Novosti

Regionalni centar za mlade nositelj je projekta “Neka se lokalni glasovi čuju”, koji je financiran sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije. “

U novljanskoj Gradskoj vijećnici predstavljen je projekt Reginalnog centra za mlade “Neka se lokalni glasovi čuju”, čiji je jedan od partnera i Primorsko – goranska županija, putem Upravnog odjela za obrazovanje, kulturu i sport. Planom realizacije Projekta u svibnju se provodi završni obilazak četrnaest gradova s područja Primorsko – goranske županije te se provodi anketa i održavaju javne tribine s predstavnicima mladih, udruga mladih, savjeta mladih i gradskih vlasti. Riječ je o regionalnom i europskom projektu, kojemu je cilj strateško planiranje razvojne politike mladih, odnosno cilj provedbe projekta je istraživanje života mladih u jednicima lokalne samouprave. U svakom gradu provest će se trideset anketa, koje će dati podatke o životu mladih – rekao je uvodno Zoran Stevanović iz Regionalnog centra za mlade PGŽ.

Skup je, uime domaćina – Grada Novog Vinodolskog – pozdravila Maja Pilepić, pročelnica Ureda Grada, koja je istakla da na području Grada djeluje četrdeset sportskih udruga te osam kulturnih institucija, koje okupljaju mlade. U raspravi Ana Jovanović, predsjednica Savjeta mladih Grada Novog Vinodolskog istakla je kako treba mladima pomoći pri zapošljavanju nakon završenog studija ili škole, a Mario Butorac, ravnatelj Centra za kulturu smatra da bi se mladi trebali organizirati u udruge koje bi onda mogle djelovati pri kulturnim institucijama, čime bi se poboljšala i komunikacija s njima. Ana Božić – Blažević iz Osnovne škole Ivana Mažuranića istakla je nepovezanost škole i institucija u značajnijem uključenju mladih, a Velibor Topolovec, tajnik DVD-a San Marino Novi Vinodolski smatra da su se današnje generacije mladih zatvorile u svoje kompjutore i face book. Novljanski DVD okuplja pedesetoricu mladih, koji aktivno sudjeluju u svim akcijama koje se poduzimaju. Dopredsjednik Gradskog vijeća Marinko Buljat, ujedno i trener NK Vinodola, misli da najveći problem u komunikaciji s mladima starijim od osamnaest godina nastaje kada odlaze u druge škole i na fakultete s kojima se gubi kontakt. Inače, dodao je, u sportskim udrugama djeluje velik broj mladih. Ravnateljica Dječjeg vrtića Fijolica mr. Nensi Dražić istakla je da vrtić djeci pomaže u komunikaciji i kreativnosti, u što treba uključiti i roditelje, a Danko Blažević, predsjednik Mesopustarskog društva Novi Vinodolski kazao je kako je u to Društvo uključen velik broj mladih, koji njeguju tradicionalne narodne običaje. “Moraš biti s mladim i s njima stalno komunicirati” – smatra Blažević. U daljnjoj raspravi učiteljica Martina Klement navela je kako među sedmim i osmim razredima postoji tendencija bojkotiranja svega i da ne bi trebalo učitelje tretirati kao tlačitelje, a Barbara Kalanj Butković, ravnateljica Narodne čitaonice i knjižnice misli da mladi nisu previše zaintersirani za knjige iz knjižnice, a uzrok tome vidi u face booku. Đurđica Krišković, ravnateljima Narodnog muzeja i galerije, ujedno i tajnica KUD-a Ilija Dorčić istakla je da je dosta mladih uključeno u KUD i njegovanje tradicije. Nazočni sportski djelatnici – treneri dvaju klubova smatraju također da je face book preuzeo komunikaciju među mladima, a Mario Pavelić iz Savjeta mladih rekao je da su mladi uglavnom nezaintersirani za neke projekte.

Zaključujući skup Zoran Stevanović je rekao kako će anketa koja se provodi i u Novom Vinodolskom dati neke od odgovora kako motivirati mlade i s njima ostvariti bolju komunikaciju.

Radovi na uređenju staza, postavljanju osam klupa u smjeru “ruže vjetrova”, postavljanju tunere te molića za pristajanje brodica, kao i uređenju okoliša crkvice sv. Marina teku prema planu, a nadgledaju ih konzervatori, arheolozi i građevinari. “

Uz nadzor konzervatora i arheologa Konzervatorskog odjela Rijeka te uz građevinski nadzor tvrtke “Vukušić”, intenzivno se odvijaju radovi na uređenju otočića Sveti Marin, atraktivnog i prepoznatljivog motiva Novljanske rivijere, koji se nalazi u akvatoriju ispred Parka Ivana Mažuranića i Gradske plaže u Novom Vinodolskom. Radove izvodi tvrtka Fidal d.o.o. iz Rijeke, a obuhvaćaju sanaciju prostora oko istoimene crkvice, uređenje četiriju staza, postavljanje osam klupa u smjeru osam vjetrova koji pušu ovim područjem te postavljanje tunere koja će biti okrenuta prema otoku Krku. Staze po otočiću prate postojeći teren, a u blizini tunere bit će uređen i ravni plato za održavanje komornih priredbi za stotinjak osoba te molić za pristajanje brodica. Uređenjem otočića Sv. Marina obogatit će se turistička ponuda Novljanske rivijere, turisti će ga moći posjetiti brodicama, a moći će posjetiti i neke od komornih priredbi koje će se održavati tijekom ljetnih mjeseci. Otočić je od obale udaljen 205 metara i mnogi ga tijekom ljeta plivajući posjećuju.

Novljanski gradonačelnik Oleg Butković, ujedno i predsjednik Turističke zajednice Grada Novog Vinodolskog, izrazio je veliko zadovoljstvo uređenjem otočića Sveti Marin, što će obogatiti turističku ponudu Rivijere Novi Vinodolski. Gradonačelnik je dodao kako se, unatoč krizi i recesiji, ostvaruju gradski projekti namijenjeni glavnoj djelatnosti Grada – turizmu, poput također novog turističkog proizvoda, koji će krajem svibnja biti promoviran u Gornjim Krmpotama, pod nazivom “Nebeski labirinti”. Time se, uz vidikovce “Oči Vinodola” i Staklenu kapelicu u Krmpotama promovira novljansko zaleđe, koje ima velik potencijal za razvoj ruralnog turizma. Također, pri kraju su i radovi na uređenju kružnog toka na Melu u Novom, što će uvelike poboljšati protok prometa tijekom ljetnih mjeseci. U Klenovici je pri kraju prva faza izgradnje primarnog lukobrana, što će omogućiti mještanima, ali i njihovim gostima nautičarima siguran vez u klenovarskoj luci.

Zeleni otočić su posjetili dogradonačelnik Novog Vinodolskog Velimir Piškulić i direktor Tutrističkog ureda Vladimir Butković, koje su o dinamici radova informirali direktor Fidala Hrvoje Spodnjak i voditelj gradilišta Fabijan Kurtz. Radove sufinanciraju Grad Novi Vinodolski, TZ Grada i Primorsko – goranska županija. – Zahvaljujemo konzervatorima koji su posvetili veliku pozornost ovom otočiću i objektima na njemu, posebno konzervatoru Ivoru Vodopivecu iz Konzervatorskog odjela Rijeka i arheologonji Miji Rizner koji obavljaju konzervatorski i arheološki nadzor – kazao je Vladimir Butković. Zadovoljstvo uređenjem otočića iskazao je i Velimir Piškulić.

Crkvica sv. Marina izgrađena je u 17. i 18. stoljeću na temeljima starog objekta. Bila je obnovljena 1818. godine. U njezinim temeljima nađena je ploča iz 4. stoljeća u čast rimske carice Helene, koju je podigao namjesnik Dalmacije Flavius Julius Rufinus Sermentius – navedeno je na tabli ispred crkvice, koja će svoje uređenje čekati u drugoj fazi. Nekad su na otočić bile provedene voda i stuja, no danas se samo u moru vide stare cijevi i na otočiću nema ni vode ni struje. Od nedašnjih dviju tunera nema traga te će se postavljanjem nove tunere pokazati i tradicija novljanskog ribarstva. Nekad je na otočiću bila i ribarska koliba, od koje se danas vide samo kameni temelji. Do prije nekoliko desetljeća u crkvici sv. Marina služila se misa. Novljani se nadaju da će se nakon uređenja crkvice u neka bolja vremena misa opet služiti u malenoj gotičkoj crkvici.

Udruga Hrvatski festival klapa i mandolina 16. svibnja uvrstio klapu “Vinčace”odlukom stručnog povjerenstva festivala među deset odabranih klapa Hrvatskog festivala klapa i mandolina “Opatija 2012.” “

Novljanska muška klapa “Vinčace” promovirala je 15. svibnja svoj prvi CD pod nazivom “Da se ne zatre spomen” u Koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski u Zagrebu. Promocija je ujedno bila i humanitarni koncert za dvoje djece hrvatskih redarstvenika. Osim klape “Vinčace” nastupili su i Gudački kvartet Veljak iz Rijeke i zbor Ministarstva unutarnjih poslova. U Novom Vinodolskom klapa “Vinčace” promovirat će svoj novi CD na Precrikvi, u nedjelju, 27. svibnja, u 20 sati ( u slučaju lošeg vremena koncert će se održati u Domu kulture). I novljanski koncert je humanitarnog karaktera te će prihod od ulaznica, po cijeni od 30 kuna, biti uplaćen Dječjem vrtiću “Fijolica” za potrebe kupnje didaktičke opreme.

uz to, Klapa “Vinčace” uvrštena je među deset odabranih klapa Hrvatskog festivala klapa i mandolina “Opatija 2012.”. Odluku o tome donijelo je stručno povjerenstvo Hrvatskog festivala klapa i mandolina 16. svibnja.

Festivalska večer održat će se uoči Dana Grada Opatije u nedjelju, 22. srpnja 2012., na Ljetnoj pozornici u Opatiji, s početkom u 21 sat. Pored novljanske klape “Vinčace” u festivalskoj večeri sudjelovat će ponajbolje hrvatske klape koje koriste akustične žičane instrumente, u skladu s određenim pravilima, koja omogućuju prezentaciju, očuvanje i širenje naše tradicijske klapske baštine i u budućnosti – navedeno je u Potvrdi o uvršetnju klape “Vinčace” među deset ponajboljih klapa na festivalu Udruge Hrvatskog festivala klapa i mandolina.

Ove godine na listi uzvanika bit će predstavnici Ministarstva kulture RH, Ministarstva turizma RH, predstavnici gradova iz Hrvatske i inozemstva, a očekuje se i dolazak predsjednika RH Ive Josipovića. Ocjenjivački sud bit će u sastavu: Mirna Marić, Nikola Buble, Duško Tambača, Milan Jakić, Ljubo Kuntarić i Ramiro Palmić. Klapa “Vinčace” koja stalno niže uspjehe, dostojno će u Opatiji, uz ostale hrvatske klape, predstaviti i svoj Grad Novi Vinodolski.

Na Vatrogasnom natjecanju djece i mladeži u Senju od 22 ekipe iz pet županija novljanska ekipa DVD_a San Marino bila je najuspješnija. U povodu 80 godina uspješnog rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva senj, održan je 1. kup Grada Senja – vatrogasno natjecanje djece i mladeži. Među 22 ekipe iz pet županija, najuspješnija ekipa natjecanja bila je ekipa DVD -a San Marino iz Novog Vinodolskog koja je osvojila prva mjesta u kategoriji Djeca muška ispred DVD-a Barilović i DVD-a Delnice i u kategoriji Mladež muška ispred DVD-a Josipdol i DVD-a Halubjan. Pehare najuspješnijim ekipama dodijelio je zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Senj Zvonimir Lončarić, a nakon podjele pehara i diploma organiziran je zajednički posjet kuli Nehaj.

U ukupnom poretku Dječji vrtić “Radost” Crikvenica plasirao se na prvo mjesto sa 143 osvojena boda, drugo mjesto osvojio je Dječji vrtić “Rijeka” iz Rijeke sa 139 bodova, a na trećem mjestu je Dječji vrtić “Zlatna ribica” iz Kostrene s osvojenih 124 boda. Na Festivalu je sudjelovalo 516 mališana iz četrnaest dječjih vrtića iz Primorsko – goranske županije. To su Dječji vrtići Grada Bakra iz Bakra, Dječji vrtić “Buba Mara” iz Čabra, Dječji vrtić “Fijolica” iz Novog Vinodolskog, Dječji vrtić “Girice” iz Cresa, Dječji vrtić “Grobnički tići” iz Jelenja, Dječji vrtić “Katarina Frankopan” iz Krka, Dječji vrtić “Matulji” iz Matulja, Dječji vrtić “Opatija” iz Opatije, Dječji vrtić “Orepčići” iz Kraljevice, Dječji vrtić “Pahuljica” iz Raba, Dječji vrtić “Radost” Crikvenica, Dječji vrtić “Rijeka” iz Rijeke, Dječji vrtić “Vladmir Nazor” iz Kastva i Dječji vrtić “Zlatna ribica” iz Kostrene.

Dio ceste je izmješten i promet teče bez problema. U Županijskoj upravi za ceste kažu da će se odlučiti način sanacije odnosno hoće li se cesta izmjestiti budući da se radi o nepristupačnom terenu.

Izložbu je otvorio predsjednik Lovačkoga saveza Primorsko-goranske županije Josip Malnar, a na prigodnoj svečanosti bili su i predstavnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva, Lovačkog saveza Hrvatske i Primorsko-goranske županije, te Grada novog Vinodolskog.

U bogatoj povijesti novljanskog vatrogastva Ivan Karlović dobio je od DVD-a San Marino Novi Vinodolski statuu sv. Florijana, zaštitnika vatrogasaca i vatrogastva, a proglašen je od Hrvatske vatrogasne zajednice i veteranom vatrogastva.  MK je osnovan 02.02.2003. s 15 članova. kao prvi predsjednik kluba izabran je g. Miljenko Žanić. Sam znak u svojoj sredini ima stilizirano prvo slovo “Vinodolskog zakonika” pa je od tuda i nastao naziv kluba a najčešće se koristi kao «LAW RIDERS». Na prvoj redovnoj skupštini kluba izabran je za predsjednika g. Butorac Miroslav. Na prvoj izbornoj skupštini moto kluba održanoj 04.04.2007. godine za predsjednika je izabran g. Dragomir Bugarin.

Godine 1906. donesen je Zakon o zdravstvu, po čijim odredbama se sva društva za poljepšanje mje­sta preimenuju u Lječilišna povjerenstva, što daje novi impuls oživljavanju lječilišnog turizma, da bi konačno 1909. godine Novi Vinodolski bio proglašen morskim kupalištem i klimatskim lječilištem. Na parcelama u neposrednoj blizini mora i okućnici postojećih hotela, na zemljištu koje je otku­pljeno od privatnih vlasnika, pristupa se pošumljavanju i formira se javna parkovna površina, pa je time suri primorski krš postao ugodna rekreacijska zona u neposrednoj blizini mora, puna bjelogoričnog i crnogoričnog drveća i oplemenjena pojedinim vrstama mediteranske flore. Od 1917. do 1922. godine hotel “Lišanj” doživljava drugu renesansu, jer proširuje smještajni kapacitet na 60 soba s tekućom toplom i hladnom vodom, te dvije velike društvene prostorije. Istodobno s gradnjom hotela i prenošenjem kupa­lišnog etablismana u prirodnu, pjeskovitu uvalu “Lišanj”, dalekovidniji i poslovniji Novljani iniciraju godine 1896. osnivanje “Sindikata udruge za podignuća kupališta “Lišanj” u Novom Vinodolskom”, pa u proglasu upućenom zainteresiranima, navode: “Za ove plemenite nakane upućeni smo i prema ukusu dosadašnje kupališne publike i po krasoti naravi na morske žalove u Novom Vinodolskom”. Proglasom upućenim novljanskoj gospodi, inicijatori pozivaju na uplatu najmanjeg uloga od 2.500 forinti, čime se stvara prva dioničarska udruga u turističkom gospo­darstvu Novog Vinodolskog. Ovakve inicijative po­kreću i kapital domaćih stanovnika, pogotovo povratnika-iseljenika, koji svojom ušteđevinom gra­de u turističko-kupališnoj zoni “Lukavice” stambene kuće i vile.

Tako su pored hotela “Lišanj”, “Slavuj” i “San Marino” izgrađene vile: “Nikolina”, “Olga”, “Vera”, “Gavrilović”, “Marija”, “Sofija”, “Jun”, “Anđelina” i dr. koje se već u turističkom vodiču 1912. godi­ne nude i preporučuju kupališnoj klijenteli, jer se “u tim objektima dobivaju jeftini stanovi, tečna hrana i piće”. U spomenutom vodiču, pored položaja Novog Vi­nodolskog, klime, povijesti grada, opisa kupališta, ponude stanova i hrane, spominju se i šetališta i izle­ti. Pored jednodnevnih izleta u Vinodol i susjedna priobalna mjesta, preporuča se i izlet na Plitvička je­zera. “Divna ova vožnja traje tri dana; a plaća se dnevno od četiri osobe Kruna 20 (dvadeset)”. U to doba u Novi Vinodolski dolazi dnevno iz Ri­jeke pet parobrodarskih pruga, a isto toliko odlazi iz Novoga u Rijeku, dok jedna pruga odlazi dnevno iz Novoga u susjedni Senj. Osim ovih redovnih parobrodarskih pruga spominju se i četiri pruge, koje iz pravca Rijeke prema Dalmaciji, pristaju u Novom Vinodolskom. Razni izletnički parobrodi priređuju izlete u “obližnja mjesta i gradove: Rab, Basku, Pulj (Pulu), Opatiju, Lovran i dalje za Dalmaciju i Mlet­ke”. Vrijedno je zabilježiti da se u Vodiču iz 1912. go­dine spominju samo parobrodarske pruge, dok još autobusima nema ni spomena. Međutim u proteklih osamdesetak godina prometne su se prilike toliko iz­mijenile da se danas u vodičima turističkih i kupa­lišnih mjesta Hrvatskog primorja pomorski promet uopće ne spominje, ali se zato autobusne linije broje na mnogo desetaka, pa čak i stotinu autobusa dnev­no. Da li je budućnost prometa kopnom, morem ili zrakom pokazat će nadolazeće godine!

Prvi svjetski rat smanjio je intenzivnu izgradnju privatnih vila i ljetnikovaca, koje su se gradile uz ce­stu prema Senju i Ogulinu i činile su niz ambijentalnih zgrada za ljetovanje vlasnika, njihovih poslovnih prijatelja iz kontinentalnih krajeva, kao i domaćih i stranih turista. No, gradnja ljetnikovaca i vila nije u potpunosti zamrla.

U periodu između dva svjetska rata, ulogu turi­stičkog domaćina u mjestu obavlja Lječilišno povje­renstvo, koje se kasnije preimenuje u Kupališno povjerenstvo, da bi pred početak Drugog svjetskog rata djelovalo pod imenom Općinski turistički od­bor. Na zapadnom dijelu grada, na predjelu zvanom “Sveti Mikulj” u to vrijeme počinje izgradnja nove turističke zone grada, na kojoj, uz postojeću vilu obitelji Vipauc, nastavljaju gradnju obitelji Mašek, Starčević-Topličan, Ritig, Kranjčec, Nikolić i Petrić. Danas je na tom predjelu i na susjednoj Kalvariji iz­građeno nekoliko stotina stambenih kuća i ljetniko­vaca. Interesantno je zabilježiti da su u to vrijeme hote­li “Lišanj” i “San Marino” dobivali električnu struju iz vlastite električne centrale, koja je bila smještena u gospodarskom dijelu “San Marina” tj. u njegovom zapadnom dijelu. Grad nije imao električnu rasvjetu, nego je za uličnu rasvjetu koristio petrolejske lampe. Potrebe stanovništva i posjetitelja rastu, a moderni turizam tog vremena ne zadovoljava se više petrolej­skim lampama, niti vodom kišnicom iz cisterni ili bunara, već traži nova rješenja. Pod teškim kredit­nim obavezama Općina Novi Vinodolski, skupa sa Lječilišnim povjerenstvom, uspijeva godine 1932. iz­graditi strojarnicu sa crpkama na izvorištu “Žrnovnica” čime se rješava veliki problem opskrbe stanovništva i turista kvalitetnom pitkom vodom. Uz slične kreditne obaveze, iste godine puštena je u pogon električna centrala, čija je gradska mreža ugasila mnoge petrolejske lampe, karbitnice i “kljunice” u našim kućama, a ulične petrolejske i petroplin-svjetiljke ustupile su mjesto električnim žaruljama Taj prijelomni dan u modernizaciji uvjeta rada u turističkom gospodarstvu zabilježen je u analima grada sa datumom 1. lipnja 1932. godine.

Godine 1935/36. na prostoru gradske luke, na mjestu ruševina starog “magazina”, Novljanin Milan Potočnjak gradi novi hotel “Klek” sa 22 sobe, odnosno 50 kreveta. U razdoblju od 1934. do 1940. godine izgrađena je dionica Jadranske turističke ceste (JTC) od Sušaka do Novog Vinodolskog, koja je još čvršćom sponom povezala   emitivno   europsko turističko tržište s našim mjestom. Prihvaćajući nove posjetitelje, koji su ovom, tada modernom cestom, dolazili na Jadran, Novi Vinodolski je osjetno povećao dolazak turista.  Dok je 1931. godine u Novom boravilo 2.406 turista i ostvarilo 45.006 noćenja, već 1935. godine u Novom  boravi  3.278  turista,   koji  ostvaruju  59.850 noćenja. Turistički promet kulminirao je u Novom 1939. godine, dakle pred početak Drugog svjetskog rata, kada je u gradu boravilo 3.946 turista, a ostva­reno je 62.992 noćenja.

Rad Lječilišnog povjerenstva, bez obzira kako se je u kojem periodu službeno nazivao, bio je veoma plodonosan, svrsishodan i raznolik. Tako je već 19. travnja 1926. godine u zapisniku egzekutivnog od­bora zabilježeno… “glede filma Novi, kojega smo nabavili, a koji se je prikazivao u Novom, traže razna kinematografska poduzeća ogromne svote novca. Tako “Bosna film” traži za mjesec dana, što bi se po raznim kinematografima u našoj zemlji prikazivao naš film 4.500 din. Kino “Apolo” u Novom Sadu traži za prikazivanje 500 dinara i naplatu za hrvatsko-srpski tekst 6 din. po metru. Budući da se film nalazi u većem dijelu slike drugih mjesta – napose od mjesta Crikvenice, to neima smisla propagirati tim filmom – dok se ne odstrane slike Crikvenice”. Iz ovog kratkog zapisa može se zaključiti da se je Od­bor služio najsuvremenijim promidžbenim, tada do­stupnim sredstvima, osjećajući rivalstvo sa susjednim mjestima. Aktivnosti Lječilišnog povjerenstva, odnosno preimenovanog kasnije u Kupališno povjerenstvo ili Općinski turistički odbor, može se zahvaliti izgradnja tenis igrališta u parku “Lukavice” godine 1926., proširenje plaža i dogradnja novih kabina za kupače, gradnja dječjeg bazena na plaži, plivališta ispred ku­pališne zgrade, te skakaonice – “trambulina” – godi­ne 1938/39. U nastojanju da zadovolje želje i potrebe posjetitelja turistički djelatnici i entuzijasti izazvali su veliki interes domaćih i inozemnih posje­titelja, o čemu svjedoče statistički podaci. Od prvih podataka iz 1897. godine, koji bilježe da je u mjestu boravilo ukupno 374 posjetitelja, već godine 1910. broj posjetitelja raste na 832, godine 1931. na 2.406, a godine 1939. čak na 3.946 posjetitelja, koji su ostvarili 62.992 noćenja. Uzme li se u obzir da je Novi Vinodolski te godine imao veoma skromne smještajne mogućnosti tj. svega 407 soba ili 745 kre­veta, tada možemo bez ikakve rezerve utvrditi da je 1939. godina bila rekordna godina organiziranog tu­rističkog djelovanja u periodu prije početka Drugog svjetskog rata. Da je Novi Vinodolski u to vrijeme bio zaista privlačno i mirno obiteljsko ljetovalište, potvrđuje i činjenica da su članovi tadašnje kraljev­ske dinastije, koji su imali u tadašnjem društvenom uređenju mogućnost birati u zemlji ili u svijetu bilo koje mondeno ljetovalište, izabrali godine 1934. baš Novi Vinodolski i hotel “Lišanj” za svoje odmaralište.

Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.

Eto nekoliko podataka o tom gradu turista – No­vom Vinodolskom. Koju godinu iz novljanskih turi­stičkih  anala   treba  izdvojiti  kao  prvu,   teško  je utvrditi, jer turizam nije sam za sebe neovisna go­spodarska grana, već su u njega ukomponirane mno­ge proizvodne i uslužne djelatnosti,  pa godina u kojoj je prvi puta zabilježen broj posjetitelja, odno­sno  turista,  zacijelo  i  nije  prva godina  turizma. Možda i nesvjesno, vodeći brigu o elementarnim životnim potrebama civiliziranog čovjeka, postupno su se stvarali preduvjeti za početak turističke djelat­nosti, pa je komunalna opremljenost mjesta, uz bo­gomdane   prirodne   ljepote   i   blagu   mediteransku klimu, stvorila osnovu za početak organizirane turi­stičke djelatnosti. Godine 1851. u Novom je otvoren prvi poštanski ured, u kojeg se je pošta dopremala i otpremala kočijama, koje su prevozile i putnike, iako malobrojne. Sa sigurnošću se može reći da je veći dio putovao iz poslovne potrebe, ali se može i dokazano potvrditi da je manji dio ipak putovao iz želje da upozna druge krajeve. To se razabire iz pisma Matije Mažuranića (Glavara), u kojem bratu Antunu u Za­greb javlja da je 1868. godine u novljansku luku pri­stao prvi linijski parobrod. Uz ostalo kaže: “Baš mi sada pada na pamet da ja moram na pervi početak odvesti se parobrodom ili u Senj ili u Riku”.

Mnogo ranije tj. 1746. godine izgrađena je cesta od Novoga preko Vinodola i Bakra do Rijeke, 1784. godine cesta od Novoga do Senja, godine 1811. od Novoga preko područja Zagora do Križišća, a 1874. godine puštena je u promet i cesta Novi – Jasenak -Ogulin, kojom je prometnicom kontinentalni dio Hrvatske, najkraćim putem kroz područja visokih šuma, povezan s morem.

Položaj Novog Vinodolskog na stjecištu spomenu­tih cesta bio je veoma značajan i zapažen, pa nije ni­kakvo čudo što je 1891. godine, poznati putopisac dr. Johan Frischauf zapisao: “U Novom postoje dvije gostionice Frković i Dorčić u kojima ima mjesta čak i za veći broj turista”. Iako i ovaj zapis spominje “turi­ste”, ne uvjerava da bi se ova godina mogla prihvatiti kao početna godina novljanskog turizma. Međutim, činjenice da je 1878. godine, ispred di­jela starog grada Novog Vinodolskog, uz “Bribirsku rivu” obitelj Mrzljak izgradila vlastito kupalište, ne­dugo zatim i svećenik Segulja gradi svoje kupalište, da bi im se neposredno iza toga pridružio trgovac drvom iz Novog Vinodolskog Nikola Srića, nepobit­no potvrđuju da je turizam veoma rano čvrsto zako­račio u  Novi Vinodolski.  Gradnja  ovih kupališta smatra se pionirom turističkih pomaka, pa se i godi­na 1878. bilježi kao početna turistička godina, čime se je grad Novi Vinodolski uvrstio u pionire tu­rizma u Hrvatskom primorju. Nitko od graditelja prvih drvenih kupališta u novljanskoj luci; zabijajući drvene bukove stupove u pjeskovito morsko dno nije pomišljao da su to stupovi nove gospodarske grane, stupovi i obilježja početka novljanskog turizma i da će sačuvani dijelovi tih stupova, nakon stotinu godi­na biti vrijedni izlošci u Gradskom muzeju Novog Vinodolskog.

Novi Vinodolski, iako grad na moru, bio je gospo­darski vezan na Vinodol, jer su mu stanovnici naj­većim dijelom bili poljoprivrednici, zidari, kamenoresci, a tek u malom broju ribari i pomorci. Vrijednost mora, kao i njegovu  gospodarsku  ek­sploataciju u turističke svrhe rijetko je tko mogao predvidjeti, a ako je i predvidio, rijetki su to mogli zapisati. Zato je vrijedno ponovno citirat i dio pisma Matije Mažuranića (Glavara), koje je 12. lipnja 1844. uputio bratu Antonu u Zagreb, u svezi s prodajom kuće Domazetović (danas “Stara pošta”, a ranije vla­sništvo obitelji Ferković (citat): …:”za tu kuću nije­dan ne mari, zato ča je poli mora. Kuća ova, more se reći, da je pravo zlato va zemlji zakopano, ko kad se jedanput skopa, to je kada se načini porat, ali cesta uz more, bit će kuća va najboljen mestu kod Novo­ga”.  I iz ovih nekoliko rečenica  iz  pisma  Matije Mažuranića, skupa s ranije navedenim citatom, ned­vojbeno pokazuje da je on bio pravi turistički vizio­nar, da je već tada znao valorizirati položaj uz more, o čemu i danas, s obzirom na izgrađenost, mnogi samo mogu sanjati. Nedugo zatim, tj. godine 1886. izgradila je novljanska Općina u predjelu luke prvo drveno javno kupalište na plivajućim balvanima, pa se tadašnji kupališni život odvijao u predjelu luke. Ubrzo je praksa pokazala da trgovački promet u luci remeti kupališni mir, pa se već 1889. godine prenosi kupalište u mirnu uvalu “Lišanj”, gdje se uz ovo plivajuće kupalište gradi na obali novo, drugo kupalište sa 14 kabina, na koje se kroz kratko vrijeme, zbog povećanja broja kupača, dograđuje još 14 kabina. To je početak formiranja kupališta i turističke zone No­vog Vinodolskog, turističke oaze nazvane “Lukavi­ce”. Dotadašnji, stari srednjovjekovni Novigrad živio je na brijegu iznad mora, okrenut prema Vinodolu, a formiranjem kupališne zone počinje nova epoha raz­vitka Novog Vinodolskog – epoha turizma. Dolazak sve veće broja turista ili “gostova”, kako je zapisano u turističkim analima, traži bržu izgrad­nju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta. Bračni jar, Novljanin Ladislav Potočnjak i supruga Marija rođena Mažuranić, počinje 1892. godine, ulaganjem vlastitog kapitala, gradnju prvog novljanskog hotela “Lišanj”, koji se počinje koristiti 1894. godine s kapacitetom od osam soba i jednom većom društvenom dvoranom. Nažalost nisu sačuvani podaci o prometu niti o ostvarenim turističkim noćenjima u prvim godinama novljanskog turizma, no već 1893. godine je zabilježeno da je u Novom boravilo više od 300 gostiju, koji su stanovali i hranili se u privatnim kućama.

Ponukani primjerom supružnika Potočnjak, građevinski poduzetnik, također Novljanin Ivan Mažuranić – Janko, uz cestu, koja vodi prema Senju, gradi hotel “Slavuj” sa 14 soba. Nedugo zatim, treći Novljanin, također građevinski poduzetnik Stjepan Piškulić – Vujica, u neposrednoj blizini postojećeg hote­la “Lišanj” gradi i reći hotel pod imenom “San Marino”. Paralelno s izgradnjom okosnice hotelsko-turističke djelatnosti, javlja se potreba gradnje komunalnih objekata opće namjene. Godine 1884. Novi Vinodolski snabdijeva se pitkom vodom gravitacijskim vodovodom s izvorišta “Ivanj”, godine 1892. radi se od luke do kupališta obalni put kao šetalište “lungo mare”, a 1896. podiže se novo, drveno kupalište na obali sa 60 kabina. U Statističkom godišnjaku Kraljevine Hrvatske i Slavonije, godine 1897. zabilježeno je da je “u Novom boravilo 374 gostova!” Broj posjetitelja povećava se iz godine u godinu, a spoznaja da je mjesto u ljetnim mjesecima postalo privlačno za ljetovanje, nametnula je potrebu osnivanja Društva za poljepšanje Novoga i okolice, što je i učinjeno 1902. godine. Društvo nastavlja 1905. go­dine gradnju obalnog puta do ruševina rimske utvrde “Lopar”, a hotel “Lišanj” dogradnjom povećava smještajni kapacitet na 24 sobe.

Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.