Pri Katedri čakavskog sabora “Novljansko kolo” djeluje Novljanski književni krug sa 14 redovnih aktivnih članova. Članovi pišu svoje radove na čakavštini, ali se ne isključuje i štokavština. Svake godine članovi Kruga objave po nekoliko knjiga pjesama i proze.

No, takav zadovoljavajući turistički uspon Novog Vinodolskog, kao i širenje mjesta u urbanističkom smislu i u komunalnoj opremljenosti, prekinula je, nažalost okrutna kataklizma Drugog svjetskog rata, a ratna divljanja i strahote izbrisale su iz svakidašnjeg života sve ugodno i lijepo, pa je tako i pojam “Turizam” zaboravljen u razdoblju od godine 1941. do 1945. U gradu je bio, doduše, formiran Putničarski ured, no nije imao nikakvih posebnih zadataka, osim da bude evidentiran i registriran, jer je Novi Vi­nodolski bio u tom periodu okupiran od talijanske, odnosno njemačke vojske. Po završetku Drugog svjetskog rata, uz spoznaju da je budućnost i prosperitet primorskih kupališnih mjesta, isključivo u obnovi turističkog gospodarstva, već 6. siječnja 1946. godine održana je u Novom konferencija na temu “Rad na obnovi turizma”. Nai­me, parkovi i ostale zelene površine u gradu bile su ispresijecane vojničkim rovovima, a prizemne prosto­rije hotela i restauranta bile su za vrijeme rata pret­vorene u konjušnice. Još ranije tj. 3. studenoga 1945. godine, u Novom je formiran Inicijativni odbor za obnovu turizma, koji preuzima funkciju prijeratnog Turističkog odbora, pa je već u prvoj poratnoj godini 1946. u Novom boravilo 2.761 posjetitelj, a ostvare­no je ukupno 43.757 noćenja. Treba zabilježiti da su 1946. godine zabilježena samo 22 posjetitelja iz ino­zemstva. Slijedi veoma plodno razdoblje u kojem su evidentni veoma značajni pomaci u komunalnoj in­frastrukturi i proširenju smještajnog i kuhinjsko-restaurantskog kapaciteta u mjestu, kao i kapitalni objekti na širem području Regije, koji su omogućili da se turističko-hotelijersko gospodarstvo ovog područja, pa i Novog Vinodolskog, ponovno nađe na li­sti kvalitetnih rivijera u emitivnim turističkim po­dručjima Europe i gotovo cijelog svijeta. Prostor i namjena teksta ne dozvoljava da se opširno elaborira ove značajne pomake, stoga ću ih samo kronološkim redom nabrojiti, da se ne zaborave. U travnju mjesecu 1948. godine Općina Novi Vi­nodolski donosi odluku o osnivanju “Lišanj”, mje­snog ugostiteljskog poduzeća Novi Vinodolski (nukleus današnjeg Hotelsko-turističkog poduzeća “Novi”);, a 1. siječnja 1949. godine osniva se i “Ivanj”, mjesno privredno poduzeće (za komunalnu djelat­nost);. Godine 1950. počinje gradnja novog kupališta, ispred hotela “Lišanj”, na mjestu gdje je nekada bilo drveno kupalište na kamenim stupovima. Godine 1953. osniva se Turističko društvo Novi Vinodolski. Godine 1955. gradi se u mjestu benzinska crpka “INA”, a na obali zv. “Pod sv. Mikulj” nastavlja se, prije Drugog svjetskog rata započeta, gradnja ljetni­kovca, odnosno vikend kuća. Na predjelu “Zagori”, a prema zahtjevima turista, formira se kamp, dok se godine 1962. u susjednom mjestu Povile počinje gra­diti turističko naselje, da bi se već godine 1963. proširio postojeći kamp u Zagori. Pokraj hotela “Lišanj” godine 1964. izgrađen je hotel “Horizont”, kao depandansa hotela “Lišanj”, a iste godine položena je kanalizacijska mreža na potezu od Place do lukobrana, sa ispustom u more. Godine 1965. gradi se nova zgrada pošte, kao i autobusna stanica, dok godine 1966/67. Turističko društvo gradi svoju poslovnu zgradu. Iste godine Tu­rističko naselje “Zagori” gradi paviljone za smještaj turista i poboljšava svoju ponudu gradnjom kupa­lišnog prostora sa dječjim bazenom. Da bi animirao potencijalnu klijentelu, Turističku društvo snima film s radnim naslovom “Rujan u Novom Vinodol­skom”. Turističko naselje “Zagori” u 1968. godini po­novno dograđuje i povećava smještajni kapaciteta, a u predjelu luke u Novom, HPT “Lišanj” 1969. godine gradi ljetnu terasu uz bivši hotel “Klek”. Radi potre­ba stanovništva i sve većeg uključivanja vlasnika pri­vatnih smještajnih kapaciteta u turističku ponudu mjesta, gradi se glavni kanalizacijski kolektor na dio­nici “Mel” – “Lukobran” godine 1970. Na visoravni otoka Krka, iste godine izgrađena je zračna luka, izgradnja koje je još tješnje povezala Regiju Rijeke s ostalim emitivnim destinacijama. Po­vezivanje zračne luke s kopnom vrši se trajektnim vezama, no izgradnjom mosta Krk – kopno godine 1980. otklanja se nedostatak trajektnih veza, pa se zračna luka autobusnim linijama povezuje s turi­stičkom rivijerom Hrvatskog primorja, a time i Novog Vinodolskog. Godine 1974. Novi dobiva auto­matsku telefonsku centralu. Od 1973. do 1976. godi­ne rekonstruiraju se nogostupi, poboljšava se javna rasvjeta i asfaltiraju se prometnice prema naseljima planinskog zaleđa Novog Vinodolskog. Da bi se za­dovoljilo potrebe sve brojnijih nautičkih turista, u luci se gradi benzinska crpka tipa “Marina” s dizalom za plovila.

Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.