Novosti

Koncesijsko odobrenje je akt na temelju kojeg se fizičkim i pravnim osobama daje na korištenje pomorsko dobro za obav­ljanje djelatnosti koje ne isključuju niti ograničuju opću upotrebu pomorskog dobra. Za posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje dijela pomorskog dobra može se u Zakonom propisanom postupku fizičkim i pravnim osobama dati koncesija, dok se za obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru koja ne isključuje niti ograničuje opću upotrebu pomorskog dobra, pravnim i fizičkim osobama daje koncesijsko odobrenje.

Prva osnovna škola za cijeli krmpotski kraj bila je osnovana u Polju 1873. godine, gdje je bilo i sjedište Općinskog poglavarstva općine Krmpote – Ledenice. Školska zgrada sagrađena je za vrijeme Vojne krajine, ali ne za školu, već za stan časnika i kasarnu. Godine 1900. škola je temeljito obnovljena, a u dvorištu je bila i gospodarska zgrada u kojoj je učitelj držao stoku za svoje potrebe. Preko puta škole bio je i uzoran školski vrt u kojem je bio uređen mali rasadnik gdje su djeca učila cijepiti voćke i presađivati ih u svoje vrtove. Škola je posjedovala i livade koju se nazivane Gornje i Donje linije. U Gornjim linijama napravljeno je novo groblje.

Poslijeratne godine donijele su raseljavanje krmpotskog kraja u potrazi za zaposlenjem, pa stanovništvo postaje pretežno staračko.

Iz knjige “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.

DVD NOVI VINODOLSKI
Vatrogasna 2, 51250 Novi Vinodolski
Tel: 051/244 321,    93
Zapovjednik: Želimir Butorac
Tajnik: Velibor Topolovec

Narodna predaja kaže da se prije 200 godina ovamo doselio iz Krmpota imućan seljak zvan “knez”, po kome se taj zaselak zvao Kneževići, a kasnije je dobio ime Sibinj. Zbog velike udaljenosti od škole (sat i pol hoda planinskim stazama); djeca iz ovog zaselka uglavnom nisu pohađala školu, pa je nepismenost bila velika. Ipak, po završetku drugog svjetskog rata počela je sa radom osnovna škola sa prvo tri, a kasnije četiri razreda. Međutim uslijed nemogućnosti zapošljavanja, obitelji se raseljavaju. pa škola 1952.godine prestaje sa radom.

Iz knjige “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.

Lokacijska dozvola je upravni akt, a izdaje se za svaki zahvat u prostoru. Sadržaj lokacijske dozvole i način njenog izdavanja propisan je Zakonom o prostornom uređenju (Narodne novine 30/94, 68/98, 61/00, 32/02 i 100/04). Iznimno, lokacijska dozvola se ne izdaje za zahvate određene Pravilnikom o određivanju zahvata u prostoru za koje se ne izdaje lokacijska dozvola (NN 86/04 i 138/04).

Niz istaknutih Novljana potvrdio se najdjelotvornije u kontekstu hrvatske književnosti, umjetnosti, kulture, znanosti i politike

Niz istaknutih Novljana potvrdio se najdjelotvornije u kontekstu hrvatske književnosti, umjetnosti, kulture, znanosti i politike, ostavivši za sobom u svijesti mnogih Hrvata najznačajnije tragove svojih kreativnih i dalekovidnih nadahnuća i poruka, što su dobrim dijelom aktualne i u našim danima. Među svima njima naročito mjesto zauzimaju slavni hrvatski novljanski književnici, kao što su to: filolog i književnik Antun Mažuranić (1805-1888);, autor genijalne epske pjesme “Smrt Smail-age Čengića” i ban pučanin i utemeljitelj moderne hrvatske države Ivan Mažuranić (1814-1890);, autor putopisa “Pogled u Bosnu” Matija Mažuranić (1817-1895);, pjesnik, kritičar, novelista i putopisac Vladimir Fran Mažuranić (1859-1928);, pravni pisac i predsjednik JAZU Vladimir Mažurane (1845-1928);, književnica Ivana Brlić Mažuranić (1874-1938); utemeljitelj novljanske Narodne čitaonice kanonik Josip Mažuranić (1811-1879);, kulturni djelatnik Ivan Vončina (1827-1885);, biskup Ivan Kabalin (1716-1782);, biskup Ivan Ježić (1788-1833);, političar i publicista Franko Potočnjak (1862-1932);, kulturni djelatnik Maks Potočnjak (1862-1914);, javni djelatnik Bogoslav Mažuranić (1865-1918);, javni djelatnik Milutin Mažuranić (1878-1957);, arhitekt Vladimir Potočnjak Valođa (1904-1952);, akademska slikarica Zdenka Pexidr-Srića (1886-1972);, utemeljitelj Narodnog muzeja i galerije u Novom Vinodolskom Juraj Potočnjak (1894-1964);, akademska slikarica Vera Nikolić (1886-1972); i kardiovaskularni kirurg Josip Sokolić-Šarac (1930);, što je u Kliničkom bolničkom centru “Rebro” u Zagrebu na čelu svoga tima prvi put uspješno transplantirao ljudsko srce na području Hrvatske, odnosno na području nekadašnje Jugoslavije. Novi Vinodolski je dao još niz istaknutih ljudi najrazličitijih određenja, kao i onih što i danas djeluju, a koji su postigli i nadalje postižu zavidne rezultate u svojim strukama, no nisu vezani za novljanske teme. Danas su najneposrednije angažirani na identificiranju i proučavanju novljanske kulturne tematike u prvom redu, a o kojima će vrijednosni sud dakako dati konačnije vrijeme: književnik David Kabalin Vinodolski (1918);, slikar Vlado Potočnjak (1924);, kulturni djelatnik Davorin Ježić (1919);, turizmolog i kulturni djelatnik Srećko Kabalin (1923);, književni povjesničar i književni kritičar Dragomir Babić (1931);, akademski slikar Ivan Balažević (1949); i novinar i publicist Franjo Deranja

(1947);. Novljani Tomislav Karlović-Krš (1935-1987);. Amalija Zoričić (1954); i Miljenko Žanić (1948); uspjeli su, od tolikih Novljana što se identificiraju pjesničkom, književnom riječju, objelodaniti svoje knjige, u kojima dodiruju i tipične novljanske teme.

O Novom Vinodolskom, o njegovom kulturnom realitetu ili o književnom radu hrvatskih književnika Mažuranića, što su rodom iz Novog pisali su o ovom ili onom obliku između ostalih: Dragutin Hire, Đuro Sabo, Dragutin Franić, Julije Kempf, Viktor Cerić, Broza Brozović, August Šenoa, Aleksandar Belić, Antun Barac, Lujo Marketić, Milan Moguš, Vanda Ekl, Petar Strčić, Vinko Antić, Ivo Frangeš, Milorad Živančević, Dragutin Pavličević, Fran Mikuličić, Vatroslav Jagić, Radoslav Lopašić, Maks Potočnjak, Rudolf Malić, Vladimir Dobrić, Ive Jeličić, Fran Violić, Davorin Ježić, Srećko Kabalin, Dragomir Babić, Franjo Deranja, Ivanka Pavlić i još mnogo njih. Nedvojbeno je da je najkompetentniji poznavalelj novljanske povijesti i prošlosti još uvijek Emilij Laszovvski, na čije se sudove i dokumentarij o Novom Vinodolskom pozivaju manje-više svi današnji interpreti novljanskog povijesnog i kulturnog identiteta Radmila Matejčić je pak u novije vrijeme obradila niz značajnih i zanimljivih tema iz kulturne povijesti, odnosno iz bogate kulturne baštine grada Novog Vinodolskog, kao i okolnih naselja Vinodola. Nedostatak potpunije bibliografije i kronologije o Novom Vinodolskom još uvijek otežava preciznije, sustavnije, analitičnije, kompetentnije i znanstvenije identificiranje polivalentnog impresivnog fenomena Novog Vinodolskog u svim njegovim aspektima. Naročitu pak povezanost sa Novim iskazao je poznati hrvatski slikar, grafičar i marinist Menci Klement Crnčić (1865-1930);, koji je u Novom imao i svoju vilu i atelje u njoj, slikajući niz godina pejzažne sadržaje i senzacije grada i okolice Novog Vinodolskog. Slavni hrvatski kipar Ivan Meštrović, koji je bio veoma impresioniran pjesnikom Ivanom Mažuranićem svojedobno se bio ponudio da sačini njegovo poprsje, no u toj nakani bio je onemogućen od strane političkih aparatčika dnevno-političke konotacije u bivšoj Jugoslaviji. Književnik Miroslav Krleža rado je posjećivao Novi Vinodolski, odsjedajući u novljanskoj vili “Gomez”. Slavna operna pjevačica Zinka Kunc-Milanov okvalificirala je grad Novi Vinodolski svojim “drugim, alternativnim zavičajem”.

Ovogodišnje natjecanje za naslov «Ružice Vinodola» započelo je u subotu, 13. kolovoza 2005. u Bribiru, predstavljanjem 12 djevojaka među kojima se bira najljepša, najspretnija i najmarljivija. Za tu titulu natjecale su se Sandra Vlastelić (Bribir), Vlatka Dražić (Bribir), Vesna Bako (Novi Vinodolski), Milica Cvijetković (Novi Vinodolski), Iva Mavar (Kastav), Sandra Srdoč (Kastav), Andrea Grgurina (Kastav), Nina Petričić (Dobreć), Martina Korić (Dobreć), Hani Mohorovičić (Jurdani), Barbara Vukelić (Crikvenica) i Matea Leka (Senj).

Naselja bivše Ledeničke općine su novijeg datuma. Nastala su doseljavanjem brojnih obitelji u ove krajeve u toku XVII st., kada su iz Like bježali pred Turcima. To je bilo područje Vojne krajine gdje su porodice dobivale zemlju, da bi istovremeno njihovi članovi postali vojnici u borbi protiv Turaka. Bile su to porodice: Mataije, Frkovići, Bunete, Komadine, Butkovići, Uremovići, Stilini, Smolčići, Pemperi, Draginići i dr. Najveće se naselje nalazi u ledeničkom polju gdje je i Župna crkva BDM od Karmela, sagrađena 1827. godine.

Škola je u Ledenicama, u selu Polje otvorena 1869. godine u zgradi vojne komande za vrijeme Vojne krajine. Kada je 1874.godine sagrađena nova cesta zapadno od Derašnice ti su krajevi izgubili svoj raniji gospodarski značaj koji su im dali njihovi raniji gospodari Frankopani. Ledeničani se od davnine bave kirijašenjem i drugim šumskim poslovima. Pored toga su obrađivali zemlju, te timarili ponešto krupne i sitne stoke. Vremenom dolazi do opadanja stanovništva i postepenog iseljavanja radi nemogućnosti zaposlenja u mjestu.

Iz knjige “Dvjesta godina Osnovne škole Novi Vinodolski”, Novi, 1986.