Kulturni identitet hrvatskog grada Novog Vinodolskog (odnosno njegove uže okolice, tj. preciziranih naselja u njegovu zaleđu, poput Povila, Klenovice, Smokvice, Sibinja, Zagona, Ledenica i Krmpota); nedvojben je i upadljivo zamjetan, mada je istodobno u mnogočem reduciran, torzičan, pošto su nemilosrdne oluje povijesnog hoda, što su se ustremljavale na ovo hrvatsko područje, ostavljale za sobom više ostatke nekadašnjeg postojećeg, nego sačuvana svjedočanstva materijalne i duhovne kulture, što nadalje nastavljaju svoj mogući život. Novi Vinodolski po bogatstvu svojih kulturnih spomenika najrazličitijih i sadržajnih i oblikovnih određenja, može se u određenom smislu najrazložnije svrstati među najmarkantnija hrvatska kulturna središta u Hrvatskom primorju, pa i na hrvatskom Jadranu. Kulturni identitet Novog Vinodolskog manifestira se i između ostalog bogatstvom svoje kulturne baštine, ili i visokom razinom kulture življenja Novljana, sustavom njihovih kulturnih i civilizacijskih navika, što je rezultat njihove otvorenosti prema Europi i svijetu, posebice u novije vrijeme zahvaljujući turizmu, što Novi Vinodolski čini neprijepornim hrvatskim gradom europejske i kozmopolitske konotacije. Novi Vinodolski je ponosni baštinik hrvatske kulturne tradicije na ovom području, što i danas ozračava i prožima tolike sadržaje kulturnog života u njemu, ali i nadahnjuje ljude što nastanjuju ovaj čisti hrvatski kraj, kao i sve one što na bilo koji način dođe u doticaj sa njim, da se upoznaju s realitetima kulturne dimenzije Novog Vinodolskog i uživaju u bogatstvu različitosti sadržaja života i ljepota, što im se ovdje nudi u najosebujnijim manifestacijama i oblicima, po čemu je Novi Vinodolski jedinstveni i fascinantni fenomen Hrvatske, prema kojem nitko ne ostaje ravnodušan.

Prof.dr. Dragomir Babić, Fotomonografija Novi Vinodolski,

Tipograf, Rijeka, 1995.