Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se za svaki zahvat u prostoru. Sadržaj lokacijske dozvole i način njenog izdavanja propisan je Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04). Iznimno, lokacijska dozvola se ne izdaje za zahvate određene Pravilnikom o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN 86/04 i 138/04).

Niz istaknutih Novljana potvrdio se najdjelotvornije u kontekstu hrvatske književnosti, umjetnosti, kulture, znanosti i politike

Niz istaknutih Novljana potvrdio se najdjelotvornije u kontekstu hrvatske književnosti, umjetnosti, kulture, znanosti i politike, ostavivši za sobom u svijesti mnogih Hrvata najznačajnije tragove svojih kreativnih i dalekovidnih nadahnuća i poruka, što su dobrim dijelom aktualne i u našim danima. Među svima njima naročito mjesto zauzimaju slavni hrvatski novljanski književnici, kao što su to: filolog i književnik Antun Mažuranić (1805-1888);, autor genijalne epske pjesme “Smrt Smail-age Čengića” i ban pučanin i utemeljitelj moderne hrvatske države Ivan Mažuranić (1814-1890);, autor putopisa “Pogled u Bosnu” Matija Mažuranić (1817-1895);, pjesnik, kritičar, novelista i putopisac Vladimir Fran Mažuranić (1859-1928);, pravni pisac i predsjednik JAZU Vladimir Mažurane (1845-1928);, književnica Ivana Brlić Mažuranić (1874-1938); utemeljitelj novljanske Narodne čitaonice kanonik Josip Mažuranić (1811-1879);, kulturni djelatnik Ivan Vončina (1827-1885);, biskup Ivan Kabalin (1716-1782);, biskup Ivan Ježić (1788-1833);, političar i publicista Franko Potočnjak (1862-1932);, kulturni djelatnik Maks Potočnjak (1862-1914);, javni djelatnik Bogoslav Mažuranić (1865-1918);, javni djelatnik Milutin Mažuranić (1878-1957);, arhitekt Vladimir Potočnjak Valođa (1904-1952);, akademska slikarica Zdenka Pexidr-Srića (1886-1972);, utemeljitelj Narodnog muzeja i galerije u Novom Vinodolskom Juraj Potočnjak (1894-1964);, akademska slikarica Vera Nikolić (1886-1972); i kardiovaskularni kirurg Josip Sokolić-Šarac (1930);, što je u Kliničkom bolničkom centru “Rebro” u Zagrebu na čelu svoga tima prvi put uspješno transplantirao ljudsko srce na području Hrvatske, odnosno na području nekadašnje Jugoslavije. Novi Vinodolski je dao još niz istaknutih ljudi najrazličitijih određenja, kao i onih što i danas djeluju, a koji su postigli i nadalje postižu zavidne rezultate u svojim strukama, no nisu vezani za novljanske teme. Danas su najneposrednije angažirani na identificiranju i proučavanju novljanske kulturne tematike u prvom redu, a o kojima će vrijednosni sud dakako dati konačnije vrijeme: književnik David Kabalin Vinodolski (1918);, slikar Vlado Potočnjak (1924);, kulturni djelatnik Davorin Ježić (1919);, turizmolog i kulturni djelatnik Srećko Kabalin (1923);, književni povjesničar i književni kritičar Dragomir Babić (1931);, akademski slikar Ivan Balažević (1949); i novinar i publicist Franjo Deranja

(1947);. Novljani Tomislav Karlović-Krš (1935-1987);. Amalija Zoričić (1954); i Miljenko Žanić (1948); uspjeli su, od tolikih Novljana što se identificiraju pjesničkom, književnom riječju, objelodaniti svoje knjige, u kojima dodiruju i tipične novljanske teme.

O Novom Vinodolskom, o njegovom kulturnom realitetu ili o književnom radu hrvatskih književnika Mažuranića, što su rodom iz Novog pisali su o ovom ili onom obliku između ostalih: Dragutin Hire, Đuro Sabo, Dragutin Franić, Julije Kempf, Viktor Cerić, Broza Brozović, August Šenoa, Aleksandar Belić, Antun Barac, Lujo Marketić, Milan Moguš, Vanda Ekl, Petar Strčić, Vinko Antić, Ivo Frangeš, Milorad Živančević, Dragutin Pavličević, Fran Mikuličić, Vatroslav Jagić, Radoslav Lopašić, Maks Potočnjak, Rudolf Malić, Vladimir Dobrić, Ive Jeličić, Fran Violić, Davorin Ježić, Srećko Kabalin, Dragomir Babić, Franjo Deranja, Ivanka Pavlić i još mnogo njih. Nedvojbeno je da je najkompetentniji poznavalelj novljanske povijesti i prošlosti još uvijek Emilij Laszovvski, na čije se sudove i dokumentarij o Novom Vinodolskom pozivaju manje-više svi današnji interpreti novljanskog povijesnog i kulturnog identiteta Radmila Matejčić je pak u novije vrijeme obradila niz značajnih i zanimljivih tema iz kulturne povijesti, odnosno iz bogate kulturne baštine grada Novog Vinodolskog, kao i okolnih naselja Vinodola. Nedostatak potpunije bibliografije i kronologije o Novom Vinodolskom još uvijek otežava preciznije, sustavnije, analitičnije, kompetentnije i znanstvenije identificiranje polivalentnog impresivnog fenomena Novog Vinodolskog u svim njegovim aspektima. Naročitu pak povezanost sa Novim iskazao je poznati hrvatski slikar, grafičar i marinist Menci Klement Crnčić (1865-1930);, koji je u Novom imao i svoju vilu i atelje u njoj, slikajući niz godina pejzažne sadržaje i senzacije grada i okolice Novog Vinodolskog. Slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović, koji je bio veoma impresioniran pjesnikom Ivanom Mažuranićem svojedobno se bio ponudio da sačini njegovo poprsje, no u toj nakani bio je onemogućen od strane političkih aparatčika dnevno-političke konotacije u bivšoj Jugoslaviji. Književnik Miroslav Krleža rado je posjećivao Novi Vinodolski, odsjedajući u novljanskoj vili “Gomez”. Slavna operna pjevačica Zinka Kunc-Milanov okvalificirala je grad Novi Vinodolski svojim “drugim, alternativnim zavičajem”.