Novosti

Muzej i galerija Novi Vinodolski smješten je u zgradi Frankopanskog kaštela, II.kat, adresa: 51250 Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1

Kustos: Đurđica Krišković, tel.  ++385 51 244 266

Radno vrijeme muzeja i galerije: radnim danom od 9 – 12 sati, ostalo vrijeme po dogovoru. (Srpanj-kolovoz: radnim danom i subotom od 9 – 12 i 19 – 21, a nedjeljom od 9 -12 sati.)

Dopisnica s pečatom na lik Ivana Mažuranića

Zahvaljujući Hrvatskoj pošti izašla je prigodna dopisnica koju je predstavio član državne komisije za marke, žigove i dopisnice, akademik Nedjeljko Fabrio, navodeći da se će se za 200. godišnjicu pripremiti i izdavanje marke sa likom Ivana Mažuranića. Za ovu prigodu Hrvatska pošta postavila je i svoju filatelističku izložbu u istom prostoru.

Kulturno umjetnički program

Tijekom stručnog skupa u programu su nastupili KUD Ilija Dorčić i Joso Butorac koji je i završio program izvedbom Bodulske balade.

U prepunoj dvorani novljanskog Doma kulture održan dvanaesti mesopusni šušur – novljansko prelo na kojem je izabran novljanski Big Bruder između više kandidata. To je tetec Ivan koji je obećao da za Novi neće učiniti ništa.
                                                                                    M. KRAJNOVIĆ ZELJAK
                                                                                    Novi list, 8.02.2005.

Graditeljstvo

Arhitekt Ignac Fischer izgradio je u Novom godine 1923. novi i prekrasni hotel “Lišanj”. U novljanskim predjelima “Lukavice” naročito, a dijelom i u “Pod sveti Mikulj” upadaju u oči svakom posjetitelju Novog na desetine vila i pansiona, što u stilu historicizma i secesije u parkovima obraslim mediteranskim zelenilom oplemenjuju, inače od prirode toliko prekrasan i fascinantan, novljanski pejzaž. To dakako na svoj način vrijedi i za brojne nastambe najrazličitijih određenja, posebno kojekakve vikendice, dopadljive i neukusne, što su na prostoru Novog Vinodolskog izgrađene poslije završetka Drugog svjetskog rata, a što su toliko zamjetljive po svojim arhitektonskim rješenjima, istina nerijetko u funkciji nekakvog agresivnog i krajnje pragmatičnog funkcionalizma. U najnovije pak vrijeme, pred nekoliko godina, izgrađen je u Novom u središtu grada Opskrbni centar prema projektu arhitekta Darka Turata (1935);, što privlači osobitu pažnju svojom oduhovljenom i najneposrednijom funkcionalnošću i svrstava Novi Vinodolski među one primorske gradove što uspješno njeguju kult spretne sinteze zavičajnog i funkcionalnog, što je jako važno i zahtjevno u vremenima tolikih arhitektonskih neukusa, pa i najbukvalnijih arhitektonskih promašaja. Nova autobusna postaja u Novom, također prema projektu arhitekta Darka Turata značajan je doprinos funkcionalizaciji središnjeg novljanskog prostora, što je bitno za jedan grad poput Novog Vinodolskog, koji je poslije gubitka statusa općine od godine 1962. bio objektivno veoma nazadovao na planu infrastrukturne dimenzije.

Mjesto Novi Vinodolski podijeljeno je u dva mjesna odbora: Novi Vinodolski – istok i Novi Vinodolski – zapad crtom razgraničenja. Ovdje je navedeno kuda prolazi crta razgraničenja i koji dijelovi naselja pripadaju kojem mjesnom odboru. Zaselci Gornjeg zagona također pripadaju u Mjesni odbor Novi Vinodolski – zapad. Mažuranići

Ovdje ukazujemo na svojevrstan, rijedak slučaj stvaranja cijele jedne pučke “dinastije”, i to u rodu Mažuranića. Bez sumnje, među njima, a i među Novljanima svih vremena najpoznatiji je Ivan Mažuranić (1814-1890.);.

Svojim sudjelovanjem u ilirskom pokretu i hrvatskom narodnom preporodu, pa koautorskom dopunom Gundulićeva “Osmana”, npr., Mažuranić se iskazao kao istaknuti sudionik preporoda u širim hrvatskim razmjerima. A poemom “Smrt Smail-age Čengića” dao je temeljni polog hrvatskoj književnosti, savršeno umjetničko ostvarenje, koje – utemeljeno na visokim etičkim vrijednostima novljanskoga života – ugovori o klasičnom odnosu silnika i žrtve, o najvrednijim ljudskim osobinama, o pravdi, čestitosti, dostojanstvu. Kao dvorski kancelar u Beču, predsjednik Hrvatskoga sabora i prvi hrvatski potkralj /ban pučanin (1873.-80.); u ondašnjoj Hrvatskoj (bez Istre i Dalmacije, npr.); Mažuranić je vodio snažnu bitku za očuvanje hrvatskoga nacionalnog bića pred bečkim i budimpeštanskim pritiskom. Istodobno, reformama je znatno utjecao i na prihvat niza suvremenih zapadnih tekovina i brži razvoj Hrvatske na više područja.

Spomenimo, zatim, i kanoničkoga namjesnika Stolne crkve i prvog predsjednika prve hrvatske čitaonice u Kvarnerskom primorju u Novome Josipa Mažuranića, a tu su i Ivanova braća Antun (književnik i jezikoslovac); i Matija (putopisac i građevinar);, zatim Fran (pjesnik);, Vladimir (pravni povjesničar i predsjednik JAZU);, Ivana (književnica); itd. Njihovo je životno djelo u 19. i 20. st. izvanredan prinos hrvatskome kulturnome, znanstvenom i političkom a time i nacionalnom korpusu općenito.

Novi je u istome vremenu dao i više drugih znamenitijih ličnosti — Ivan Vončina političar je i novinski urednik, Slavko Ježić književni povjesnik, Franko Potočnjak političar (podban); i publicist itd.

U ovome razdoblju Novi je osobito postao poznat po svojem osebujnom bogatstvu narodnoga života i običaja, folkloru, nošnji, narodnim stihovima stvaranim stoljećima, te znatnim dijelom očuvanima sve do danas.

Novljansko kolo

“Novljansko kolo” okreće se satima po određenome taktu, uz recital junačkih pjesama, povremeno čak i s tisuću pisaca i plesačica. Takva vrsta folkloranoga nasljeđa sačuvana je samo u Novome. Priredba se redovito odvija pred povijesnim frankopanskim kaštelom – kolo se kreće “arbanaškim” i “senjskim” korakom te “poskočicom”, uz pratnju pjevača junačkih pjesama, a poznate su i novljanske bugarštice te ljubavne “Ćurumbele”. Priča kaže da se u kolo uhvatio i ban Nikola Frankopan, a pouzdano se zna da je plesač bio i ban Ivan Mažuranić. U razdoblju mesopusta, u priredbu se na svoj način uključuju i maškare (sa “ženidbom”, npr., u kojoj sudjeluju samo muškarci);. Pjesmu zna popratiti i svirka više stoljeća staroga glazbala sopila, “tanke” i “debele”. Novljanska se pjesma pomalo otima u primorju uobičajenoj tradicionalnoj dijafoniji, što je rezultat znatnijeg utjecaja demografskih promjena u ovome čakavsko-glagoljaškom kraju od 15. st. dalje.

Sličan je slučaj i s poezijom, osobito lirskom, koja ulazi u specifičniju grupu opće čakavske narodne tradicije; to se ogleda osobito u duljim baladama koje imaju za osnovicu junačke narodne pjesme i koje su – kako rekosmo – integralni dio kola. Također, još iz srednjovjekovlja datiraju neki radovi narodne predaje (vezane, npr., uz kugu); ili drama o suđenju mesopustu, uz čitanje “Žitka” koji je, pored ostaloga, i prava kronika širega povijesnog značenja. Specifična je i narodna ženska nošnja, od lokalnih varijanata u Kvarnerskom primorju sačuvana samo u Novome; košulja potječe još iz razdoblja renesanse, vjerojatno s kraja 15. st., no “veli rubac” zabilježen je već 1288. god. u “Vinodolskom zakonu” kao žensko oglavlje, “pokrivača” odnosno “hoverlica” – simbol udate žene, čije je nasilno skidanje bilo kažnjivo.

Takvomu načinu narodnoga života i običaja odgovarala je i arhitektura, prilagođena primorskom ambijentu, u kojem dominira kamen; niz elemenata odaje da je Novi bio kneževsko sjedište, znatno orijentirano i prema moru, te da je to grad koji karakterizira i šire mediteransko podneblje. Naravno, 19. i 20. st. donose i znatnije novosti.

Razvoj gospodarstva i turizma

Temeljeći svoj duhovni život na tim vrednotama, a naročito na čvrstoj vezanosti uz Katoličku crkvu, Novljani su u novije doba, osobito u 19. i 20. st. nastojali razviti i nove privredne grane, ne zapostavljajući stare. Tako je Novi povremeno bio – što možda čudno zvuči, jer je ipak riječ o obalnom, primorskom mjestu – i središte drvarenja; ovamo se slivalo kvalitetno drvo iz desetak tisuća hektara velikoga, jednoga od najvažnijih hrvatskih šumskih revira, ujedno i veoma bogatih lovnih područja. Drvo se izvozilo u više europskih i mediteranskih zemalja (odmah poslije 1945. god. posječena je drvna masa znala iznositi i do 900.000 m );. No, temeljni prihod tekao je sve do novijega vremena od poljoprivrede, osobito od vinove loze: u počecima 19. st. polovica prihoda, oko 10.600 forinti, otpadala je na vino. Prihod je stizao u većim iznosima i od trgovine te prijevoznih usluga. Novljani su, npr., na brojnim mazgama, mulama i konjima prevozili sol duboko u unutrašnjost Hrvatske, pa u Sloveniju i Zapadnu Hrvatsku (Istru);, a vraćali su se s kontinentalnim i drugim proizvodima.

Veoma rano se Novljani okreću turizmu. Doduše, još 1844. god. uz more je postojala samo jedna kuća, ali već tada je Matija Mažuranić shvatio njezin dragocjeni smještaj. No, organizirano se u prošlom stoljeću u turistički život kreće od 70-ih godina, pa je nekadašnji knežev grad prvi u Vinodolu pokazao prednosti svojih smještajnih mogućnosti. Potkraj stoljeća niču i prvi hoteli, mjesto postaje istaknuto morsko kupalište i klimatsko lječilište, osobito za strance iz Austrije, Mađarske i Češke. O značenju Novoga, govore i posjeti istaknutih ličnosti, npr., prijestolonasljednika Franje Ferdinanda Habsburga, književnika Augusta Šenoe itd. Modernizirana je i proširena Stolna crkva.

Ali povremena krizna razdoblja imala su udjela i ovdje. Tako dolazi i do iseljavanja, pa Novljani svoju sudbinu u stranome svijetu osobito vezuju za građevinske radove; može ih se naći i na atraktivnim povijesnim mjestima, npr. na iskopavanju Sueskoga kanala od 50-ih godina 19. st. dalje, te u više prekooceanskih zemalja. Na to su iseljavanje utjecale i uzastopne boleštine koje su upropastile vinovu lozu koja je nosila – kako rekosmo – visok novčani prihod (od 410 ha god. 1815. vinogradi su do 1947. god. spali na svega 5,5 ha!);. No, broj stanovnika ipak duže ostaje stabilan (oko 2.500);, i pored nekoliko težih udaraca (npr., god. 1815. od gladi je umrlo 15 ljudi; god. 1836. od kolere je umrlo 130, a 1848. čak 212 ljudi);, jer se nakon razvojačenja Vojne krajine u drugoj polovini 19. st. znatan broj Novljana vratio kući.

I. i II. svjetski rat

Nakon teških udaraca zadobivenih u I. svjetskom ratu i raspada Austro-Ugarske 1918., Novi Vinodolski se opet naglije turistički razvija, pa u Ljetnim mjesecima nekih godina znade dnevno ovdje boraviti i oko 1500 gostiju. Tome pridonosi, pored ostaloga, i uspostavljanje autobusne veze do željezničke stanice Plase te dnevna parobrodska veza s Vrbnikom i Sušakom. Presudan je korak uslijedio 1932. godine; tada je iz Žrnovnice dovedena voda u količinama dovoljnim za druga vinodolska mjesta. Iste je godine riješen i problem stabilnije opskrbe električnom strujom.

Treba reći da je ovo razdoblje karakterizirano veoma živim političkim opredjeljivanjem Novljana (kao nikad prije); u složenim prilikama Karađorđeve Kraljevine SHS odnosno Kr. Jugoslavije, u čiji je sastav Novi ušao 1918. godine, nakon pripadanja kratkotrajnoj Državi SHS (sa sjedištem u Zagrebu);. Godine

1938. na izborima HSS je pobijedio tolikom većinom glasova, da je iza toga jugounitarizam u Novom manje-više mrtav. Godine 1937. utemeljena je u Novom čitaonica Seljačke sloge, a Narodna čitaonica, u kojoj su glavnu riječ imali jugounitaristi godine 1939. prešla je, da tako kažemo u HSS-ovske, hrvatske ruke.

I Drugi svjetski rat u znatnijoj je mjeri Novome nanio udarce, pa i smrtonosne, pored ostaloga, Novi je stradao i od bombardiranja od strane talijanske (1941.); i njemačke avijacije (1943.);. No, pod talijanskom i njemačkom okupacijom od 1941. do 1945.god. osobito su snažni rodoljubni i socijalni osjećaji stanovnika Novoga, pa Novljani živo sudjeluju u oslobodilačkoj i antifašističkoj borbi za slobodu i ljudsko dostojanstvo. Iz toga razdoblja u širim je razmjerima, a osobito u Bosni i Hercegovini, Novljanin Slaviša Vajner, antifašistički borac. Već 1942. god. osnovano je šire tijelo nove vlasti u nastajanju -Kotarski NOO Novi. Vlast ustaške NDH ne osjeća se; stvarno je Novi već za rata dio Federalne Države Hrvatske u nastajanju (kao dio Demokratske Jugoslavije);, što ostaje i poslije sloma Velikonjemačkoga Reicha i njegovih saveznika 1945., odnosno pobjede antifašističke savezničke koalicije i narodnooslobodilačkog pokreta u okviru te koalicije. Tijekom Drugog svjetskog rata u Novome je od strane partizana i u domobranstvu strijeljano, odnosno stradalo više od dvadesetak Novljana.

Prof.dr.Petar Strčić, Fotomonografija Novi Vinodolski

Tipograf, Rijeka,1995.

U povodu Mjeseca hrvatske knjige Dječji dom »Braće Mažuranić« ovih je dana posjetila prof. Barbara Kalanj, ravnateljica Narodne čitaonice i knjižnice Grada Novi Vinodolski darovavši djeci knjige raznih autora i vrijednu Medicinsku enciklopediju, dok je prof. Dušanka Piškulić iz Novog Vinodolskog darovala Opću enciklopediju. U čast 130. obljetnice rođenja Ivane Brlić Mažuranić djeci je darovan i prigodan plakat, a posebno ih je razveselila informacija prof. Kalanj da su u povodu Mjeseca hrvatske knjige dobili besplatne iskaznice za učlanjenje u novljansku knjižnicu i čitaonicu. Inače, kako saznajemo, djeca doma su u novljanskoj knjižnici uvijek dobro došla. Budući da su na dar dobili dosta knjiga, formirat će svoju malu knjižnicu za koju su dobili i nov prostor u Domu.

Kulturni identitet hrvatskog grada Novog Vinodolskog (odnosno njegove uže okolice, tj. preciziranih naselja u njegovu zaleđu, poput Povila, Klenovice, Smokvice, Sibinja, Zagona, Ledenica i Krmpota); nedvojben je i upadljivo zamjetan, mada je istodobno u mnogočem reduciran, torzičan, pošto su nemilosrdne oluje povijesnog hoda, što su se ustremljavale na ovo hrvatsko područje, ostavljale za sobom više ostatke nekadašnjeg postojećeg, nego sačuvana svjedočanstva materijalne i duhovne kulture, što nadalje nastavljaju svoj mogući život. Novi Vinodolski po bogatstvu svojih kulturnih spomenika najrazličitijih i sadržajnih i oblikovnih određenja, može se u određenom smislu najrazložnije svrstati među najmarkantnija hrvatska kulturna središta u Hrvatskom primorju, pa i na hrvatskom Jadranu. Kulturni identitet Novog Vinodolskog manifestira se i između ostalog bogatstvom svoje kulturne baštine, ili i visokom razinom kulture življenja Novljana, sustavom njihovih kulturnih i civilizacijskih navika, što je rezultat njihove otvorenosti prema Europi i svijetu, posebice u novije vrijeme zahvaljujući turizmu, što Novi Vinodolski čini neprijepornim hrvatskim gradom europejske i kozmopolitske konotacije. Novi Vinodolski je ponosni baštinik hrvatske kulturne tradicije na ovom području, što i danas ozračava i prožima tolike sadržaje kulturnog života u njemu, ali i nadahnjuje ljude što nastanjuju ovaj čisti hrvatski kraj, kao i sve one što na bilo koji način dođe u doticaj sa njim, da se upoznaju s realitetima kulturne dimenzije Novog Vinodolskog i uživaju u bogatstvu različitosti sadržaja života i ljepota, što im se ovdje nudi u najosebujnijim manifestacijama i oblicima, po čemu je Novi Vinodolski jedinstveni i fascinantni fenomen Hrvatske, prema kojem nitko ne ostaje ravnodušan.

Prof.dr. Dragomir Babić, Fotomonografija Novi Vinodolski,

Tipograf, Rijeka, 1995.

Udruga pčelara organizirala u srijedu, 26.01.2005. godine predavanje sa temom: Aktualna problematika u pčelarstvu  (identifikacija i karakterizacija meda na hrvatskome tržištu) Knežija Vinodol

Knežija Vinodol (s tim statusom od polovine 13. st.); dijelila se na devet upravnih cjelina – ˝gradova˝, točnije rečeno općina (od sjevera prema jugu);: Grobnik, Trsat, Bakar, Hreljin, Drivenik, Belgrad, Bribir, Novi i Ledenice. Planinski dio u pozadini nije Knezovima bio prepreka za povezivanje sa svojim ostalim hrvatskim posjedima koji su, osim Bakra i Novoga te donekle Trsata, udaljeniji od mora. No, Knezovi – s uporištem i na otoku Krku – utjecali su na to da se poljoprivredno bogata dolina i golemo šumsko prostranstvo postupno okrene i prema svome obalnom dijelu, i to onako kako su rasle ambicije i potrebe feudalaca; tako vinodolski ˝gradovi˝ razvijaju svoje lučice, a u novljanskome području osobito u samome Novom te u Žrnovnici i Povilama. Cijelo se područje, a osobito Novi, oslanja i na bogati šumsko-stočarski revir koji mu je pripadao i izvan Kvarnerskoga primorja, u zaleđu, u Gorskom kotaru.

Knezovi i dodatno utvrđuju Novi, jer postaje njihovo sve uglednije sjedište (od prve polovine 15. st. Krčki knezovi se nazivaju i Frankopanima);, pa se tako u Novome odigrao i kapitalni povijesni događaj, koji je obilježio hrvatski prostor općenito, a značenjem je dobio i europske razmjere. Naime, učvršćavajući svoj feudalni položaj u knežiji, krčki su knezovi nailazili i na suprotstavljanje stanovnika, navikli na slobodniji život neposrednih podanika (udaljenoga); vladara. I inače vješti u političkim i drugim igrama, knezovi su u Novome 6. siječnja 1288. god., zajedno sa predstavnicima spomenutih devet općinskih zajednica donijeli pravne propise za Vinodol.

Toga su dana u pisanome obliku popisani i ˝stari˝ i stari pravni običaji, dodane su nove norme, pa je utvrđeno odvijanje vinodolskoga života te međusobni odnosi stanovnika i njihov odnos prema feudalnim gospodarima. Skup tih normi, danas poznat kao ˝Vinodolski zakon˝, napisan je hrvatskim jezikom, glagoljskim pismom, u primorskoj čakavici. Od 19. st., zahvaljujući upravo Novljaninu Antunu Mažuraniću, taj je pravni spis postao predmetom intenzivne pažnje brojnih hrvatskih i stranih znanstvenika, ali i publicista uopće, koja ne posustaje ni danas.˝Zakon˝ je vrhunski izraz i majstorsko djelo hrvatskog srednjovjekovnog prava, prvo takvo na južnoslavenskom prostoru, a u toj oblasti stavlja Hrvate u sam vrh hrvatskog pravnog života. No, to je i spomenik prebogat elementima veoma zanimljivim i za istraživače iz kulturne, jezikoslovne, gospodarske, socijalne, političke i onomastičke i drugih oblasti. Ukratko – taj izvor ulazi u najuži izbor od svega nekoliko najznačajnijih nacionalnih spomenika Hrvata uopće.

Sama činjenica da su krčki knezovi odabrali Novi za mjesto sastanka više desetaka najuglednijih predstavnika svoje knežije iz devet općinskih zajednica, s time da je bio i prisutan i knez Leonard, dovoljno govori da je mjesto imalo i prostore i druge, prateće mogućnosti za održavanje tako velikoga, uglednog sadržajnog i presudnog skupa i za Vinodolce i za feudalca. U dokumentu su na prvom mjestu ubilježeni upravo predstavnici Novoga: vinodolski i knežev dvornik Črna, plovan (župnik); Petar, satnik Vukonja Pribonja, Banac Saražin i Bogdan Vučinić.

Donošenje “Vinodolskog zakona” govori o središnjoj ulozi Novoga u Vinodolskoj knežiji u 13. st., iako je zemljopisno na njezinoj periferiji. Ali, Novi je očito bio i jedno od najvažnijih osobnih kneževih sjedišta; s knezovima je boravila i pratnja, a pratio ga je i sjaj koji je u to doba općenito vezan uz takve ličnosti. Osim toga, u Novome (i u susjednim Selcima); nalaze se i vrijedne solane, čiji se proizvod u srednjemu vijeku svuda mjeri izuzetno visokim novčanim vrijednostima. Sve je razvijenija poljoprivredna struktura, s osloncem na Velo polje u području Suhe Ričine; tu je i ribolovni dio privrede (iako Novljane pomorstvo nije življe privlačilo);. Postupno se grade kuće i izvan zidina, grupirane u Varošu, između Place, Sv. Trojice i Brdašca, te Šćedine, Krasa, Mela i Lukavice, do 15. st. međutim, te se manje cjeline stapaju u Novi kao jedinstveno naselje. U 14. st. gradi se župna crkva, i to – zanimljivo – u stilu starokršćanske bazilike; tu je, npr., gotička crkvica Sv. Trojice te Sv. Fabijan i Sebastijan, itd. Smrt Nikole 1432., jednoga od najmoćnijih krčkih knezova uopće i prvoga s imenom Frankopan, označila je početak kraja te najmoćnije i najuglednije hrvatske velikaške obitelji – uz knezove Bribirske, odnosno Šubiće i, potonje, Zrinske, izuzimajući, naravno, vladarsku obitelj Trpimirovića. Velika državina, koja se prostirala diljem hrvatskih prostora (a povremeno i izvan njih);, već se 1449. god. raspala na posjede osam frankopanskih loza. Novi je pripao Martinu, zajedno s Bribirom, Kotorom, Bakrom i Trsatom. Time počinje gubiti svoj središnji položaj, iako je baš taj knez na Osap doveo ugledne pavlinske redovnike.

U povodu dana Grada Novog Vinodolskog na svečanoj sjednici Gradskog vijeća dodijeljene su nagrade Grada. Nagrade za životno djelo dobili su Vera Smojver, Josip Šamanić, Milorad Zoričić i Ivan Sokolić. Godišnje nagrade Grada dodijeljene su Turističkoj zajednici Grada, Gradskom društvu Crvenog križa, Komunalnom trgovačkom društvu Vodovod Žrnovnica, Sandri Holetić, Nenadu Bugarinu, Vencelu Deranji te Školskom športskom klubu Delfin OŠ Ivan Mažuranić.

Novi Vinodolski (u starijim vrelima upisan i kao Novi, Novi pri moru, Novigrad itd.); već je i po svome zemljopisnom položaju determiniran za određene funkcije koje su omogućile usmjeravanje šire pažnje na njega. Cijelo područje Vinodola – najznačajniji dio kopnenoga dijela Kvarnerskog primorja – razdijeljeno u tri relativno uočljive cjeline; planinsko-šumska pozadina, poljoprivredni resursi u sredini i obala davali su široke mogućnosti za razvoj ljudskog života. Taj se život odvijao uglavnom na uzvišenjima, najprije u gradinama; ta prethistorijska naselja s karakterističnim kružnim obodnim sustavom nisu, međutim, relativno čvršće ukorijenjena poput onih na susjednome otoku Krku, npr. Jadran od primjena lijepe koncentrične a opet elastične aglomeracije upravo je Novi iz kasnijih vremena, također na brežuljku, smješten u podnožju višeg brijega Osap, naseljenog u prethistoriji. Usto, Novi se nalazi na općenito pogodnome mjestu , na raskrsnici cesta od kojih jedna na jugu izlazi u plodnu vinodolsku dolinu a druga teče uz obalu, a ponad utoka Suhe Ričine u Jadransko more; tu je i (jedini); otočić Sv. Marin (Školjić);.