 forinti i 10 novčića, a dobivao je i nagradu za sviranje u crkvi. Školske prostorije i učiteljev stan bili su u jugozapadnom dijelu starog grada Frankopana, u Kaštelu.

Potkraj XVIII. stoljeća školu je polazilo svega 47 učenika, a školovanje je trajalo 2 godine. U prvom razredu učio se katekizam, pisanje i čitanje na ploči i iz knjižice ABC, zatim brojanje hrvatskim jezikom, njemačkim i talijanskim. U drugom razredu uči se mali katekizam, latinska gramatika, čitanje, talijanski i njemački jezik, osnove računovodstva i pisanje, te podvorba kod svete mise. U to vrijeme škola je spadala u red trivijalnih škola, kasnije će se zvati i narodna škola, a 1807. i realna škola.

Posebno mjesto među učiteljima zauzima Maksimilijan Potočnjak koji je bio ne samo dobar pedagog i nastavnik, nego i svestran društveni radnik. Bio je pjesnik, pisao je igrokaze za djecu i prigodne pjesme s domoljubnim žarom. Osnovao je bogatu nastavničku biblioteku.

Za vrijeme prvog svjetskog rata škola je slabo radila, rat je donio bolesti pa je škola zatvorena. Nakon 5 godina, 12. siječnja 1919. godine nastava se ponovno izvodi u vlastitoj školskoj zgradi u restauriranom Kaštelu.