Novije vrijeme, tj. kraj 19. i početkom 20. stoljeća, na novljanskom području dalo je izazovan impuls arhitekturi na građevinama u Novom Vinodolskom, posebice tijekom svojevrsne turističke ekspanzije između dva svjetska rata.
2. srpnja – 10.rujna 2004. u Gradskoj galeriji T U R N A C
2. srpnja – 12. srpnja 2004. Ranko Dokmanović – fotografije
Ranko Dokmanović (Rijeka, 1951.); živi i radi u Kostreni kao profesionalni fotograf slobodne profesije. Višestruko je nagrađivan autor koji potpisuje značajan broj autorskih monografija. Iza njega je trideset godina dugo i iznimno plodno umjetničko stvaralaštvo.
14. srpnja – 24. srpnja 2004. 10 + 10 slikara – međunarodna izložba na kojoj sudjeluju: A. Cadamuro i A. De Locatelli iz Italije, A. Mazoy i L. Rapela iz Engleske, B. Zaplatil i E. Tutta iz Slovenije, F. Berger i R. Primig iz Austrije, te B. Paladin i Z. Milić iz Hrvatske.
Ovaj projekt združuje deset likovnih stvaratelja, slikara i kipara iz pet država sa svrhom da suradnjom prodube duhovno zajedništvo, ojačaju ga kroz kreativnost. Time njihova djela postaju trajni spomenici uzvišene umjetničke misije odaslane širokoj zajednici u želji da ojača moralne vrijednosti.
25. srpnja – 6. kolovoza Ivan Balažević – slike
Ivan Balažević ( 1949. Tavankut); akademski je slikar, slobodni likovni umjetnik izrazitog senzibiliteta koji se uz slikarstvo bavi scenografijom, ilustracijom i grafičkim oblikovanjem. Ima stotinjak samostalnih izložbi i preko stotinu skupnih u Hrvatskoj i inozemstvu. Višestruko je nagrađivan za svoj rad. Član je HDLUR-a, ULUPUH-a i HZSU-a.
7. kolovoza – 17. kolovoza Diana Sokolić – crteži
Diana Sokolić (Rijeka, 1959.); diplomirala je na slikarskom odjelu Akadamije Likovnih umjetnosti u Zagrebu. Članica je HDLU-a i HZSU-a, a samostalno izlaže od 1981. godine. Živi i radi u Zagrebu.
19.kolovoza – 28. kolovoza “Bakhov pir” Vesna Barbieri – keramike, Dunja Demartini – crteži
Vesna Barbieri (Metković, 1967.); keramičarka je koja je učila kod jednog od najvećih europskih majstora za porculan, prof. Gustava Weißa. Izlaže od 1997. godine, a živi i djeluje u Opatiji.
Dunja Demartini ( Rijeka, 1957.); diplomirala je grafiku na Pedagoškom fakultetu u Rijeci,a do sada je priredila zapažen broj izložbi u zemlji i inozemstvu. Živi i radi u Rijeci.
29. kolovoza – 10. rujna Andrea Pavetić – Be creative
Andrea Pavetić (Zagreb, 1966.); diplomirala je na ekonomskom fakultetu u Zagrebu, te na Akademiji likovnih umjetnosti na Nadstavničkom odsjeku u klasi prof. M. Vuce. Članica je HDLU-a i HZSU-a, a radi kao viši asistent u zavodu za dizajn i projektiranje tekstila na Tekstilno – tehnološkom fakultetu. Živi u Zagrebu.
Kulturni život u Novom Vinodolskom krajem 19. i početkom 20. stoljeća pa sve tamo do početka Drugog svjetskog rata bio je veoma intenzivan i raznolik. Novi je inače poznat po svojoj brojnoj i znatiželjnoj publici, što se zanima za kulturne priredbe, čime se baš ne mogu podičiti i tzv. razvikaniji jadranski i drugi kulturni centri, pa čak i oni tzv. metropolitni. To je uočljivo i tijekom tzv. mrtve sezone u jeseni i zimi, a najviše dakako tijekom ljeta, kada se u Novom održavaju najrazličitije kulturne priredbe, počam od onih zabavno-karnevalsko-folklornih pa sve do onih najserioznijih, što mogu privući i najrafiniranije kulturne konzumente. Program sajma:
Povodom održavanja II svjetskog sajma pčelarstva priređen je slijedeći PROGRAM:
19. kolovoza (četvrtak);Prijam izlagača i postavljanje štandova
20. kolovoza (petak); Svečano otvorenje Sajma u Domu kulture u 20 sati
21. kolovoza (subota);Pčelarsko predavanje i pčelarska burza
22. kolovoza (nedjelja); Pčelarsko predavanje i zatvaranje Sajma u 12 sati
Novi Vinodolski je ponosni baštinik hrvatske kulturne tradicije na ovom području, što i danas ozračava i prožima tolike sadržaje kulturnog života u njemu, ali i nadahnjuje ljude što nastanjuju ovaj čisti hrvatski kraj, kao i sve one što na bilo koji način dođe u doticaj sa njim, da se upoznaju s realitetima kulturne dimenzije Novog Vinodolskog i uživaju u bogatstvu različitosti sadržaja života i ljepota, što im se ovdje nudi u najosebujnijim manifestacijama i oblicima, po čemu je Novi Vinodolski jedinstveni i fascinantni fenomen Hrvatske, prema kojem nitko ne ostaje ravnodušan.
Vatromet bojaJelo se, pilo i plesalo na gradskim trgovima. Djeca, mladi ali i oni malo stariji mogli su se zabavljati i u luna-parku, gdje se našlo ponešto kako za spretne, tako i za one najhrabrije. Tko je bio u pravo vrijeme na pravom mjestu mogao je prisustvovati i vatrometu. Bilo je živo i veselo ne samo u centru grada, nego i do mora. Opuštenu atmosferu kvario je jedino nedostatak javnih WC-a, zbog čega su ujutro muku mučili svi oni čije su ulice i prilazi bili zaklonjeni od pogleda prolaznika.
U Novom Vinodolskom ove će se godine posebno svečano obilježiti Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti, kao i 10. obljetnica “Oluje”. Uoči Dana pobjede i Domovinske zahvalnosti organizirat će se tribina na temu Domovinski rat – stjecište hrvatskog identiteta i suvereniteta, te će se položiti vijenci na spomen obilježje u Založnici. Na sam Dan pobjede i Domovinske zahvalnosti održat će se u Župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova sveta misa, položit će se cvijeće na grobove poginulih branitelja na području Grada Novi Vinodolski, a u večernjim satima se održava velika proslava na Gradskim trgovima, uz nastup tamburaškog sastava “Gazde”, Jose Butorca i grupe “Vivak”. Gradina Ledenice
Iznad sadašnjeg sela Ledenice, koje zovu i Polje, na oštru i kamenitu brijegu, 376 m nadmorske visine, stoje razvaline starih Ledenica. Iz imena Stari grad Ledenice izveden je naziv Gradina, inače vrlo važna strateška točka u prošlim okršajima koji su se vodili u istočnom dijelu Vinodola. Povijesni podaci govore da je to bio frankopanski grad. Turske provale sizale su do Ledenica 1522. i 1539. godine, kada Frankopani gube vlast nad Ledenicama. Godine 1563. vlasnici postaju senjski kapetani, a time Ledenice ulaze u sastav Vojne krajine. Mlečani pustoše Ledenice 1600. godine, a borbe se nastavljaju i kasnije. Danas se vide samo razvaline tog nekadašnjeg grada, sa ostacima četvrtaste kule i crkve svetog Stjepana. Ledenička Gradina i njezini ljudi na granici Vojne krajine i banske Hrvatske sve do oslobođenja Like 1699.godine od Turaka bile su bedem koji je Zapad čuvao od turske najezde.
U Ledenicama se odigrao poslije madridskog mira 1606. godine i dio uskočke epopeje i tragedije, koju je hrvatski književnik August Šenoa opisao u romanu “Čuvaj se senjske ruke”. Predaja govori da je prikupljajući građu za svoj roman o uskocima, te upoznavajući staru Gradinu u pjesniku nikla misao o pjesmi “Kugina kuća”.
