Razvoj gospodarstva i turizma

Temeljeći svoj duhovni život na tim vrednotama, a naročito na čvrstoj vezanosti uz Katoličku crkvu, Novljani su u novije doba, osobito u 19. i 20. st. nastojali razviti i nove privredne grane, ne zapostavljajući stare. Tako je Novi povremeno bio – što možda čudno zvuči, jer je ipak riječ o obalnom, primorskom mjestu – i središte drvarenja; ovamo se slivalo kvalitetno drvo iz desetak tisuća hektara velikoga, jednoga od najvažnijih hrvatskih šumskih revira, ujedno i veoma bogatih lovnih područja. Drvo se izvozilo u više europskih i mediteranskih zemalja (odmah poslije 1945. god. posječena je drvna masa znala iznositi i do 900.000 m );. No, temeljni prihod tekao je sve do novijega vremena od poljoprivrede, osobito od vinove loze: u počecima 19. st. polovica prihoda, oko 10.600 forinti, otpadala je na vino. Prihod je stizao u većim iznosima i od trgovine te prijevoznih usluga. Novljani su, npr., na brojnim mazgama, mulama i konjima prevozili sol duboko u unutrašnjost Hrvatske, pa u Sloveniju i Zapadnu Hrvatsku (Istru);, a vraćali su se s kontinentalnim i drugim proizvodima.

Veoma rano se Novljani okreću turizmu. Doduše, još 1844. god. uz more je postojala samo jedna kuća, ali već tada je Matija Mažuranić shvatio njezin dragocjeni smještaj. No, organizirano se u prošlom stoljeću u turistički život kreće od 70-ih godina, pa je nekadašnji knežev grad prvi u Vinodolu pokazao prednosti svojih smještajnih mogućnosti. Potkraj stoljeća niču i prvi hoteli, mjesto postaje istaknuto morsko kupalište i klimatsko lječilište, osobito za strance iz Austrije, Mađarske i Češke. O značenju Novoga, govore i posjeti istaknutih ličnosti, npr., prijestolonasljednika Franje Ferdinanda Habsburga, književnika Augusta Šenoe itd. Modernizirana je i proširena Stolna crkva.

Ali povremena krizna razdoblja imala su udjela i ovdje. Tako dolazi i do iseljavanja, pa Novljani svoju sudbinu u stranome svijetu osobito vezuju za građevinske radove; može ih se naći i na atraktivnim povijesnim mjestima, npr. na iskopavanju Sueskoga kanala od 50-ih godina 19. st. dalje, te u više prekooceanskih zemalja. Na to su iseljavanje utjecale i uzastopne boleštine koje su upropastile vinovu lozu koja je nosila – kako rekosmo – visok novčani prihod (od 410 ha god. 1815. vinogradi su do 1947. god. spali na svega 5,5 ha!);. No, broj stanovnika ipak duže ostaje stabilan (oko 2.500);, i pored nekoliko težih udaraca (npr., god. 1815. od gladi je umrlo 15 ljudi; god. 1836. od kolere je umrlo 130, a 1848. čak 212 ljudi);, jer se nakon razvojačenja Vojne krajine u drugoj polovini 19. st. znatan broj Novljana vratio kući.