Novosti

U Novom listu od 27.siječnja 2005. objavljena je Javna rasprava o Prijedlogu izmjena i dopuna detaljnog plana uređenja “Prisika”
Javna rasprava provest će se u trajanju od 15 dana, odnosno od 7. siječnja do zaključno 21. siječnja 2005. godine.
Javno izlaganje Prijedloga izmjena i dopuna detaljnog plana uređenja “Prisika” održano je u Gradskoj vijećnici Grada Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, Novi Vinodolski dana  16.2.2005. (srijeda) u 12,00 sati. 

Kulturna prošlost Novog Vinodolskog

Prva svjedočanstva o hrvatskoj identifikaciji ovog područja vidljiva su u činjenici naseljavanja ondašnjih žitelja na gradini Osap u Novom Vinodolskom. Suhozidi strategijskog značenja jedine su zamjetljive markacije na mnogobrojne starine, koje svjedoče da su na području Vinodola. Uopće u Vinodolu su nađene ovdje u rimsko doba postojala i veća naselja. Rimski tragovi, tamo od 128. godine poslije Krista na ovom području potvrđuju pretpostavke, kako je već tada bio otpočeo proces romaniziranja imućnijeg liburnijskog stanovništva. Ambicije Rima i potrebe rimske vojske najvjerojatnije su bile razlog, da se ustroji kasnoantička utvrda Lopar, od koje su danas prepoznatljivi samo ostaci. Hrvati se nastanjuju u Vinodolu, odnosno u Novom krajem 8. stoljeća. To je posebno zamjetljivo u 13. stoljeću, kada je Vinodol potpao pod krčke knezove Frankopane, što rezultira i jedan viši, organiziraniji i kulturniji život stanovnika ovog područja, pa i stanovnika samog grada Novog. Tada i nastaje Novi grad, današnji Novi Vinodolski, koji se izgrađuje kao utvrđeno mjesto, tj. kao frankopanski kaštel, za kojeg se točno znade kada je izgrađen. Iz Vinodolskog zakona je vidljivo da je frankopanski kaštel već godine 1288. bio u posjedu obitelji knezova Frankopana, budući da je u jednoj od njegovih prostorija spomenute godine bio donesen Vinodolski zakon, inače prvi hrvatski i slavenski zakonik o običajnom narodnom pravu, napisan na starom hrvatskom jeziku i na autentičnom hrvatskom pismu glagoljici. Frankopanski kaštel u Novom Vinodolskom ostao je kao građevina u cijelosti u svom neizmijenjenom obliku sve do godine 1716. da bi kasnije bio podešen za funkciju vlastelinske utvrde bez pretenzije za nekakav stilski dekor. Novi Vinodolski je tada bio doduše samo jedan od vinodolskih gradova, bez neke posebne arhitektonske precizacije, no ipak istodobno i sa svjedočanstvima kakvih takvih drugih ondašnjih oblika kulturnog identificiranja.

Pop Martinac je još godine 1493. za pavline u Novom napisao časoslov krasnom glagoljicom, kojim su se bijeli fratri služili prilikom crkvenih obreda. Godine 1511. sagrađena je u Novom Vinodolskom kapelica sv. Sebastijana i Fabijana, na mjestu gdje je danas zvonik uz stolnu crkvu u Novom, što je izgrađena još u 14. stoljeću. Novi se od 16. stoljeća izdvaja na svoj način od ostalih naselja Vinodola svojom arhitektonskom osebujnošću, što je osobito došlo do izražaja nakon Krbavske bitke godine 1493., kada se njegova arhitektura podešava prema zahtjevnostima ondašnje situacije, pa se to onda konkretizira zajedničkim zidom pojačanim “šalama”, šupljim kulama i rondelom. Pošto je Novi grad na moru u njemu se izgrađuje za potrebe pavlina i luka, tzv. fratarski porat, tik uz sami samostan, kako bi isti imao što funkcionalniju namjenu. Svjedočanstva arhitektonskog i drugih određenja nastajala su dakako u tijesnoj vezi s povijesnom situacijom, a ona je nerijetko bila kontroverzna. Knez Martin Frankopan gradi u Novom u 15. stoljeću veoma markantnu građevinu, odnosno pavlinski samostan uz crkvu sv. Marije na Ospu, koja je postojala već godine 1446. Ova crkva bila je prepoznatljiva po nizu gotičkih elemenata. Srušena je godine 1917. Crkvica pak Svete Trojice sagrađena je u Novom potkraj 15. stoljeća, a svrstava se u red gradskih kapelica, zamjetljivih po prevazi gotičkih elemenata. Osim nje na području Novog Vinodolskog nastalo je više tzv. ladanjskih ili prigradskih kapelica, poput kapelice sv. Ivana na Krasi, crkvice sv. Lucije u novljanskom predjelu Zagori (1498);, crkvice sv. Nikole na Obali Petra Krešimira IV i kapelice svetog Kuzme i Damjana i iznad novljanskog Velikog polja.

Renesansno razdoblje u Novom Vinodolskom predstavljeno je na svoj način u crkvi sv. Filipa i Jakova, a došlo je do izražaja i u pavlinskoj crkvi sv. Marije na Ospu, u kojoj su u pučkoj maniri izvedeni renesansni kapiteli sa girlandama, glavama kerubina i figurativnim prikazima, kao i na reljefu frankopanskog grba nad vratima crkve, što je sada uzidan na južnoj strani novljanskog frankopanskog kaštela. Sakralna arhitektura predromantike može se zamijetiti u elementima predromaničke crkvice na otočiću sv. Marina pred Novim Vinodolskim. Tijekom pak 18. stoljeća nastale su u Novom biskupske rezidencije, kao što su to “Prepožitura” (1776); i “Biskupija” (konac 18. stoljeća);, što nose pečat provincijalnog baroknog klasicizma i drugih osebujnosti baroka.

Prema projektu zagrebačkog arhitekta Vilima Rauchera crkva sv. Filipa i Jakova dobila je godine 1904. historicističko pročelje, što se produžilo godine 1907. godine, dok se godine 1909. izgradio zvonik, što je osobito upadljiv pri pogledu na stari Novi. Zagrebački slikar Marko Peroš godine 1932. oslikao je unutrašnjost ove crkve kompozicijama iz evanđelja i povijesti crkve.

Slikarski umjetnički realiteti na novljanskom području poprilično su zanimljivi, a i vrijedni. Iz pavlinskog samostana, tj. iz crkve sv. Marije na Ospu sa početka 16. stoljeća plijeni pažnju lik Djevice Marije, veoma kvalitetan tročetvrtinski reljef s oznakama kasne gotike, s duhovito optočenim niskama od sedefa i koralja, danas na bočnom oltaru u stolnoj crkvi u Novom. Najvrijednija frankopanska donacija iz godine 1656. je oltar iz kapele sv. Sebastijana i Fabijana, danas u Narodnom muzeju u Novom Vinodolskom. Od njega su sačuvani antependij i podložak za retabl, koji se stilski neposredno nastavlja na zakašnjele oblike manirizma, iz kojih se tek u drugoj polovici 17. stoljeća izdvojilo barokno poimanje. Svetohranište sa glavnog oltara sv. Marije na Ospu sada je u sakristiji stolne crkve u Novom Vinodolskom. U prezbiteriju župne crkve sv. Filipa i Jakova u Novom postoje visokokvalitetne korske klupe datirane oko godine 1600., na kojima se osjeća živa maniristička tradicija. Jedan oltar, zacijelo najstariji što se nalazi u kapelici sv. Trojstva u Novom, a što su ga u Vinodolu pravili majstori za pravljenje oltara sve tamo do polovice 19. stoljeća, posebno je zanimljiv. Na njemu su sa strane mjesto voluta postavljeni orlovi ,potpuno stran ukras, koji vjerojatno ima heraldičko značenje. Glavni oltar u crkvi sv. Filipa i Jakova u Novom iz godine 1807. djelo je švicarskih kipara-štukatera Clementa i Giacoma Somazzija.

U Novom listu od 21.siječnja 2005. objavljena je Javna rasprava o prijedlogu Detaljnog plana uređenja “Turističkog naselja Zagori”
Javna rasprava provodi se u trajanju od 30 dana, odnosno od 31. siječnja do zaključno 1. ožujka 2005. godine.
Javno izlaganje Prijedloga detaljnog plana uređenja “Turističkog naselja Zagori” održano je u Gradskoj vijećnici Grada Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1, Novi Vinodolski dana  15.2.2005. (utorak) u 12,00 sati.  Gradonačelnik Novog Vinodolskog Milivoj Vidmari predsjednik Gradskog vijeća Josip Čulinović priredili su u povodu blagdana Svih Svetih prijem za obitelji poginulih branitelja sa područja Grada Novog Vinodolskog te se kraće vrijeme zadržali u razgovoru s njima.
Nakon prijema, kojemu su bili nazočni i predstavnici braniteljskihudruga dragovoljaca, veterana, invalida Domovinskog rata i Ureda za obranu Crikvenica, te klenovarski župnik velečasni Stjepan Brlečić, položeno je cvijeće i zapaljene svijeće u spomen na poginule ispred spomen-ploča u holu Gradske uprave i na grobovima poginulih branitelja u Novom Vinodoskom, Povilama, Ledenicama, Krmpotama i Krivom Putu.

Gradsko društvo Crvenog križa Novi Vinodolski

Lokvica 2, 51250 Novi Vinodolski

Ravnatelj: Vesna Đujić
tel: 051/ 245-622

Turistička budućnost grada Novog Vinodolskog. Analiza 117. godišnje turističke djelatnosti u Novom Vinodolskom pokazuje da je bilo uspješnih i manje uspješnih razdoblja u tom periodu. Uz svu upornost i nastojanje, počeci nisu dali zadovoljavajuće rezul­tate u razvojnom smislu, ali je ipak spoznaja o kori­snosti turističkog gospodarstva zaokupila poslovne i dalekovidnije građane, koji su počeli ulagati vlastiti kapital u objekte za prihvat i smještaj tada još malo­brojnih posjetitelja, čime su utrli put gradskom usmjerenju prema turističkom gospodarstvu. Drugo razdoblje od 1920. do 1941. godine bilježi značajno povećanje turističkog prometa, iako je u to vrijeme grad raspolagao sa svega 745 kreveta za dnevni smještaj turista. U tom razdoblju, dogradnjom hotela “Lišanj” povećava se smještajni kapaci­tet, gradi se novi hotel “Klek” u predjelu gradske luke, uređuju se parkovi i zelene površine, gradi se novo kupalište i pješčana plaža s kabinama i skakaonica ispred kupališta. Od 60. godine 20. stoljeća Novi Vinodolski bilježi opsežan i kvalitetan turističko-hotelijerski razvitak, tako da danas raspolaže sa 12.500 registriranih smještajnih jedinica u hotelima, turističkim naselji­ma, autokampovima, odmaralištima i dječjim ljeto­valištima, u privatnim vilama i komfornim kućama. Da li je postignuto i učinjeno dovoljno ili je treba­lo učiniti više? Ovu dilemu nije uputno komentirati, no treba istaknuti da je perspektiva turističkog razvitka grada vidljiva, a to činjenice i prirodni resursi nedvosmisle­no potvrđuju. Velike mogućnosti proširenja djelatnosti na pla­ninsko područje obronaka šumovite Velike Kapele, kao i novoizgrađeni predio “Glavičice” u veoma kva­litetnoj turističkoj zoni, između gradske luke i turističko-hotelskog kompleksa “Lišanj”, zlatne su oaze turističke budućnosti Novog Vinodolskog. Zapadni, pak, dio gradskog područja, od posto­jećeg TN i autokampa “Zagori” do granice prema su­sjednom turističkom mjestu Selce, treba namijeniti hotelsko-turističkoj svrsi, uz prethodno preseljenje autokampa “Zagori” na područje sjeverno od Jadran­ske turističke ceste, da bi se uži obalni pojas mogao koristiti za izgradnju ekskluzivnih hotelsko-turističkih objekata. Paralelno treba voditi računa o prihvatu plovila nautičkih turista, jer njihov udjel u današnjoj, a po­gotovo u perspektivnoj strukturi posjetitelja progre­sivno raste. Ne smije se smetnuti s uma činjenicu, da je u čet­vrtom desetljeću ovog stoljeća grad Novi Vinodolski, prilikom gradnje Jadranske turističke ceste, svoju longitudinalnu gradsku prometnicu “posudio” trasi spomenute ceste i time uveo tranzitni cestovni pro­met u najljepši, turističko-kupališni dio grada. U najskorije vrijeme treba tražiti zaobilaznicu grada, kao posebno prometno rješenje ili treba taj neugo­dan prometni problem rješavati prilikom gradnje nove Jadranske turističke ceste. Novi Vinodolski bio je u prošlom stoljeću pionir organiziranog turističkog djelovanja u Hrvatskom primorju, a u početku trećeg milenija mora, uvažavajući i rješavajući naznačena zapažanja, kre­nuti prema vrhu turističkog gospodarstva Republike Hrvatske, gdje bi mu i bilo mjesto!

TURIZAM
Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.

Muzej i galerija Novi Vinodolski smješten je u zgradi Frankopanskog kaštela, II.kat, adresa: 51250 Novi Vinodolski, Trg Vinodolskog zakona 1

Kustos: Đurđica Krišković, tel.  ++385 51 244 266

Radno vrijeme muzeja i galerije: radnim danom od 9 – 12 sati, ostalo vrijeme po dogovoru. (Srpanj-kolovoz: radnim danom i subotom od 9 – 12 i 19 – 21, a nedjeljom od 9 -12 sati.)

Dopisnica s pečatom na lik Ivana Mažuranića

Zahvaljujući Hrvatskoj pošti izašla je prigodna dopisnica koju je predstavio član državne komisije za marke, žigove i dopisnice, akademik Nedjeljko Fabrio, navodeći da se će se za 200. godišnjicu pripremiti i izdavanje marke sa likom Ivana Mažuranića. Za ovu prigodu Hrvatska pošta postavila je i svoju filatelističku izložbu u istom prostoru.

Kulturno umjetnički program

Tijekom stručnog skupa u programu su nastupili KUD Ilija Dorčić i Joso Butorac koji je i završio program izvedbom Bodulske balade.

Pri Katedri čakavskog sabora “Novljansko kolo” djeluje Novljanski književni krug sa 14 redovnih aktivnih članova. Članovi pišu svoje radove na čakavštini, ali se ne isključuje i štokavština. Svake godine članovi Kruga objave po nekoliko knjiga pjesama i proze.

No, takav zadovoljavajući turistički uspon Novog Vinodolskog, kao i širenje mjesta u urbanističkom smislu i u komunalnoj opremljenosti, prekinula je, nažalost okrutna kataklizma Drugog svjetskog rata, a ratna divljanja i strahote izbrisale su iz svakidašnjeg života sve ugodno i lijepo, pa je tako i pojam “Turizam” zaboravljen u razdoblju od godine 1941. do 1945. U gradu je bio, doduše, formiran Putničarski ured, no nije imao nikakvih posebnih zadataka, osim da bude evidentiran i registriran, jer je Novi Vi­nodolski bio u tom periodu okupiran od talijanske, odnosno njemačke vojske. Po završetku Drugog svjetskog rata, uz spoznaju da je budućnost i prosperitet primorskih kupališnih mjesta, isključivo u obnovi turističkog gospodarstva, već 6. siječnja 1946. godine održana je u Novom konferencija na temu “Rad na obnovi turizma”. Nai­me, parkovi i ostale zelene površine u gradu bile su ispresijecane vojničkim rovovima, a prizemne prosto­rije hotela i restauranta bile su za vrijeme rata pret­vorene u konjušnice. Još ranije tj. 3. studenoga 1945. godine, u Novom je formiran Inicijativni odbor za obnovu turizma, koji preuzima funkciju prijeratnog Turističkog odbora, pa je već u prvoj poratnoj godini 1946. u Novom boravilo 2.761 posjetitelj, a ostvare­no je ukupno 43.757 noćenja. Treba zabilježiti da su 1946. godine zabilježena samo 22 posjetitelja iz ino­zemstva. Slijedi veoma plodno razdoblje u kojem su evidentni veoma značajni pomaci u komunalnoj in­frastrukturi i proširenju smještajnog i kuhinjsko-restaurantskog kapaciteta u mjestu, kao i kapitalni objekti na širem području Regije, koji su omogućili da se turističko-hotelijersko gospodarstvo ovog područja, pa i Novog Vinodolskog, ponovno nađe na li­sti kvalitetnih rivijera u emitivnim turističkim po­dručjima Europe i gotovo cijelog svijeta. Prostor i namjena teksta ne dozvoljava da se opširno elaborira ove značajne pomake, stoga ću ih samo kronološkim redom nabrojiti, da se ne zaborave. U travnju mjesecu 1948. godine Općina Novi Vi­nodolski donosi odluku o osnivanju “Lišanj”, mje­snog ugostiteljskog poduzeća Novi Vinodolski (nukleus današnjeg Hotelsko-turističkog poduzeća “Novi”);, a 1. siječnja 1949. godine osniva se i “Ivanj”, mjesno privredno poduzeće (za komunalnu djelat­nost);. Godine 1950. počinje gradnja novog kupališta, ispred hotela “Lišanj”, na mjestu gdje je nekada bilo drveno kupalište na kamenim stupovima. Godine 1953. osniva se Turističko društvo Novi Vinodolski. Godine 1955. gradi se u mjestu benzinska crpka “INA”, a na obali zv. “Pod sv. Mikulj” nastavlja se, prije Drugog svjetskog rata započeta, gradnja ljetni­kovca, odnosno vikend kuća. Na predjelu “Zagori”, a prema zahtjevima turista, formira se kamp, dok se godine 1962. u susjednom mjestu Povile počinje gra­diti turističko naselje, da bi se već godine 1963. proširio postojeći kamp u Zagori. Pokraj hotela “Lišanj” godine 1964. izgrađen je hotel “Horizont”, kao depandansa hotela “Lišanj”, a iste godine položena je kanalizacijska mreža na potezu od Place do lukobrana, sa ispustom u more. Godine 1965. gradi se nova zgrada pošte, kao i autobusna stanica, dok godine 1966/67. Turističko društvo gradi svoju poslovnu zgradu. Iste godine Tu­rističko naselje “Zagori” gradi paviljone za smještaj turista i poboljšava svoju ponudu gradnjom kupa­lišnog prostora sa dječjim bazenom. Da bi animirao potencijalnu klijentelu, Turističku društvo snima film s radnim naslovom “Rujan u Novom Vinodol­skom”. Turističko naselje “Zagori” u 1968. godini po­novno dograđuje i povećava smještajni kapaciteta, a u predjelu luke u Novom, HPT “Lišanj” 1969. godine gradi ljetnu terasu uz bivši hotel “Klek”. Radi potre­ba stanovništva i sve većeg uključivanja vlasnika pri­vatnih smještajnih kapaciteta u turističku ponudu mjesta, gradi se glavni kanalizacijski kolektor na dio­nici “Mel” – “Lukobran” godine 1970. Na visoravni otoka Krka, iste godine izgrađena je zračna luka, izgradnja koje je još tješnje povezala Regiju Rijeke s ostalim emitivnim destinacijama. Po­vezivanje zračne luke s kopnom vrši se trajektnim vezama, no izgradnjom mosta Krk – kopno godine 1980. otklanja se nedostatak trajektnih veza, pa se zračna luka autobusnim linijama povezuje s turi­stičkom rivijerom Hrvatskog primorja, a time i Novog Vinodolskog. Godine 1974. Novi dobiva auto­matsku telefonsku centralu. Od 1973. do 1976. godi­ne rekonstruiraju se nogostupi, poboljšava se javna rasvjeta i asfaltiraju se prometnice prema naseljima planinskog zaleđa Novog Vinodolskog. Da bi se za­dovoljilo potrebe sve brojnijih nautičkih turista, u luci se gradi benzinska crpka tipa “Marina” s dizalom za plovila.

Srećko Kabalin, Fotomonografija Novi Vinodolski, Tipograf, Rijeka 1995.

Katedra čakavskog sabora “Novljansko kolo” 
Novi Vinodolski, Obala Petra Krešimira IV 1a
Predsjednik Katedre: Srećko Kabalin, tel: 244-378

U tom zahvatu uređuje se plaža ispred hotela, gradi se na plaži veliki bazen s morskom vodom, a uz hotel for­miraju se tri tenis igrališta i četiri boćališta. U novoizgrađenom dijelu hotela smješten je natkriti bazen s morskom vodom, pa je time hotelski kom­pleks “Lišanj” zaokružen u veoma kvalitetnoj cjelini i ponudi. Od viška materijala, pri iskopu temelja za novi dio hotela, u predjelu luke, formira se betonska platforma, koja služi kao sunčalište domaćem sta­novništvu. Godine 1988. Novi Vinodolski obilježava 700. obljetnicu donošenja Vinodolskog zakona. Ovaj značajni jubilej, kroz 1988/89. godinu popraćen je popločenjem stare Place, uređenjem pročelja Frankopanskog kaštela, ulica stubišta i trgova u starom di­jelu grada, te izgradnjom novog trga sa stambeno-poslovnim centrom.

1993.godine naš Grad dobio je mogućnost za osnivanje Gradskog društva Crvenog križa Novi Vinodolski, što je i prihvatilo tadašnje Poglavarstvo grada. Osnivačka skupština održana je  01. kolovoza 1994.godine u Hotelu «Lišanj». Donošenjem Statuta  i registracijom društvo je počelo sa radom  15. rujna 1994. godine  i  tako zakoračilo u  desetu godišnjicu svoga rada.  Od Grada Novi Vinodolski kao osnivača  dobiva na korištenje prostor  za rad u  Vatrogasnom domu . Koncem 1998. godine Crveni križ seli se u nove prostorije na lokaciji Lokvice, gdje se i danas nalazi.

Izletišta

Izletišta. Specifičan geografski položaj Novog Vi­nodolskog pruža mogućnost posjetiteljima za dnev­ne izlete kopnom u bližu okolicu tj. povijesna mjesta i srednjovjekovne gradove Vinodola: Ledenice, Bribir, Grižane, Drivenik i Tribalj sa slatkovodnim jezerom, kao i šumska područja Krmpota i Breza, te bribirska šumska izletišta Lukovo i Maševo. Putničke agencije organiziraju autobusima izlete u krašku Postojnsku jamu, u Lipice zbog poznate er­gele konja “lipicanera”, u šumovita područja Gorskog kotara i izletište Bjelolasice, do otočkog arhipelaga Brijuni. Morem se priređuju izleti u susjedna mjesta: Klenovicu, Selce, Crikvenicu, a hidrogliserima i motor­nim brodovima na otok Rab, Trst i Veneciju. Karakteristična mjesta na sjevernoj obali otoka Krka: Vrbnik, Vinca, Šilo, Baška i Klimno, uz čuveno domaće vino “žlahtinu” i primorski pršut, nezaobi­lazna su izletišta, koja se ne zaboravljaju. Osebujni primorski krajolici spektralnih boja sunčevog izlaska ili zalaza, čine izlete morem posebno privlačnim i ro­mantičnim.

U ovih  posljednjih deset godina od  dobivanja pravne osobnosti  G.D.C.K. ostvarilo je zacrtani Program rada u potpunosti. Pored tradicionalnih djelatnosti  Crvenog križa kao što su dobrovoljno darivanje krvi, zajednička druženja sa darivateljima i aktivistima, služba traženja, preventivne djelatnosti prve pomoći i zdravstveno prosvjećivanje, rad s mladima, djelatnost socijalne skrbi, sabirne akcije, organiziranje kampova za mlade, promicanje i širenje ideja Pokreta Crvenog križa, međunarodnog humanitarnog prava i ljudskih prava, te zaštita ugroženih  pojedinaca i skupina, u posljednje  tri godine u C.K. uspješno radi LIKOVNA RADIONICA, uspješno se provodi PROGRAM PODIZANJA KVALITETE ŽIVOTA,  mladi i volonteri sa svojim maskama sudjeluju na karnevalu, a i prisutni su u svim događanjima u Gradu.

Kulturno nasljeđe i spomenici. Novi Vinodolski i okolica obiluju mnogobrojnim spomenicima kultur­ne epopeje daleke prošlosti. Nažalost na vjetrometi­ni osvajačkih požuda mletačkih duždeva sa zapada i turskih zulumćara s istoka, branjen neustrašivim uskočkim junacima, Novi Vinodolski nije uspio sačuvati mnoga obilježja i spomenike tih, davno proteklih, slavnih godina. Razvaline rimske utvrde “Lopsica” (Lopar);, gradi­ne Ledenice, samostana fratara pavlina, crkve Majke Božje na Ospu, rijetki su i osakaćeni svjedoci burne prošlosti grada. Stolna crkva sv. Filipa i Jakova, sagrađena prije 16. stoljeća, dobro je sačuvana, crkvica sv. Marina na istoimenom otočiću u kojoj se na kamenoj ploči bil­ježi ime rimske carice Helene, crkvica sv. Trojice sa­građena potkraj 15. stoljeća, novljanski misal i brevijari iz 15. stoljeća i danas svjedoče novljansku kulturnu prošlost. Poseban dragulj u kulturnom očenašu ovoga kra­ja, svakako je Vinodolski zakon, prvi pravni kodeks slavenskog juga, pisan glagoljicom na čakavštini, za­bilježen je i sastavljen u Novom Vinodolskom godi­ne 1288. Pored spomenutog, mnogo dragocjenosti sačuva­no je u eksponatima Gradskog muzeja i galerije, kao i u Sakralnoj muzejskoj zbirci u crkvici sv. Trojice. Živopisna ženska i muška narodna nošnja, junačke narodne pjesme, kao i svojevrstan drveni narodni instrument “sopila” sačuvani su od pamtivi­jeka u Novom, a utkani su i danas u svakodnevnicu novljanskog života. Rodna kuća braće Mažuranića podsjeća na pleja­du značajnih dostojanstvenika hrvatske i novljanske kulturne prošlosti – na “bana pučanina” i hrvatskog književnika Ivana, brata mu Antuna, znamenitog je­zikoslovca, Matiju putopisca, Vladimira-Frana, vječnog putnika, crtičara i putopisca, te mnoge dru­ge. Narodna čitaonica i knjižnica, osnovana 1845. go­dine za vrijeme hrvatskog narodnog preporoda, svo­jim kontinuiranim radom dokazuje da je kulturna prošlost ovoga grada ostavila upečatljiv trag i na današnjim stanovnicima Novog Vinodolskog. Frankopanski kaštel sa četvrtastom kulom, dio je nekadašnjeg Novigrada, čije je zidine i kule natopio krvlju mnogi osmanlijski napadač ili venecijanski osvajač. U obnovljenom Kaštelu danas je smješteno Pogla­varstvo grada Novog Vinodolskog, Narodni muzej Novi, te Narodna čitaonica i knjižnica, utemeljena godine 1845.

U prepunoj dvorani novljanskog Doma kulture održan dvanaesti mesopusni šušur – novljansko prelo na kojem je izabran novljanski Big Bruder između više kandidata. To je tetec Ivan koji je obećao da za Novi neće učiniti ništa.
                                                                                    M. KRAJNOVIĆ ZELJAK
                                                                                    Novi list, 8.02.2005.

Graditeljstvo

Arhitekt Ignac Fischer izgradio je u Novom godine 1923. novi i prekrasni hotel “Lišanj”. U novljanskim predjelima “Lukavice” naročito, a dijelom i u “Pod sveti Mikulj” upadaju u oči svakom posjetitelju Novog na desetine vila i pansiona, što u stilu historicizma i secesije u parkovima obraslim mediteranskim zelenilom oplemenjuju, inače od prirode toliko prekrasan i fascinantan, novljanski pejzaž. To dakako na svoj način vrijedi i za brojne nastambe najrazličitijih određenja, posebno kojekakve vikendice, dopadljive i neukusne, što su na prostoru Novog Vinodolskog izgrađene poslije završetka Drugog svjetskog rata, a što su toliko zamjetljive po svojim arhitektonskim rješenjima, istina nerijetko u funkciji nekakvog agresivnog i krajnje pragmatičnog funkcionalizma. U najnovije pak vrijeme, pred nekoliko godina, izgrađen je u Novom u središtu grada Opskrbni centar prema projektu arhitekta Darka Turata (1935);, što privlači osobitu pažnju svojom oduhovljenom i najneposrednijom funkcionalnošću i svrstava Novi Vinodolski među one primorske gradove što uspješno njeguju kult spretne sinteze zavičajnog i funkcionalnog, što je jako važno i zahtjevno u vremenima tolikih arhitektonskih neukusa, pa i najbukvalnijih arhitektonskih promašaja. Nova autobusna postaja u Novom, također prema projektu arhitekta Darka Turata značajan je doprinos funkcionalizaciji središnjeg novljanskog prostora, što je bitno za jedan grad poput Novog Vinodolskog, koji je poslije gubitka statusa općine od godine 1962. bio objektivno veoma nazadovao na planu infrastrukturne dimenzije.

Mjesto Novi Vinodolski podijeljeno je u dva mjesna odbora: Novi Vinodolski – istok i Novi Vinodolski – zapad crtom razgraničenja. Ovdje je navedeno kuda prolazi crta razgraničenja i koji dijelovi naselja pripadaju kojem mjesnom odboru. Zaselci Gornjeg zagona također pripadaju u Mjesni odbor Novi Vinodolski – zapad. Mažuranići

Ovdje ukazujemo na svojevrstan, rijedak slučaj stvaranja cijele jedne pučke “dinastije”, i to u rodu Mažuranića. Bez sumnje, među njima, a i među Novljanima svih vremena najpoznatiji je Ivan Mažuranić (1814-1890.);.

Svojim sudjelovanjem u ilirskom pokretu i hrvatskom narodnom preporodu, pa koautorskom dopunom Gundulićeva “Osmana”, npr., Mažuranić se iskazao kao istaknuti sudionik preporoda u širim hrvatskim razmjerima. A poemom “Smrt Smail-age Čengića” dao je temeljni polog hrvatskoj književnosti, savršeno umjetničko ostvarenje, koje – utemeljeno na visokim etičkim vrijednostima novljanskoga života – ugovori o klasičnom odnosu silnika i žrtve, o najvrednijim ljudskim osobinama, o pravdi, čestitosti, dostojanstvu. Kao dvorski kancelar u Beču, predsjednik Hrvatskoga sabora i prvi hrvatski potkralj /ban pučanin (1873.-80.); u ondašnjoj Hrvatskoj (bez Istre i Dalmacije, npr.); Mažuranić je vodio snažnu bitku za očuvanje hrvatskoga nacionalnog bića pred bečkim i budimpeštanskim pritiskom. Istodobno, reformama je znatno utjecao i na prihvat niza suvremenih zapadnih tekovina i brži razvoj Hrvatske na više područja.

Spomenimo, zatim, i kanoničkoga namjesnika Stolne crkve i prvog predsjednika prve hrvatske čitaonice u Kvarnerskom primorju u Novome Josipa Mažuranića, a tu su i Ivanova braća Antun (književnik i jezikoslovac); i Matija (putopisac i građevinar);, zatim Fran (pjesnik);, Vladimir (pravni povjesničar i predsjednik JAZU);, Ivana (književnica); itd. Njihovo je životno djelo u 19. i 20. st. izvanredan prinos hrvatskome kulturnome, znanstvenom i političkom a time i nacionalnom korpusu općenito.

Novi je u istome vremenu dao i više drugih znamenitijih ličnosti — Ivan Vončina političar je i novinski urednik, Slavko Ježić književni povjesnik, Franko Potočnjak političar (podban); i publicist itd.

U ovome razdoblju Novi je osobito postao poznat po svojem osebujnom bogatstvu narodnoga života i običaja, folkloru, nošnji, narodnim stihovima stvaranim stoljećima, te znatnim dijelom očuvanima sve do danas.