Izrada urbanističkog plana uređenja kampa Kozica predviđena je Dvogodišnjim programom mjera za unapređenje stanja u (Sl.n.PGŽ broj 25/04). Izrađivač plana je: “ADF” d.o.o. Karlovac, M. Vrhovca 7. 
Postupak prethodne rasprave proveden je tijekom 2004. godine. Pribavljena mišljenja i suglasnosti dostavljeni su izrađivaču kako bi iste ugradili u Plan. Poglavarstvo je na svojoj sjednici održanoj 10.veljače utvrdilo Prijedlog plana za javnu raspravu koja je objavljena u Novom listu 16. veljače 2006. Javna rasprava o Prijedlogu plana traje od 27.veljače do 28. ožujka 2006. godine, tijekom koje se može izvršiti uvid u Plan u Gradskoj vijećnici Grada Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, II.kat, te upisati svoje primjedbe i prijedloge u knjigu primjedbi. Svi zainteresirani mogu prisustvovati i javnom izlaganju koje će se održati 20. ožujka 2006. godine u 12 sati, također u Gradskoj vijećnici.

Uloga i zadaci narodnih čitaonica i knjižnica u 19. stoljeću

Šireći knjigu na hrvatskom jeziku, knjižnice su vršile svoj prvi važan zadatak. Godina 1836. povijesna je prekretnica u preporodnim nastojanjima, te godine Novine hrvatske i Danica horvatska, slavonska i dalmatinska, mijenjaju svoje ime, i napušta se kajkavsko narječje i prihvaća štokavsko, a ujedno se primjenjuje i nova grafika. I opet knjižnice su te koje šire knjigu, u najširem smislu te riječi, na novom književnom jeziku što je druga korist djelatnosti knjižnica. Nije slučajno što su prva izdanja Matice ilirske djela dubrovačke književnosti, djela Ivana Gundulića: “Osman”, “Suze sina razmetnoga”, “Dubravka” itd. Preporoditelji žele uz ostalo vratiti dignitet našoj književnosti i jeziku, svijetu treba pokazati bogatu i vrijednu književnu tradiciju. Knjižnice su tu da populariziraju te knjige što je ujedno i treći važan njihov zadatak. Spomenimo u vezi s Maticom i četvrtu korist knjižnica. Knjige su se u to vrijeme općenito teško prodavale, i Matičina izdanja kao i vlastita izdanja autora. Za Maticu zato mnogo znači postojanje sve većeg broja čitaonica odnosno njihovih knjižnica. Gotovo sve čitaonice postaju članovi utemeljitelji Matice i na taj se način jedan dio njenog tiraža automatski slijeva u čitaoničke knjižnice što je za Matičino poslovanje vrlo bitno. I peto – knjižnice uz svoju kulturnu funkciju imaju svoju izrazito političku dimenziju s obzirom na sadržaj svojih fondova.

Politička i ideološka obojenost fondova narodnih knjižnica normalna je pojava od njezinih početaka do danas, i to je jedna od karakteristika po kojoj se razlikuje od svih ostalih vrsta biblioteka. Književnost preporoda je angažirana književnost, ona nosi poruku za kakvo se društvo treba boriti. Knjižnice skupljaju prvenstveno tu domaću literaturu i po njenim sadržajima uklapaju se u politički tok čitaonica, u njima cirkulira to fino duhovno tkanje, a ono predstavlja snagu. Utjecaj knjige nije mjerljiv, ali on postoji, on pokreće iznutra. Zato knjižnice svojom cirkulacijom bibliotečne građe utječu na buđenje narodne svijesti, i u tome je njena šesta funkcija. Sedma funkcija knjižnica je ta što je ona bogat izvor informacija. U svim čitaonicama protok aktualne dnevne informacije najintenzivniji je, i čitaonica je najfrekventniji dio knjižnice. Na kraju treba dodati i opće funkcije narodne knjižnice. Kao osmo napominjemo da je knjižnica sa čitaonicom prva kulturna institucija namijenjena čitanju širokih narodnih slojeva. I kao deveto: knjižnice otvaraju naviku čitanja, otvaraju prostore čitanja i šire ih. U organiziranju i poslovanju knjižnice i čitaonice brinuo se knjižničar koji je obično i član upravnog odbora čitaonice. U statutuma čitaonica posebno se spominje knjižničar čija je funkcija važna. U “Ustavu” Čitaonice u Novom Vinodolskom predviđeno je da u ravnajući odbor uz ostale ulazi i knjižničar. Tim knjižničarima amaterima nije bilo lako jer su se knjige redovito nabavljale, čitaonice su bile članovi utemeljitelji Matice hrvatske i po tome redovito primale Matičina izdanja, kupovale su ostala izdanja, nabavljale veći broj novina i časopisa – sve je to trebalo srediti i posuđivati. Nabava bibliotečne građe bila je važna i o njoj, u pravilu, odlučuje cijelo članstvo na godišnjoj skupštini čitaonice. Glavni prihod čitaonica bile su članarine članova i uz iznimke većina je čitaonica slabo financijski stajala, a pogotovo one s niskim članarinama. Iz zapisnika polugodišnje skupštine (26.X 1845.); u Čitaonici Novog Vinodolskog te su teškoće vidljive. Novljanska čitaonica imala je od svih čitaonica najmanju članarinu “10 krajcari na misec”.

Čitaonica u Novom ambiciozna je kao i sve ostale u popunjavanju svog knjižnog fonda, ona uz knjige Matice i Društva sv. Jeronima prima i Rad Jugoslavenske akademije. Novljanska čitaonica je uopće zadovoljna stanjem svog fonda. Osamdesetih godina prošlog stoljeća čitaonica je pretplaćena na 13 do 14 naslova. Novine se u čitaonicama toliko traže, da je bilo potrebno naručivati više primjeraka nekog naslova. Iz novljanskog zapisnika vidljiva je odredba po kojoj u sobi, određenoj za čitanje “nije dopušćeno…kada tko čita, gledati mu preko ramena u list.” Knjižnice su čuvale i zaštićivale bibliotečnu građu, jedino se nisu čuvale novine.