Kapetan duge plovidbe i dugogodišnji lučki kapetan Novog Vinodolskog   Miljenko Žanić  dobitnik je Nagrade Grada Novog Vinododolskog za životno djelo za 2013. godinu. Nagradu su mu na svečanoj sjednici Gradskog vijeća, u povodu Dana Grada 6. siječnja, svečano uručili  gradonačelnik Oleg Butković i  predsjednik Gradskog vijeća Neven Pavelić.  

Nagrada za životno djelo je Miljenku Žaniću uručena zbog izuzetnog dugogodišnjeg doprinosa u društvenom životu  Grada Novog Vinodolskog,  a osobito u očuvanju kulturne baštine ovog kraja.

– Kroz sve ove godine dela i mučenja u kulturi i sportu bio sam više  napadan nego hvaljen, i, sada, na kraju došlo je priznanje  koje potvrđuje da sam nešto delal i nešto napravio. Kad dobiješ nagradu od onoga što najviše voliš – svoga grada, jer ne želim se izdvajati  iz sredine u kojoj živim, to je veliko priznanje ne samo meni, nego i krugu ljudi koji su sa mnom delali u kulturi i sportu. Jer, sam čovjek ništa ne može napraviti, a okružen prijateljima i volonterima, sve se može. Zato smatram da je ova nagrada priznanje i svim mojim suradnicima i prijateljima kroz sve ove godine moga rada i života – kaže Miljenko Žanić, čiji je prebogat životni opus u djelatnosti kulture i sporta uvelike obilježio i obogatio kulturu Grada Novog Vinodolskog.

Zanimljiva je biografija Miljenka Žanića. Rođen je 18. kolovoza 1948. u Rijeci, od oca Drage i majke Dragice, rođene Butković. Stalno živi u Novom Vinodolskom. U braku je sa suprugom Grozdanom, rođenom Mudrovčić, s kojom ima dvoje djece, Ronalda rođenog 1970. i Dariu rođenu 1976 te dvoje unučadi Frana rođenog 1999. i Lukasa rođenog 2011. godine.

Nakon završenog studija stekao je zvanje kapetana duge plovidbe. Plovio je na brodovima Jugolinije Rijeka, a od 1. srpnja 1974. do umirovljenja 31. prosinca 2013. radio je kao kapetan lučke ispostave Novi Vinodolski. Tijekom dugog staža bio je savjetnik Ministarstva pomorstva, prometa i veza RH, zadužen zu funkciji zamjenika ministra za sustav pomorstva i opremanje lučkih kapetanija (1995. – 2000). Dugogodišnji je suradnik (1979. – 2013.) Ministarstva mora, Hrvatske turističke zajednice Udruženja nautičkog turizma RH na nautičkim sajmovima  njemačkog i talijanskog govornog područja. 

Dobitnik je pojedinačnog trofeja “Plava vrpca Vjesnika” (1977.) za spašavanje ljudskih života i imovine na moru. Prema evidencijama Lučke ispostave Novi Vinodolski u 40 godina spašeno je više od 500 ljudskih života, za što su zaslužni svi djelatnici Lučke ispostave, kao i građani Grada Novog Vinodolskog, a posebno ribari Klenovice.  S ribarima Klenovice 1982. godine dobitnik je momčadskog trofeja “Plava vrpca Vjesnika”, a 2009. godine Brod i posada Lučke ispostave Novi Vinodolski dobitnici su godišnje državne nagade Ministarstva mora, prometa i infrastrukture za traganje i spašavanje ljudskih života i imovine na moru te unapređenje službe.

Miljenko Žanić je vrstan sportaš. Višestruki je državni prvak Jugoslavije, Hrvatske i Austrije u jedrenju od 1988. – 1995. Pobjednik je na više od tristo regata u Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji i Austriji. Bio je proglašen najboljim sportašem Općine Crikvenica 1989. godine, pobjednik je Austria Cupa 1992. – 1995. Godine 2006. imenovan je Počasnim komodorom (Ehren Commodore) Austrije i Yacht cluba Austria zbog podizanja međunarodnog ugleda YCA i organizaciju Austria Cupa tijekom ratnih uvjeta u Lignanu, Puntu i Biogradu na moru.

Miljenko Žanić je i dobitnik Velike povelje Vinodolskog zakona (1988.) za organizaciju 700. godišnjice donošenja Vinodolskog zakona, a 1996. dobitnik je godišnje nagrade Grada Novi Vinodolski za postignute sportske rezultate i iznimno postignuće i doprionos od posebnog značaja  za razvitak i ugled Grada Novog Vinodolskog. Od 2006. godine počasni je član humanitarne udruge Friedensflotte – Mirno more, koja svake godine organizira krstarenje Jadranom za stotine nezbrinute i siromašne djece iz cijelog svijeta, pogotovo zbrinjavanje ratne siročadi tijekom Domovinskog rata. Dobitnik je 2009. godine Velike nagrade “Novljansko kolo”  Čakavskog sabora za trajan doprinos očuvanju Novljanskih narodnih običaja.

Aktivan je sudionik u društvenom životu Grada – predsjednik raznih tijela i savjeta u Mjesnom odboru, dogradonačelnik, član poglavarstva i gradskog vijeća, vijećnik u županijskoj skupštini. Bio je predsjednik Hrvatskog jedriličarskog saveza dva mandata (1995. – 2001., član Hrvatskog olimpijskog odbora (1995. – 2000.), međunarodne fereracije  ISAF, član i osnivač te predsjednik mnogih hrvatskih i međunarodnih sportskih udruga, društava, među kojima ćemo spomenuti neke: osnivač i prvi predsjednik Moto kluba Jahači Vinodolskog zakona, Harlwey ovners Group – Pleter Croatia, doživotni član Harley ovners Group Amerika, jedan od osnivača RK Vinodol, član Rotary cluba Rijeka, osnivač Mesopustarskog društva Novi Vinodolski, član i jedan od osnivača Visoke vinske akademije i dopredsjednik udruge Ružica Vinodola, predsjednik i član Katedre čakavskog sabora “Novljansko kolo”, član KUD-a Ilija Dorčić i dugogodišnji je autor novljanskih žitaka, dvadeset Novljskih prela, knjiga “Novljanski drvojidi”, “Bava od levanta”, jedan od autora knjige “Polak običaja i navade stare”, glavni urednik Fotomonografije Novog Vinodolskog, osnivač i jedan od urednika “Novljanske travice”, član uredništva Novljasnkig lista.

Sopac na sopile.

Na svečanoj sjednici, kada mu je uručena nagrada Grada za životno djelo, Miljenko Žanić zahvalio je na samo njemu svojstven način – na novljanskoj čakavici: 

Dragi moji

                     Va Šćedinah i klančiću su me gojili,

                     Na toškice, on put, najviše retku kašu jili.

                               Va našoj kući, žitak se j’ pisal,

                        Totu san kod dite miće, svoj prvi ČA zapisal.

         Odgovaralicu i sopilu sopal, va glazbi trunbetal.

                     Običaju i navadi staroj, dušu i telo dal.

                               V’ leti mi j’ porat bil moje dvorišće,

                               Od mora i jadra ni ljubavi čišće.

           Va petnajstoj smo, more i ja, života uzal zavezali,

                    Se’ oceani ovoga svita skupa odnavigali.

                           Zaljubil san se va lipu novljanku,

                  Ka mi j’ rodila dicu, mornarsku ljubav žarku.

                 Kad san jednurč iza vijaja, od kamare otvoril vrata,

                     Dite se j’ nasmelo i reklo j’ tata.

                          Ta zlatna rič tata, put mi j’ pokazala,

       Da j’ va von lipon gradi sa ljubav ostala.

                     Vratil san se na porat, va bure i nevere,

                     Život, životon plaćal, ali pun vere.

                          Da j’ naš Novi grad, naš zemaljski raj,

          Kadi moreš reć vnuku, od mala bunbaraj.

                     Sopi sopilu, pivaj po domaću,

                     Hodi va kolo, na Zeču, va svaću.

                          Digni jadra spod beloga grada,

  Zač totu j’ zvonik, zvoni mantinjada.

                     Hvala vela, sin i sakon, onin ki me vole,

                    Još veća hvala za vu čast i onin ki me ne vole.

 Hvala od srca, pajdašon ki me štuju,

    Veliko hvala pače, onin ki me ne štuju.

Zač dragi moji,  kako san i danaska va cimiteri rekal,

Si smo mi jedna vela familja, bogatija ovoga grada,

    Si smo mi, telo, srce, duša i pamet Novoga grada !

Hvala van vela na von lipon dari !