Novosti

Svrha Programa predškolskog odgoja i obrazovanja je omogućiti svakom djetetu pravo na razvoj usklađen s njegovim individualnim mogućnostima i sposobnostima, osigurati i pripremiti preduvjete za razvijanje potencijala djece za budući život te pružiti sigurno i sretno djetinjstvo za vrijeme boravka djeteta u vrtićkoj sredini. Program predškolskog odgoja i obrazovanja osigurava uvjete za optimalan djetetov razvoj i pruža pomoć roditeljima u brizi za sigurnost i odgoj djeteta i na taj način dopunjava obiteljski odgoj.

Od jakog kišnog nevremena što je u subotu zahvatilo Novi Vinodolski, kameni zid i raslinje obrušeni na Jadransku magistralu podno starog grada još uvijek nisu do kraja uklonjeni, a budući postoji opasnost od daljnjih odrona promet sei dalje odvija jednim kolničkim trakom, a reguliraju ga dva semafora.

Svoj 55. rođendan Dobrovoljno vatrogasno društvo iz Novog Vinodolskog obilježilo je nizom prigodnih aktivnosti. Povodom obilježavanja Dana mjesta Novog Vinodolskog i Dana vatrogastva od 30. travnja do 30. svibnja bila je otvorena izložba »55 godina uz vas«, a centralno obilježavanje organizirano je u prosincu svečanom sjednicom i vatrogasnim balom povodom pedesete obljetnice prve vatrogasne zabave u Novom Vinodolskom.

Novi Vinodolski, iako grad na moru, bio je gospo­darski vezan na Vinodol, jer su mu stanovnici naj­većim dijelom bili poljoprivrednici, zidari, kamenoresci, a tek u malom broju ribari i pomorci. Vrijednost mora, kao i njegovu gospodarsku ek­sploataciju u turističke svrhe rijetko je tko mogao predvidjeti, a ako je i predvidio, rijetki su to mogli zapisati. Zato je vrijedno ponovno citirat i dio pisma Matije Mažuranića (Glavara);, koje je 12. lipnja 1844. uputio bratu Antonu u Zagreb, u svezi s prodajom kuće Domazetović (danas “Stara pošta”, a ranije vla­sništvo obitelji Ferković (citat);: …:”za tu kuću nije­dan ne mari, zato ča je poli mora. Kuća ova, more se reći, da je pravo zlato va zemlji zakopano, ko kad se jedanput skopa, to je kada se načini porat, ali cesta uz more, bit će kuća va najboljen mestu kod Novo­ga”. I iz ovih nekoliko rečenica iz pisma Matije Mažuranića, skupa s ranije navedenim citatom, ned­vojbeno pokazuje da je on bio pravi turistički vizio­nar, da je već tada znao valorizirati položaj uz more, o čemu i danas, s obzirom na izgrađenost, mnogi samo mogu sanjati. Nedugo zatim, tj. godine 1886. izgradila je novljanska Općina u predjelu luke prvo drveno javno kupalište na plivajućim balvanima, pa se tadašnji kupališni život odvijao u predjelu luke. Ubrzo je praksa pokazala da trgovački promet u luci remeti kupališni mir, pa se već 1889. godine prenosi kupalište u mirnu uvalu “Lišanj”, gdje se uz ovo plivajuće kupalište gradi na obali novo, drugo kupalište sa 14 kabina, na koje se kroz kratko vrijeme, zbog povećanja broja kupača, dograđuje još 14 kabina. To je početak formiranja kupališta i turističke zone No­vog Vinodolskog, turističke oaze nazvane “Lukavi­ce”. Dotadašnji, stari srednjovjekovni Novigrad živio je na brijegu iznad mora, okrenut prema Vinodolu, a formiranjem kupališne zone počinje nova epoha raz­vitka Novog Vinodolskog – epoha turizma. Dolazak sve veće broja turista ili “gostova”, kako je zapisano u turističkim analima, traži bržu izgrad­nju smještajnih i ugostiteljskih kapaciteta. Bračni jar, Novljanin Ladislav Potočnjak i supruga Marija rođena Mažuranić, počinje 1892. godine, ulaganjem vlastitog kapitala, gradnju prvog novljanskog hotela “Lišanj”, koji se počinje koristiti 1894. godine s kapacitetom od osam soba i jednom većom društvenom dvoranom. Nažalost nisu sačuvani podaci o prometu niti o ostvarenim turističkim noćenjima u prvim godinama novljanskog turizma, no već 1893. godine je zabilježeno da je u Novom boravilo više od 300 gostiju, koji su stanovali i hranili se u privatnim kućama.

Prvim četvrtkom ili »prvim napovidanjem dovcen i dovican«  počeo je ovogodišnji novljanski mesopust. Sve do 9. veljače novljanske ulice i trgovi oživjet će »uz bubanj i mužiku« po »običaju i navadi staroj«.

Tako su pored hotela “Lišanj”, “Slavuj” i “San Marino” izgrađene vile: “Nikolina”, “Olga”, “Vera”, “Gavrilović”, “Marija”, “Sofija”, “Jun”, “Anđelina” i dr. koje se već u turističkom vodiču 1912. godi­ne nude i preporučuju kupališnoj klijenteli, jer se “u tim objektima dobivaju jeftini stanovi, tečna hrana i piće”. U spomenutom vodiču, pored položaja Novog Vi­nodolskog, klime, povijesti grada, opisa kupališta, ponude stanova i hrane, spominju se i šetališta i izle­ti. Pored jednodnevnih izleta u Vinodol i susjedna priobalna mjesta, preporuča se i izlet na Plitvička je­zera. “Divna ova vožnja traje tri dana; a plaća se dnevno od četiri osobe Kruna 20 (dvadeset);”. U to doba u Novi Vinodolski dolazi dnevno iz Ri­jeke pet parobrodarskih pruga, a isto toliko odlazi iz Novoga u Rijeku, dok jedna pruga odlazi dnevno iz Novoga u susjedni Senj. Osim ovih redovnih parobrodarskih pruga spominju se i četiri pruge, koje iz pravca Rijeke prema Dalmaciji, pristaju u Novom Vinodolskom. Razni izletnički parobrodi priređuju izlete u “obližnja mjesta i gradove: Rab, Basku, Pulj (Pulu);, Opatiju, Lovran i dalje za Dalmaciju i Mlet­ke”. Vrijedno je zabilježiti da se u Vodiču iz 1912. go­dine spominju samo parobrodarske pruge, dok još autobusima nema ni spomena. Međutim u proteklih osamdesetak godina prometne su se prilike toliko iz­mijenile da se danas u vodičima turističkih i kupa­lišnih mjesta Hrvatskog primorja pomorski promet uopće ne spominje, ali se zato autobusne linije broje na mnogo desetaka, pa čak i stotinu autobusa dnev­no. Da li je budućnost prometa kopnom, morem ili zrakom pokazat će nadolazeće godine!

Prvi svjetski rat smanjio je intenzivnu izgradnju privatnih vila i ljetnikovaca, koje su se gradile uz ce­stu prema Senju i Ogulinu i činile su niz ambijentalnih zgrada za ljetovanje vlasnika, njihovih poslovnih prijatelja iz kontinentalnih krajeva, kao i domaćih i stranih turista. No, gradnja ljetnikovaca i vila nije u potpunosti zamrla.

U Narodnoj čitaonici i knjižnici Novi Vinodolski omogućen Vam je pristup internetu u toku radnog vremena i to:
ponedjeljak, srijeda i petak     9,00 – 15,00
utorak i četvrtak                     14,00 – 20,00
Cijena korištenja:
1 sat =   15,00 kn
30 min =  7,50 k Klimatske prilike

Klimatske prilike rivijere. Mediteransko podneblje s blagim i ugodnim, toplim i sunčanim ljetima, čiju dnevnu temperaturu ublažuje povjetarac s mora, daje nam pravo da utvrdimo kako Novljanska rivije­ra ima postojanu, blagu i zdravu mediteransku kli­mu sa 2.400 do 2.500 sunčanih sati u godini. Prosječna temperatura zraka u zimskim mjesecima kreće se oko 10°, tako da prosječna godišnja tempe­ratura iznosi oko 14°C. Kupanje počinje u svibnju mjesecu pri temperatu­ri mora od 16 do 18°C, dok u mjesecu srpnju i kolo­vozu more se zagrije od 24 do 26°C, a u mjesecu rujnu, uz poslovičnu rujansku tišinu i morske bona­ce, temperatura mora vraća se na ugodnih 18 do 20°C. Iako su dani kupališne sezone uglavnom sunčani, ipak su temperature podnošljive, jer lagani vjetrovi, koji popuhuju Vinodolskim kanalom, ublažavaju ljetne sparine i pretvaraju ih u ugodne zračne kupke. Sa kopna prema moru tj. sa sjevera puše “bura”, koja svojim gorskim zrakom osvježuje priobalne vrućine, dok s mora prema kopnu puše “jugo”, koje često donese vlažan, ali uvijek topao morski zrak. Ostali vjetrovi poput “maestrala”, “levanta”, “burina” ili “tramontane” posebno pogoduju svim vrstama je­drenja. Morska strujanja u pravilu se kreću od istoka prema zapadu, pa je more uvijek providno i čisto, kao u akvariju, što uz toplinu morske vode stvara idealne uvjete za kupanje. U smiraj dana ugodno je prošetati šetalištem uz more, kroz park borova i pinija, jer povjetarac, laga­nim strujanjem s kopna prema moru, čini šetnju još ugodnijom, a šumoviti obronci Velike Kapele osvježavajuća su zona čistog gorskog zraka.