Na prijelazu u XIX.stoljeće

U drugoj polovici 18. st. Novi je zakratko vraćen Banskoj Hrvatskoj, u okviru novoformirane Severinske županije. Početak 19. st. obilježen je izmjenama francuske  i  austrijske  vlasti  te  nestankom međudržavne granice u kanalu prema o. Krku, jer je Mletačka Republika prestala postojati. Novi ulazi u sastav “Ugarskoga primorja”, a povremeno ovdje je (i u drugoj polovini 19. st.) nadležan guverner u (tadašnjoj) Rijeci. U prvoj polovici 19. st. za Novi je neposredno bio nadležan kaštelanat u Crikvenici, i to do 40-ih godina, kada je Vinodol bliže vezan uz Bansku Hrvatsku. Tada je Novi postao upravni centar, ali se primat opet mijenja, jer u međuvremenu Crikvenica naglije izrasta u veliko turističko naselje, pa je ponovo vinodolski centar. No, 1875. u Novi je preseljen sud, a 1886. i kotar, a samo je mjesto uređeno i kao općinska zajednica.

Tako je u velikoj povorci bila grupa iz Šapjana, Grobnika, Pehlinarska gospoda, gusari iz Studene, vještice iz Ivanca, vilenjaci sa Škrljeva i Kukuljanova, draški samuraji, »Gušti su gušti« kao australski Aboridžini, Havajci iz Vrbovskog i Jelenja, Palestinci iz Čavala, flamingo iz Bakra te Grci iz Opatije. Bilo je grupa iz Otočca, Gospića, Popovače, Senja, Siska, Hrvatske Kostajnice, Nove Gradiške te slovenskog mjesta Mozirje. Veliku pažnju privukli su petehi u tangama i osebujne balerine. Domaćine su predstavljale Playbojeve zečice i zečići.