Novosti

Čitaonica je nekada, kada nije bilo uobičajenih mogućnosti kulturne komunikacije, bila značajno rasadište domoljublja i kulture, i to u onim trenucima, kada se trebalo izboriti za očuvanje nacionalnog identiteta svoga naroda i njegova kulturna bića.

Mnogo ranije tj. 1746. godine izgrađena je cesta od Novoga preko Vinodola i Bakra do Rijeke, 1784. godine cesta od Novoga do Senja, godine 1811. od Novoga preko područja Zagora do Križišća, a 1874. godine puštena je u promet i cesta Novi – Jasenak -Ogulin, kojom je prometnicom kontinentalni dio Hrvatske, najkraćim putem kroz područja visokih šuma, povezan s morem.

Položaj Novog Vinodolskog na stjecištu spomenu­tih cesta bio je veoma značajan i zapažen, pa nije ni­kakvo čudo što je 1891. godine, poznati putopisac dr. Johan Frischauf zapisao: “U Novom postoje dvije gostionice Frković i Dorčić u kojima ima mjesta čak i za veći broj turista”. Iako i ovaj zapis spominje “turi­ste”, ne uvjerava da bi se ova godina mogla prihvatiti kao početna godina novljanskog turizma. Međutim, činjenice da je 1878. godine, ispred di­jela starog grada Novog Vinodolskog, uz “Bribirsku rivu” obitelj Mrzljak izgradila vlastito kupalište, ne­dugo zatim i svećenik Segulja gradi svoje kupalište, da bi im se neposredno iza toga pridružio trgovac drvom iz Novog Vinodolskog Nikola Srića, nepobit­no potvrđuju da je turizam veoma rano čvrsto zako­račio u Novi Vinodolski. Gradnja ovih kupališta smatra se pionirom turističkih pomaka, pa se i godi­na 1878. bilježi kao početna turistička godina, čime se je grad Novi Vinodolski uvrstio u pionire tu­rizma u Hrvatskom primorju. Nitko od graditelja prvih drvenih kupališta u novljanskoj luci; zabijajući drvene bukove stupove u pjeskovito morsko dno nije pomišljao da su to stupovi nove gospodarske grane, stupovi i obilježja početka novljanskog turizma i da će sačuvani dijelovi tih stupova, nakon stotinu godi­na biti vrijedni izlošci u Gradskom muzeju Novog Vinodolskog.

Na prijelazu u XIX.stoljeće

 

U drugoj polovici 18. st. Novi je zakratko vraćen Banskoj Hrvatskoj, u okviru novoformirane Severinske županije. Početak 19. st. obilježen je izmjenama francuske  i  austrijske  vlasti  te  nestankom međudržavne granice u kanalu prema o. Krku, jer je Mletačka Republika prestala postojati. Novi ulazi u sastav “Ugarskoga primorja”, a povremeno ovdje je (i u drugoj polovini 19. st.) nadležan guverner u (tadašnjoj) Rijeci. U prvoj polovici 19. st. za Novi je neposredno bio nadležan kaštelanat u Crikvenici, i to do 40-ih godina, kada je Vinodol bliže vezan uz Bansku Hrvatsku. Tada je Novi postao upravni centar, ali se primat opet mijenja, jer u međuvremenu Crikvenica naglije izrasta u veliko turističko naselje, pa je ponovo vinodolski centar. No, 1875. u Novi je preseljen sud, a 1886. i kotar, a samo je mjesto uređeno i kao općinska zajednica.

Maškarane grupe stigle su iz bliže i dalje okolice

Tako je u velikoj povorci bila grupa iz Šapjana, Grobnika, Pehlinarska gospoda, gusari iz Studene, vještice iz Ivanca, vilenjaci sa Škrljeva i Kukuljanova, draški samuraji, »Gušti su gušti« kao australski Aboridžini, Havajci iz Vrbovskog i Jelenja, Palestinci iz Čavala, flamingo iz Bakra te Grci iz Opatije. Bilo je grupa iz Otočca, Gospića, Popovače, Senja, Siska, Hrvatske Kostajnice, Nove Gradiške te slovenskog mjesta Mozirje. Veliku pažnju privukli su petehi u tangama i osebujne balerine. Domaćine su predstavljale Playbojeve zečice i zečići.

Zgrada  starog Dječjeg vrtića sagrađena je 1928. godine za potrebe uprave i stana upravitelja tada postojećeg Voćnog i loznog rasadnika u Novom. Na prijedlog društva “Napredna žena” 1955. godine došlo je do formiranja jednog odjeljenja predškolske djece. Novi Vinodolski bio je u to vrijeme sjedište novoosnovane općine za područje: Novog, Zagona, Bribira, Ledenica i Krmpota. Općina je prihvatila inicijativu i osigurala sredstva za plaću odgajateljice. Završeno klupsko prvenstvo za mlađe kadete i kadete Ovim rezultatima završeno je klupsko prvenstvo PK Vinodola za kategorije: kadeti i mlađi kadeti. Najbolji u ukupnom zbiru bodova biti će nagrađeni, aostali ćedobit diplome za osvojena mjesta po disciplinama. Konačni redoslijedmožete naći u slijedećemčlankupod nazivom “Rezultati višeboja”

Dječji vrtić »Fijolica« u Novom Vinodolskom pohađa nešto više od 100 djece, a rad je organiziran u pet skupina primarnog programa i to jedna jaslička skupina i 4 skupine vrtićke dobi od kojih je jedna poludnevna i tri cjelodnevne. Plan Grada – link Hoće li uspjeti, pitanje je sad

Krmpoćani su sadašnju postojbinu, koja se nalazi na padinama Kapele naselili u trećoj dekadi XVII. stoljeća. Bile su to obitelji Blaževića, Balena i Pećanića. Prije njih ovaj kraj su naseljavali Trzani, koji su se pred najezdom Turaka raselili prema zapadu. Krmpoćane nazivaju i Bunjevcima, te po župnoj crkvi sv. Jakova – Sveti Jakov. Život Krmpoćana bio je vrlo težak, budući da je obradive zemlje bilo malo, pa su mnogi odlazili diljem svijeta. Poslije drugog svjetskog rata došlo je do intenzivnijeg raseljavanja Krmpoćana, a sve u potrazi za zaposlenjem. Tek je 1952. izgrađena cesta koja je povezala Donje i Gornje Krmpote te se mogla uspostaviti autobusna veza.

Ostala naselja u sastavu Grada

Naselje Povile nalazi se južno od grada Novi Vinodolski u priobalnom pojasu a broji 200 stanovnika. Kroz naselje prolazi Jadranska magistrala koja dijeli stambenu funkciju (sjeverno); od ugostiteljsko – turističke namjene južno od prometnice, uz morsku obalu. Ostala naselja uz obalni pojas sličnog su karaktera, a to su Klenovica sa oko 350 stanovnika, Smokvica Krmpotska i Sibinj Krmpotski sa oko 50-ak stanovnika. Naselja su razvila samo stambenu funkciju, dijelom uz pružanje ugostiteljsko-turističkih usluga (privatni smještaj);, te ribarstva u Klenovici.

Naselje Ledenice smješteno je u zaleđu područja Grada, uz stjenoviti brežuljak na jugoistočnom rubu nekadašnje Vinodolske knežije. Na brežuljku se nalaze ruševine srednjovjekovnog utvrđenog grada. Ledenice se prvi puta u povijesti spominju 1248. god., a 40 godina kasnije i u Vinodolskom zakoniku. Stari grad na brežuljku je napušten u 17. st., kada se stanovništvo seli u dolinu gdje nastaje današnje naselje. Osim starog grada značajno je i povijesno groblje u vrtači kružnog oblika. Danas se u sklopu naselja, osim stambene, nalazi i poslovna funkcija, pošta, nogometno igralište i crkva. Ledenice su evidentirani spomenik kulture. Naselje Bater smješteno je uz prometnicu Novi Vinodolski – Jezerane na prostoru prijelaznih padina. Udaljeno je od obale cca 2 km zračne linije. Naselje je ruralnog karaktera i nije razvilo drugu funkciju osim stambene. U tip ruralnog naselja mogu se ubrojiti i Bile, Donji i Gornji Zagon, Drinak, Jakov polje, Javorje i Ruševo Krmpotsko. Krmpotske Vodice, Luka Krmpotska i Podmelnik su naselja u kojima je iseljeno stanovništvo. Struktura naselja sastoji se od međusobno razdvojenih građevinskih sklopova koji su danas napušteni. Naselje Crno se također nalazi u nenaseljenom području gdje je gustoća manja od 1 st./km2. Naselje se sastoji od nekoliko manjih zasebnih građevinskih sklopova čija je ukupna površina cca 3 ha. Popis stanovnika iz 2001. pokazao je da u naselju ima svega 1 stanovnik. Naselje Breze nalazi se u brdskom području na cca 800 m.n.v., uz prometnicu Novi Vinodolski – Jezerane – Jasenak. Gustoća naseljenosti tog područja manja je od 1 st./km2. Osim stambene funkcije u sklopu naselja se nalazi i pilana. Naselje Zabukovac nalazi se na krajnjem jugoistočnom dijelu Grada, jedino je naselje, uz Breze, koje je smješteno unutar prostorne cjeline” brdski predjeli.” Naselje nije nastanjeno, i jedno je od tri naselja u kojima je iseljeno stanovništvo (uz Krmpotske Vodice i Podmelnik);.

Naselje Sibinj nalazi se na istočnoj granici Krmpota, bliže Senju, nego Novom. Smješteno je u uvali do 2 km udaljenosti od mora, na nadmorskoj visini od 250 m. Uz cestu koja vodi do obale nalazi se mala crkvica Sv.Ilije.

Povijest ukratko

Razvoj i uređenje područja Grada Novi Vinodolski ne može se odvojiti od skrbi za očuvanje njegovog povijesnog i kulturnog identiteta. Kao nekadašnje sjedište plemićke obitelji Frankopana, Novi je integralni dio povijesnoga Vinodola i njegovo nekadašnje upravno središte, te je baštinik srednjovjekovnoga hrvatskog kulturnog sloja i glagoljaške civilizacije. Osim toga, arheološka baština nosi tragove bogatog prethistorijskog, antičkog i ranosrednjovjekovnog života ovog područja. Za najraniju naseljenost ovog područja nema materijalnih dokaza jer nisu provedena istraživanja – na području npr. špilje Peć na Zagori (pod novljanskom Kalvarijom); koja je vjerojatno bila sklonište paleolitskog čovjeka. Najstariji prethistorijski nalaz je iz enolita s područja Krmpota (dvosjekla sjekira nađena 1952.);, a iz prethistorijskog su razdoblja i Velika gradina na Velom Ospu iznad Novog Vinodolskog i manja na Kalvariji u gradu. Njihovi su graditelji ilirska plemena Japodi i Liburni što su nastavali ovo područje sve do dolaska Rimljana početkom nove ere. Još od prethistorije Vinodolom prolazi najkraći put paralelan sa obalom, od kojeg su se odvajale poprečne ceste spajajući obalu sa zaleđem. Taj važni prometni pravac pratio je sustav lančano povezanih prethistorijskih gradina, nastalih do kraja brončanog doba i kasnije. Na trasi ovih prometnica je i antička cesta Tarsatica – Senia, uz koju je sagrađena kasnorimska utvrda Lopar u Novome. Postojanje ranosrednjovjekovnih nalaza uz antičke govori o kontinuitetu naseljenosti i u doba slavenskih prodora i doseljenja Hrvata. U srednjem se vijeku spominje hrvatska župa Vallis Vinaria ili Valdevino (ime govori da se vinova loza uzgajala još u rimsko doba);, do 12. st. pripada Krčkoj biskupiji, a od tada Splitskoj, do Splitskoga crkvenog sabora 1185. kada potpada pod Senjsku biskupiju. Godine 1225. kralj Andrija II daruje Vinodol knezovima Krčkim i Modruškim Frankopanima. Ključna godina za povijest ovoga kraja je 1288. kada je zabilježeno hrvatsko običajno pravo, te je postalo pisani zakon. Vinodolski su zakon sastavili knez i predstavnici vinodolskih kotara (Novoga, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina, Bakra, Trsata i Grobnika); u Frankopanskoj utvrdi (gradu); u Novome. To je ujedno sigurna potvrda srednjovjekovnog postojanja, odnosno kontinuiteta spomenutih naselja. Zbog slabljenja moći Frankopana, Vinodol je 1449. podijeljen, a s okolicom dolazi pod vlast Frankopana Tržačkih. Prekretnica u razvitku cijeloga područja nastupa nakon bitke na Krbavskom polju (1493.); kada počinju višestoljetne borbe protiv Turaka. Ledenička se utvrda obnavlja i postaje ključna za obranu Vinodola. Sela od Ledenica do Senja bivaju napuštena, a ponovno ih naseljavaju Vlasi Krmpoćani iz Dalmatinske Zagore poslije austroturskog rata 1606. i u drugom valu poslije 1627. Oni osnivaju Zagon, Bater i okolna sela, te daju ime cijelom području Krmpota. Sa sobom donose običaje i gospodarstvo dinarskog kulturnog sloja. Dijelom su očuvani u etnološkoj baštini ovoga kraja, osobito u nošnji i narodnim pjesmama što su utjecale i na kulturnu tradiciju grada Novoga. Propašću Frankopana u 17. st. njihova imanja vodi austrijska kruna preko svoje Komore. Podaci o životu naselja u 19.st. pokazuju da su većinom zadržala ruralni način života, baziran na stočarstvu i skromnom poljodjelstvu. Vinogradarstvo u okolici Novoga propalo je u to vrijeme kao i u cijelom Vinodolu. Grad se razvija kao trgovačko i obrtničko mjesto (luka, promet drvetom i sl.);, a od kraja 19.st. i kao turističko središte.

Novljanska Narodna čitaonica utemeljena je, kao druga Čitaonica u Hrvatskom primorju, 21. veljače 1845. godine, kao rezultanta čvrstih tradicijskih vrijednosti, političke i kulturne povijesti, te potvrda nacionalnog i kulturnog identiteta, ostvarena preko Vinodolskog zakona, djelovanja novljanskih književnika Mažuranića i ostalih naraštaja Novljana koji su doprinijeli hrvatskoj politici, znanosti, umjetnosti i kulturi. Rezultati klubskog višeboja Plivači Plivačkog kluba Vinodol u navedenim disciplinamapostigli su po kategorijama mlađi kadeti i kadeti slijedeće rezultate:

BLAGDANSKI KONCERT U ŽUPNOJ CRKVI SV. FILIPA I JAKOVA – NOVI VINODOLSKI, održan je 20.12.2004. godine.

Sudionici maratona

Na ovogodišnjem maratonu sudjelovali su natjecatelji Slovenije, natjecatelj iz Njemačke, natjecatelji iz plivačkih klubova čitave Hrvatske: PK Arena, PK Medvešćak, KDP Upas, HAPK Mladost, PK Primorje, PK Novi Zagreb, PK Igra, PK Međimurje, Crikvenički PK, PK Vinodol, kao i gradova: Zagreba, Zadra,Raba, Pule, Senja, Dramlja i Karlovca.

Novi Vinodolski, Novljanski nogometni trećeligaš-VINODOL započeo je u ponedjeljak, 18. srpnja s pripremama za novo prvenstvo. Osim ostalih novosti

VINODOL će voditi novi trener TIHOMIR BAŠIĆ iz Rijeke inače dosadašnji

trener Bakra.

Prostorni plan uređenja Grada Novi Vinodolski – Ponovljena javna rasprava

Poglavarstvo Grada Novi Vinodolski donijelo je na sjednici održanoj dana 3.06.2004. godine zaključak kojim se utvrđuje konačni prijedlog prostornog plana uređenja Grada Novi Vinodolski.
Provedenaje ponovljena javna rasprava u trajanju od 30 dana i tood 15. lipnja do 15. srpnja 2004. godine.
Javno izlaganje prijedloga Planaodržano je1.srpnja 2004. godineu 17,00 sati

Na 5. smotri klapa u prepunom DOMU KULTURE NOVI VINODOLSKI 28.STUDENOG 2004. predstavili su se Ženske klape: SENJKINJE Senj, MAŽURANA Novi Vinodolski, KASTAV Kastav, DIŠPET Zagreb i Muške klape:  TIĆ Tribalj, GROBNIK Grobnik, KASTAV Kastav, TEUTA Šibenik, CRIKVENICA Crikvenica i PUČKI PIVAČI Novi Vinodolski

Stručni skup 11.kolovoza 2004.

“Bio je kao osamnaestogodišnjak jedan od najmlađih članova Ilirskog pokreta, bio je odvjetnik u Karlovcu, dugogodišnji predsjednik Matice ilirske i Hrvatske, saborski perovođa i glavni redaktor saborskih zaključaka i zakona, dvorski kancelar, saborski zastupnik, predsjednik Hrvatskog sabora i prvi ban pučanin. Poliglot koji je govorio i pisao na desetak jezika, liberal i legalist, čovjek europskih nazora, renesansnog obrazovanja, nikada nije odgovarao na napade i nikad se nije osvećivao. Nitko u Hrvatskoj nije prije, a u mnogočemu i poslije, obavljao toliko državničkih službi, nitko nije napisao toliko pravničko programatskih spisa, nitko bolje od njega nije uspio sročiti ono što su drugi tek mislili i govorili, nitko nije primio više pogrda i kritika. Bio je i u tome se danas slažu svi povjesničari – arhitekt i utemeljitelj moderne Hrvatske. Zvao se Ivan Mažuranić.” Tim nas je riječima u kongresnoj dvorani hotela “Lišanj” voditeljica Barbara Kalanj uvela u početak stručnog skupa o Mažuranićevu književnom i političkom radu i pozdravila uvažene goste Mažuranićevim stihovima: “Vinodolski dolče da si zdravo, Novigrade pozdravljan te lipo.”

Stručni skup održan je u sklopu programa obilježavanja 190. obljetnice rođenja Ivana Mažuranića, koji se održavao pod pokroviteljstvom predsjednika Stjepana Mesića, a u organizaciji Grada Novi Vinodolski.

Nakon što su se skupu obratili gradonačelnik rodnog grada slavnog pjesnika i bana pučanina, gospodin Milivoj Vidmar, potpredsjednik Matice hrvatske Stjepan Sučić, predsjednik Akademije znanosti i umjetnosti, akademik Milan Moguš, zamjenik župana Zlatka Komadine, gospodin Zoran Dragičević, u ime ministra kulture Bože Biškupića pomoćnica ministra gosp. Goranka Horjan i izaslanik Hrvatskog sabora gosp. Emil Tomljanović, u ime predsjednika Republike Stjepana Mesića obratio se njegov savjetnik za unutarnju politiku gosp. Ivan Dekanić, ističući da je Ivan Mažuranić bio književnik i političar – reformator koji je vjerovao u budućnost moderne Hrvatske.

Akademik Nedjeljko Fabrio izabrao je o Ivanu Mažuraniću govoriti u novljanskom kontekstu. Opisao je njegov književni rad od samih početaka stvaralaštva u rodnom kraju, njegovog djelovanja kojim prerasta okvire hrvatskog primorja do zauzimanja mjesta u evropskoj kulturnoj baštini kojoj zauvijek pripada.

Akademik Petar Strčić istakao je da se o Ivanu Mažuraniću – političaru puno zna. On pripada obitelji koja jedna od malo poznatih obitelji u povijesti Hrvata. Bio je političar koji je oštro kritizirao pretenzije drugih naroda u našoj domovini, a ujedno je bio svjestan da Hrvati ne mogu sami izboriti svoju samostalnost. Njegovo djelovanje je uvijek bilo dubokoumno i domoljubno. Temeljito je reformirao i modernizirao državnu upravu i rješavao bezbroj aktualnih pitanja.