Novosti

Teniski spektakl Senior Tour treći puta dolazi u Hrvatsku. Nakon Zagreba 1998. i 1999. godine, u Novom Vinodolskom će se od 15. do 18. lipnja održati treći Croatian Classic. Glavna zvijezda turnira bit će Goran Ivanišević, a svoj dolazak su potvrdila još tri velikana bijelog sporta: John McEnroe, Boris Becker i Thomas Muster. Turnir će se igrati na novim teniskim terenima Novi Resorta, odnosno u bivšem turističkom naselju »Zagori«. Osam igrača bit će podijeljeno u dvije skupine, a pobjednici skupina igrat će u finalu. Na oba dosadašnja izdanja Croatian Classicsa slavio je McEnroe. VODIČ kroz Narodni muzej Novi Vinodolski

NOVI VINODOLSKI

Gradić od oko 4000 stanovnika, nalazi se na jugoistočnom kraju Vinodola, doline koja se pruža od mjesta Križišća, na sjeverozapadu, do Novog Vinodolskog na jugoistoku.

U toku svoje duge povijesti Novi Vinodolski je nekoliko puta mijenjao svoje ime: Novigrad, Novi, Novi u Vinodolu, Novi Vinodol sada Novi Vinodolski.

Jezgro sadašnjeg mjesta stvoreno je u srednjem vijeku u neposrednoj blizini antičkih naselja, koja su zbog strateške važnosti tog položaja u antičkom i srednjem vijeku, u dugom vremenskom periodu imala karakter utvrđenih gradova, zbog čega je i srednjovjekovni grad Novi Vinodolski bio utvrđeni grad.

Na području današnjeg novog Vinodolskog obitavala su ilirska plemena JAPODI i LIBURNI, a kasnije i Rimljani. Naime, još za vrijeme Japoda izgrađene su na ovdašnjem području Hrvatskog primorja gradine: LOPSICA ( na teritoriju današnjeg Novog); , SENIA (Senj);, VOLCERA ( Bakar); i TERSATICA (Trsat sada Sušak , dio Rijeke);.

Prilikom provale KELTA u Liku u 4. st. prije Krista Liburni to koriste i provaljuju u Područje Podvelebita i Kvarnera i zauzimaju ih, a potiskuju Japode prema unutrašnjosti.

Iako nema pisanih dokaza o grčkim naseobinama u Novom, ima nekih toponima koji na to ukazuju.

Godine 395. poslije smrti rimskog cara Teodizija, sav ovaj kraj, zajedno sa Vinodolom, bio je uključen u Istočno rimsko carstvo.

Rimljani su 128.g. nakon Krista nakon što su podjarmili ilirska plemena Liburne, uključili njihove teritorije u rimsku provinciju zvanu «Liburnija».

U 7. st. car Heraklo je pozvao Slavene Hrvate da dođu na Balkanski poluotok i oni su došli iz centralne Europe (iza Karpata); i stigli do obala Jadrana (od 600. do 615. u Vinodolu);

Godine 799. franački car Karlo Veliki izvršio je napad na teritoriju Vinodola s ciljem da je osvoji, ali njegovu vojsku, sastavljenu od furlanskih odreda, na čelu s knezom Erikom, su porazili Slaveni u Vinodolu, Između Bribira i Grižana.

Stanovnici Vinodola, navodno su porazili i mongolske horde na Grobničkom polju godine 1242., kada se hrvatsko-ugarski kralj, bježeći pred njima , sklonio na otok Rab.

Prema već poznatim podacima, ime Novog Vinodolskog se spominje, barem prema sadašnjem saznanju , po prvi puta godine1163. u dokumentu ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana III, kojim on splitskom nadbiskupu potvrđuje nadležnost (jurisdikciju); nad svim biskupijama u Dalmaciji, kao i na svim župama, a koju su nadležnost imali njegovi splitski nadbiskupi, posebno za Krbavu, Bužane, Plase , Vinodol, Modruš, Novigrad (Novi Vinodolski);.

Novi V. se spominje još 1185.god. za vrijeme zasjedanja Splitskog sinoda, kada se govori o nadležnosti Krbavske biskupije, koja je obuhvaćala područja: Vinodol, Bužane, Novigrad (sada Novi V. );,Drežnik, Plase i Modruš.

Iz ovog proizlazi da Novi, odnosno Novigrad, mora da je još starijeg porijekla, budući da , pored već ranije ovdje smještenih ilirskih, rimskih i eventualnih grčkih naselja, dolaskom u ove krajeve hrvatskih plemena, ovi su bez sumnje osnovali na području Novoga neko jezgro svog naselja.

Na osnovu do sada pronađenih iskopina , a i prema narodnom kazivanju, rašireno je mišljenje, da su u malom polju, ispod brda Osap, na kome se sada nalazi jedan dio mjesta Novi Vinodolski, prve grupe Slavena, koje su ovdje stigle, osnovale u ranom srednjem vijeku primitivno naselje s kućama sojenicama karakterističnim za slavenski živalj. Prema narodnom kazivanju proizlazi da je tamo postojao tzv. ŽUPANJIĆ GRAD, središte jednog slavenskog plemena. Vremenom je to naselje palo u zaborav, međutim postoji pretpostavka da je poslije preseljenja stanovnika iz naselja sojenica na sadašnji položaj, novo mjesto- naselje dobilo ime Novigrad.

U okviru srednjovjekovnog grada nalazi se crkva Sv. Filipa i jalova, sagrađena u 13. i 14. st. u romanskom stilu. U crkvi je pokopan biskup Krištafor (umro 1517.g.);, koji je zajedno sa svojim klerom 1493.g. poslije Krbavske bitke pobjegao iz Modruša, da bi izbjegao turskoj pogibelji i sklonio se u Novi. od tada pa do 1567.g. Novi je bio sjedištem Modruške ili Krbavske biskupije, ali zato u Novom ostaje biskupski vikar, koji u sedivakanciji upravlja Modruško-senjskom biskupijom sa sjedištem u Novom.

Godine 1650. počinju se u Novom voditi matične knjige.

VINODOLSKI ZAKON

je najstariji povijesno pravni dokument – zakonski tekst pisan starim hrvatskim jezikom i glagoljicom. On je najstariji zakonski spomenik slavenskog juga; od njega je starija samo Ruska pravda.

Donesen je 6. siječnja 1288.g. , kada su se u Novom Vinodolskom tada Novom Gradu sakupili izabrani predstavnici vinodolskih gradova slobodnih vinodolskih općina : Novog Grada, Ledenica, Bribira, Grižana, Drivenika, Hreljina , Bakra, Trsata i Grobnika, da pred osobom kneza Leonarda-predstavnika novih feudalnih gospodara Vinodola potvrde «jednodušni pristanak uz opći dogovor svih općina vinodolskih o zakonima koji će se niže zapisati, odnosno koje su doznali od svojih starijih.

Tekst Vinodolskog zakona svjedoči da nije donesen nametnutom voljom ( samovoljom); feudalca, ali očito je sastavljen željom i odredbom istog: to je akt kojim se knezovi krčki učvršćuju u Vinodolu.

Vinodolski zakon svjedoči o samosvojnom pravu Slavena u dubokom srednjem vijeku, različitom od rimskog. Interesantne su odredbe Vinodolskog zakona obzirom na kazneno pravo i dokazni postupak, znatan broj članova koji obrađuje obavezno pravo dokazuje čvrstu organizaciju vinodolskih općina.

Vinodolski zakon sačinjen je u devet izvoda, po jedan za svaki grad Vinodola. Sačuvan je jedan izvod prijepisa Vinodolskog zakona, iz 16. stoljeća koji potječe iz arhive modruškog kaptola, iz Novog Vinodolskog

Pisan je glagoljicom (pismom koje se stoljećima upotrebljavalo u ovim krajevima);.

Na šest ploča predstavljeni su faksimili karakterističnih stranica prijepisa vinodolskog zakona

U Gradskoj vijećnici nalazi se slika u ulju rad Vladimira Potočnjaka naslikana 1957.g., koja prikazuje čin potpisivanja Vinodolskog zakona. Na slici su predstavnici Vinodolskih gardova zajedno s knezom Leonardom Frankopanom u sali kaštela.

U vitrinama su neki od radova vezani uz Vinodolski zakon.

Zaključak sa sjednice MO Donji Zagon, listopad 2004.

Zaključkom sa sjednice MO Donji Zagon određeno je da je za mjesto Donji Zagon potrebno planirati sredstava u proračunu za sljedeće radove: popravak zgrade bivše škole s uređenjem prostorije za rad mjesnog odbora, proširenje groblja i izrada mrtvačnice, prikupljanje dokumentacije i izgradnja igrališta za male sportove s otkupom zemljišta, arhitektonsko i hortikulturno uređenje trga ispred crkve (centar mjesta), završetak sanacije kapelice Sv. Antona, sanacija udarnih rupa po nerazvrstanim cestama i sanacija javnih cisterni u mjestu (kom. 3).

SOBA BR. 4 – ETNOGRAFSKA

NOVLJANSKA NARODNA NOŠNJA- NOVLJANSKO KOLO

U našem gradu, do današnjih dana, sačuvalo se narodno blago u pjesmi, običaju, kolu, te u ženskoj i muškoj narodnoj nošnji.

Ne samo mladi već i stariji aktivno sudjeluju u narodnom NOVLJANSKOM KOLU, igrajući u novljanskoj narodnoj nošnji, usred koga pjevači (pivači); pjevaju u parovima narodne junačke pjesme, koje vuku porijeklo iz vremena borbi protiv Turaka i Mletaka, a obogaćene događajima iz kasnijih vremena. Mnogobrojni Novljani, bez obzira gdje se nalazili dolaze u vrijeme mesopusta kako bi igrali kolo.

Novljanska narodna nošnja, gotovo jednakih oblika , pojavljuje se u nekoliko boja. Najraširenija je crna nošnja, koja može biti ukrašena crvenom trakom –kurdelom, pa je to crvena nošnja ili modrom trakom, pa je to modra ili plava nošnja. Osim toga tu je i BERHAN, koji je cijeli bijel, SVILNICA (izrađena od

svile); ili ŠAJNICA (izrađena od brokata); u raznim bojama.

Muška narodna nošnja – postoji zimska, slična albanskoj narodnoj nošnji, i ljetna koja je lagana i od bijelog platna.

NOVLJANSKO NARODNO KOLO je za razliku od mnogih drugih slavenskih kola ove vrste, specifično, sa vrlo sporim korakom, upravo svečanim, što u potpunosti odgovara duhu i značaju narodnih epskih pjesama, koje u kolu pjevaju.

Ipak još danas se razlikuju 3 vrste koraka u novljanskom kolu:

1.spori korak, nazvan: senjski korak

2.brzi korak, poznat kao: arbanaški korak

3.življi korak, koji se naziva: poskočica.

-SVEČANA ŽENSKA NARODNA NOŠNJA

ŠAJNICA ( izrađena od brokata);

SVILNICA (izrađena od svile);

BISERNICA ,vjenčani ukras na glavi djevojke, izrađen od perle.

BERHAN

bijela ženska narodna nošnja

CRVENA ŽENSKA NARODNA NOŠNJA – KAS

PANO

KUD «ILIJA DORČIĆ», poslije drugog svjetskog rata 1951.g., ranije pjevačko društvo, dobiva sadašnji naziv po novljanskom prvoborcu Iliji Dorčiću i razvija vrlo aktivni kulturno umjetnički rad. U njemu djeluje pjevački zbor, folklorna i druge sekcije.

KARNEVALSKI OBIČAJI NOVOGA izložene fotografije na panou sa desne strane predstavljaju karnevalske običaje Novog, od napovidanja udovica i udovaca, rađanja – mišenja mesopusta – karnevalske slamnate lutke – simbola svega lošega u Novom i njegovog krštenja, karnevalske glazbe MESOPUSTARIH, NOVLJANSKOG KOLA, čitanja ŽITKA- OSUDE MESOPUSTA, TE NJEGOVO PALJENJE.

KOTIGA

podsuknja od ovčjih kožica, s vunom s unutrašnje strane. Nosila se za vrijeme zime ispod drugih haljina . muškarci su nosili u zimi hlače i prsluke ZOBUNE isto tako izrađene od ovčjih kožica s vunom. Izrađivali su ih obrtnici- kotižari.

SARZA

duga ženska haljina starijeg tipa.

DUGI RUBAC – MARAMA, ukrašen vezom, što su žene nekad nosile na glavi.

SOPILE

vrsta glazbenog duhačkog instrumenta, karakterističnog za ovaj kraj na kojem se svira u duetu s malom i velikom sopilom. Tu su i crteži dijelova sopila. Muzička skala sopila je različita od one normalne i sastoji se od 5 do 6 tonova, a poznata je kao «istarska ljestvica». Radi se o petotonskom sistemu sa 6-im sniženim tonom. Sviranje na sopili se izvodi istovremeno s oba insrtumenta , a svaki ton male sopile , osim prvog tona prati se nižom tercom vele sopile.

POPIS «ŽITAKA MESOPUSTA» I NJIHOVIH AUTORA, do sada poznate osude (žitak mesopusta); sežu sve do godine 1862., koliko ih se do sada moglo pronaći , sa naznakom i njihova autora. Neke su tu i izložene.

Osuda «mesopusta» piše se uvijek u stihovima i skoro svake godine je drugi autor, a u njoj se iznose svi važniji događaji koji su se u tijekom jedne godine desili u svijetu, zemlji i u Novom, smatrajući za sve odgovornim nesretnog slamnatog mesopusta.

Spomen o Ledenicama bilježi se još iz 1248. godine, a zatim je to potvrđeno 1288. kada su u Novom Vinodolskom popovi Ratko i Radoslav, te satnik Dobriša iz Ledenica prisustvovali kod sastavljanja Vinodolskog zakona. Zidine stare ledeničke Gradine strše i danas i podsjećaju na prošlost i na strateški značaj Ledenica kroz povijest. Ledenička Gradina i njezini ljudi na granici Vojne krajine i banske Hrvatske sve do oslobođenja Like 1699.godine od Turaka bile su bedem koji je Zapad čuvao od turske najezde. Stanovništvo

Na području Grada Novi Vinodolski je prema konačnim rezultatima popisa stanovništva od 31. ožujka. 2001. godine bilo 5.282 stanovnika1, što je 1,7% populacije Županije. Prosječna gustoća naseljenosti iznosi 19,9 stanovnika na km2, što je ispod prosjeka Županije koji iznosi 85,2 st/km2. Zbog veličine prostora područje Grada Novog Vinodolskog je slabije naseljeno u županijskim okvirima i slabije naseljeno na obalnom području Županije.

Prirodne pogodnosti Grada Novog Vinodolskog izražene kroz zemljopisni položaj, klimatske uvjete, bogatstvo šuma, ljepotu krajolika i čistoću mora, odredile su ovo područje kao izrazito turističko. Da je turizam bio odrednica razvitka svjedoče izgrađeni turističko-ugostiteljski kapaciteti. Sadašnja dostignuta razina razvoja je ispod županijskog prosjeka i još izraženije ispod prosjeka obalnog područja Županije. Prisutni su opadanje broja radno aktivnog stanovništva, niska stopa zaposlenosti i izražene dnevne migracije.

Naselje Povile udaljeno je tri kilometra od Novog Vinodolskog, a smješteno je uz more na cesti Novi – Senj. Od svog postanka pripada općini Ledenice, a naselili su ga obitelji Butković. Poslije drugog svjetskog rata selo je u upravnom pogledu potpalo pod novljansku općinu.

Područje Grada Područje Grada Novi Vinodolski nalazi se u sastavu Primorsko-goranske županije, na njezinom jugoistočnom dijelu, a graniči sa Općinama Baška, Vrbnik, Vinodolska, Mrkopalj te Gradom Crikvenicom u Primorsko – goranskoj županiji, te područjem Grada Ogulina, Općine Brinje i Grada Senja u Ličko-senjskoj županiji. Područje Grada Novog Vinodolskog danas obuhvaća dvadeset naselja. To su pored samog Novog Vinodolskog naselja: Bater, Bile, Breze, Crno, Donji Zagon, Drinak, Gornji Zagon, Jakov polje, Javorje, Klenovica, Krmpotske Vodice, Ledenice, Luka Krmpotska, Novi Vinodolski, Podmelnik, Povile, Ruševo Krmpotsko, Sibinj Krmpotski, Smokvica Krmpotska i Zabukovac. Od toga su nenaseljena naselja Krmpotske Vodice, Podmelnik i Zabukovac. Područje Grada sastoji se od tri katastarske općine: K.O. Novi, K.O. Ledenice i K.O. Krmpote.